Jubilarni 20. Festival 25 FPS završio je u subotu navečer ceremonijom dodjele nagrada u zagrebačkom Kinu Kinoteka. Nakon pet festivalskih dana i 26 filmova u međunarodnom natjecateljskom programu, festivalski žiri i publika dodijelili su nagrade.
Veliki žiri u sastavu američko-austrijske filmašice Eve Heller, filmskog autora Tomislava Šobana i redateljice i scenaristice Varja Močnik dodijelio je tri ravnopravna Grand Prixa: Eve Heller dodijelila je svoju nagradu filmu Bol Ivana Faktora kazavši da je riječ o jednom od najhrabrijih i najhumanijih filmova u povijesti kinematografije. Varja Močnik nagradila je Mirandu Pennell za film Čovjek br. 4 uz objašnjenje da je rad detaljna i hladna dekonstrukcija fotografije koja polagano i bolno uvlači gledatelja u stravično nasilje koje film prikazuje. Tomislav Šoban je nagradu dodijelio autorici Asako Ujita i filmu Iščezavanje koji nas zbog prikazane poetičnosti potiče da progledamo kroz sve pore svojeg bića.
Ivan Faktor: Bol
Nakon dijagnoze Parkinsonove bolesti, Ivan Faktor odlučio je vizualizirati svoje stanje snimajući kamerom mobitela sebe, suprugu i svoje okruženje. I nakon 50 godina snimanja filmova, njegova strast za stvaranjem i životom još je uvijek tu. Faktor snima svakodnevicu, ali dnevničku strukturu narušava zahvatima u stvarnost, koristeći svjetlosne atrakcije ili optičke prepreke poput vlastitih drhtavih prstiju. Svojim intervencijama stvara iznenađujući unutarnji svijet umjetnika zatočenog u prostoru.
Asako Ujita: Iščezavanje
Film prati život stare Japanke u planinskoj regiji Hyogo, u vrijeme kada stabla japanske jabuke ulaze u svoju kasnu sezonu. Iz staričine pomne brige za tradiciju, drveće i dom izvire poetični prikaz zaboravljenog ruralnog sjećanja na poratno razdoblje; prolazak godišnjih doba daje nam uvid u ljudski duh i ustrajnost, u očekivanju novog početka.
Nagrada žirija kritike kojeg su činili Dino Staničić, Marija Krstanović i Oskar Ban Brejc dodijeljena je filmu Čovjek br. 4 Mirande Pennell uz objašnjenje da ovaj film pokušava objasniti kako moć i nasilje ostavljaju traga na slici.
Miranda Penell: Čovjek broj 4
Gaza, prosinac 2023. Susret s uznemirujućom fotografijom na društvenim mrežama potiče pitanja o tome što to znači biti promatrač. “Što to gledam?” kažeš naglas. Prikazane scene potpuno su ti strane i nepoznate, nalikuju ti na igrane filmove kojih se sjećaš, ili misliš da ih se sjećaš.
Nagrada Green DCP za najbolji hrvatski film u programu pripala je radu Zašijmo ruševine Željke Blakšić, koji je osvojio svojom taktilnošću, atmosferom i originalnošću s kojom autorica umjetničkim sredstvima istražuje socijalističko nasljeđe te pitanje rada i roda.
Željka Blakšić: Zašij ruševinu
Zašij ruševinu meditacija je o konceptualnim, povijesnim i društvenim pitanjima vezanima uz proizvodnju odjeće. Na platnu se izmjenjuju detalji tkanina, većinom prikupljenih na legendarnom zagrebačkom Hreliću, i popisi zatvorenih tvornica, od kojih su mnoge nazvane po partizanskim junakinjama Antifašističke fronte žena. Usredotočujući se na detalje poput šavova i etiketa, ovaj film istražuje znanje o vremenu i radu te razmišlja o specifičnoj industrijskoj strukturi osjećaja, koju su uspostavili radnici tih socijalističkih tvornica.
Nagradu publike je dobio Jorge Jácome za film Gljive.
Polazišna točka Gljiva znanstvena je studija u kojoj se psilocibin iz “ludih gljiva” koristi kao terapeutsko sredstvo u liječenju depresije. Film slijedi mladog Venezuelca Dana koji živi u Lisabonu. Poput nekog new age Robina Hooda, Dan u šumi traga za čarobnim gljivama, koje zatim uz pomoć goluba pismonoša distribuira u gradu onima kojima je potrebna pomoć.
Poseban program 25 FPS-a planiran je u Rijeci 3. i 4. listopada, a ove godine prvi put i u Splitu, 30. i 31. listopada.
Naš intervju s programskim timom festivala, Tenom Trstenjak, Marinom Kožul i Mariom Kozinom, pročitajte ovdje.
