U sklopu Dana arhitekata 8.0 dodijeljene su medalje Hrvatske komore arhitekata: dokumentarni serijal Betonski spavači osvojio je Medalju za doprinos kulturi građenja, a Tihomir Jukić dobitnik je Medalje za planiranje prostora. U propisanom roku pristiglo je 16 prijedloga za Medalju za doprinos kulturi građenja, 5 prijedloga za Medalju za planiranju prostora te 5 prijedloga za Medalju za inovacije i održivost u arhitekturi, koja naposljetku ove godine nije dodijeljena.
U kategoriji doprinosa kulturi građenja nominirana su ukupno četiri projekta:
1. Smjernice za energetsku obnovu zgrada sa statusom kulturnog dobra / prijavitelj REGEA / autori: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: prof. dr. sc. Zoran Veršić, dipl.ing.arh., v. pred. dr. sc. Alan Braun, dipl.ing.arh; v. pred. Marin Binički, dipl. ing.arh., Luka Jonjić, dipl. ing. arh.; Mateja Nosil Mešić, mag. Ing. arch., v. pred. Stanka Ostojić, dipl. ing. arh., Goranka Tročić Zekan, dipl. ing. stroj.
2. Javni prostor uz palaču Zakmardy, Varaždin / prijaviteljica Dore Lončarić / autori: Saša Košuta, Mario Kralj, Dora Lončarić, Hrvoje Arbanas
3. Dokumentarni serijal Betonski spavači / prijavitelj Udruženja hrvatskih arhitekata / autori: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić (DOBITNIK MEDALJE)
4. Festival Dani Orisa / prijavitelj Udruženja hrvatskih arhitekata / autor: Andrija Rusan / Oris kuča arhitekture
Obrazloženje žirija: U rasponu od 2016. do 2023., kroz tri sezone i dvanaest epizoda, dokumentarna serija “Betonski spavači” prezentira progresivnu arhitekturu i urbanizam druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije. Serija pruža uvid u gotovo fascinantno vrijeme u kojem je u ovim prostorima moderna arhitektura bila najozbiljnije shvaćena kao dio šireg društvenog projekta i katalizator za preobrazbu većim dijelom ruralnih prostora u suvremenu zemlju.
Međutim, već sam intrigantan naslov sugerira kako predmetna arhitektura neće biti živa, upotrebljiva ili održavana. Upravo suprotno: ona je napuštena, neiskorištena, degradirana, zaboravljena, a u nekim slučajevima ona više ni ne postoji.
Serija obrađuje društvene, političke i ekološke teme, arhitekturu kao pokretača modernizacije i formiranja urbanog identiteta, sudbinu zanemarene arhitekture koja je bila u raskoraku s razvojem društveno-političkih odnosa, te rijetke primjere arhitekture koja u drugim uvjetima i u drugom kontekstu može preživjeti i nadživjeti svoje suvremenike na ovim prostorima.
Činjenica je da prikazana arhitektura, premda vizionarska, i u svom vremenu nije bila do kraja prepoznata niti realizirana. Ovo nam govori kako su njene ambicije bile utopijske i kako vremena zapravo nikada nisu bila idealna. Stoga na “Betonske spavače” ne treba gledati isključivo kao idealiziranje sustava vrijednosti bivše države iz druge polovice 20. stoljeća. Njihova je vrijednost u kritičkom sagledavanju vrijednosti jedne epohe kao temelju prihvaćanja povijesti, a samim time i njenog kontinuiteta.
Serija “Betonski spavači” kroz tri sezone obrađuje paradoks u kojem je arhitektura s jedne strane prepoznata kao kulturna vrijednost, a s druge strane podcijenjena, prepuštena propadanju i zaboravu. Premda je serijom prikazano degradirano stanje realizirane arhitekture, u njenom naslovu krije se ipak i pozitivna poruka: ova arhitektura nije mrtva, ona spava (doduše, ako nije u međuvremenu uklonjena). A ono što još uvijek spava, može se još uvijek i probuditi. Već prva sezona serije je od strane Udruženja hrvatskih arhitekata za publicistički, kritički-znanstveno‐istraživački i teorijski rad nagrađena nagradom Neven Šegvić, a nominirana je i za Nagradu ”Viktor Kovačić” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2023. godinu. Ovo svjedoči o prepoznavanju od strane struke. S druge strane, nominacija za Večernjakovu ružu svjedoči i pozitivnom učinku na mnogo širu publiku serija “Betonski spavači” uspješno doprinosi kulturi građenja svojom sposobnošću da prepoznavanje i čuvanje vrijednosti arhitekture ne limitira samo na najužu struku, nego da ih prenosi i na sve slojeve društva
Scenarij je kroz proces realizacije zanimljivo i razumljivo preveden u logičan i gledatelju interesantan dokumentarni serijal, čemu osim kvalitetne arhitekture zasigurno pridonose i kvalitetni kadrovi i kvalitetni sugovornici. Uspjeh i popularnost “Betonskih spavača” budi nadu da u budućnosti jamci kulture građenja neće biti samo arhitekti (kao povjerenici investitora i javnosti), nego i sami investitori, odnosno sama javnost.
Treću sezonu Betonskih spavača na Vizkulturi smo predstavili ovdje.
Za Medalju za planiranje prostora konkurirali su:
1. Urbanistički plan uređenja Vlaška – Šubićeva – Martićeva – Derenčinova / prijavitelj Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba / Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, Odgovorna voditeljica izrade plana: Nataša Aralica, dipl.ing.arh. Stručni tim: Nataša Aralica, dipl.ing.arh., Dragica Barešić, dipl.ing.arh., Mirela Bokulić Zubac, dipl.ing.arh., Nikša Božić, dipl.ing.arh., Dinko Brdarić, dipl.ing.prom., Maja Bubrić, arh.tehn., Jelena Bule, mag.ing.arh., Jasmina Doko, dipl.ing.agr., Martina Margetić, dipl.iur., Nives Mornar, dipl.ing.arh., Ivan Nemet, mag.ing.traff., Sabina Pavlić, dipl.ing.arh., Sanja Pavlović, dipl.iur., univ.spec.admin.urb., Ana-Marija Rajčić, dipl.ing.arh., Lidija Sekol, dipl.ing.arh., Jadranka Veselić Bruvo, dipl.ing.arh.; suradnja: REGEA -Regionalna energetska agencija sjeverozapadne Hrvatske
2. Tihomir Jukić i doprinos kulturi planiranja / prijavitelj Udruženje hrvatskih arhitekata
Obrazloženje žirija: Professor emeritus dr. sc. Tihomir Jukić zadužio nas je svojim dugogodišnjim usporednim djelovanjem kako na stručnom, tako i na nastavnom i znanstvenom polju.
Prava je rijetkost da i nakon četrdeset godina rada uporno i neumorno upozorava na strukturne anomalije u prostoru i planiranju kroz javne istupe i brojne intervjue. Iako je prve nagrade na arhitektonsko-urbanističkim natječajima zamijenio predsjedavanjem u ocjenjivačkim sudovima, i dalje aktivno sudjeluje u oblikovanju ključnih zahvata u prostoru.
Njegova nedavna ostavka u Savjetu za urbanizam kao dio kolektivne ostavke velike većine članova Savjeta još jednom dokazuje kako nije upao u zamku konformizma. U trenutku kada procjenjuje da nije moguće pokrenuti prijeko potrebne promjene, na taj način upozorava na konačnost i potrošivost prostora kao najvrjednijeg i najvažnijeg resursa kojim raspolažemo, s posebnim naglaskom na alarmantno stanje na obali. Ne zazire od priznanja da održiv sustav prostornog uređenja nije moguć bez urbane komasacije odnosno integralnog planiranja prostora i nepostojanja stambenih politika kao i bilo kakvih urbanističkih parametara koji bi garantirali kvalitetu života.
Usprkos činjenici da veći dio svog profesionalnog djelovanja provodi unutar sustava koji aktivno opstruira kvalitetno planiranje prostora Tihomir Jukić ustrajno i nesebično prenosi svoje znanje novim generacijama studenata što je posebno važno u ovom trenutku smjene generacija kada se, zbog gašenja institucija, prijenos znanja više sam po sebi ne podrazumijeva.
Svoje vrijeme i pažnju u brojnim medijskim istupima poklanja jednako poznatim medijskim kućama kao i podcastima mladih kolega. Ne odustaje od poticanja i mentoriranja novih naraštaja urbanista i arhitekata, između ostalog i odabirom provokativnih tema i lokacija za studentske radionice (Suvremene turističke intervencije i zaustavljanje iseljavanja iz gradskih središta, Javni prostori grada – tradicija i suvremene potrebe, Grad i otoci i drugo).
Profesor Tihomir Jukić uspješno balansira na tankoj liniji između realnosti i beskompromisnosti u vječnoj inspiraciji proučavanja grada i njegovih mijena.
