O tome da najbolje stvari ponekad nastanu sasvim slučajno, sjajno će posvjedočiti inspirativna priča o jednoj malenoj galeriji velikoga srca, onoj u kojoj nijedna zamisao nije nedostižna, a sve što se u njoj ostvari obogaćuje zajednicu u kojoj se nalazi. Galerija Svjetlo nalazi se na adresi Krajiška 1a u Zagrebu i smještena je u izlogu umjetničkog Studija Lingonaut koji je krajem 2023. godine otvorila Luiza Bouharaoua (Split, 1985.), naša cijenjena spisateljica koja je, osim po sjajnim i nagrađivanim književnim ostvarenjima, dobro znana i po aktivnom društvenom angažmanu, posebice dugogodišnjem radu na umjetničkim i kulturnim programima s marginaliziranim skupinama u okviru neprofitne organizacije Skribonauti.
Premda oduvijek zaljubljenica u likovnu umjetnost, Luiza isprva nije imala namjeru pokretati galeriju, već je bila usmjerena na pronalazak vlastitog radnog prostora u razdoblju neposredno nakon pandemije koja je uvelike zamutila granicu između privatne i poslovne sfere. Kao umjetnica i kulturna radnica, uvidjela je potrebu za woolfovskom inačicom vlastite sobe – prostorom koji će joj služiti ne samo kao mjesto za vlastito pisanje, već i za održavanje radionica kreativnog pisanja i čitanja, sastanaka književnog kluba i drugih aktivnosti koje Studio ostvaruje i kroz brojne suradnje. Prostor od 25 kvadrata u Krajiškoj ulici zapeo joj je za oko na jednom od natječaja Državnih nekretnina, a premda je tada bio zapušten i derutan, u njemu je prepoznala ono o čemu je dugo sanjala: mjesto na kojemu će umjetnost biti dostupna svima, povezivati ljude i postati im dijelom svakodnevice.
Ranije funkcije toga prostora bile su komercijalne naravi pa je zbog toga njegovim sastavnim elementom bio i ostao upravo izlog veličine pet-šest kvadratnih metara, u kojem je Luiza odmah uvidjela galerijski potencijal. Kako mi pojašnjava, dosta sam na slijepo uzela taj prostor, ali naprosto sam znala da će biti super i, čim sam ga vidjela tako izvana, znala sam gdje ću i što u njemu staviti. Znala sam da je to idealna veličina za ono što ja radim, da imam svoj radni prostor i veliki stol za radionice. A čim sam vidjela taj izlog znala sam da ću u njemu imati klupu za sjedenje na kojoj se može čitati i da ću istovremeno u izlogu imati galeriju.
I tako je, ukratko, nastala Galerija Svjetlo! Studio i Galerija danas djeluju pod zajedničkim imenom, a dobivši potporu Grada Zagreba za ostvarivanje programa u kulturi, Galerija je s radom započela 2024. godine tijekom koje je uspješno ostvarila prvi izlagački ciklus, dok je trenutačno u tijeku natječaj za prijavu radova na drugi ciklus koji će se realizirati od rujna ove godine do siječnja 2026. godine. Uz Luizu kao idejnu začetnicu i inicijatoricu, tim Galerije Svjetlo čine kustosica Leila Topić te umjetnica Nives Sertić.
Luizina želja bila je oformiti tim koji će spajati publiku, umjetnike i kustose u inkluzivan dijalog i poticati interakciju s umjetnošću u svakodnevici. Jedan je od ciljeva Galerije osvijestiti da se umjetnost ne mora konzumirati isključivo u prostorima koji su specifično za nju namijenjeni, jer susret s umjetnošću nije nužno pitanje nekog posebnog događaja, nego je to zaista nešto što može biti dio našeg svakodnevnog života. Bilo s likovnom, bilo s književnom, s umjetnošću je moguće biti u kontaktu malo po malo kroz dan. Upravo je zato poseban naglasak stavljen na dostupnost i vidljivost galerijskog sadržaja: Bilo mi je važno da galerija bude uvijek dostupna i da funkcionira kao izložbeni prostor u koji se ne mora posebno ulaziti, ne mora se pratiti radno vrijeme, ne mora se planirati posjet, nego da je riječ o umjetnosti koja je sastavni dio odlaska na posao, u školu ili vrtić.
Luizini su dojmovi nakon prvoga galerijskog ciklusa iznimno pozitivni, a posebno ističe frekventnost lokacije u Krajiškoj ulici zahvaljujući kojoj je Galerija otpočetka prepoznata i dobro prihvaćena u lokalnoj zajednici. U susjedstvu se nalazi nekoliko škola, vrtić i kino pa su česta usputna publika upravo djeca koja s roditeljima prolaze ispred izloga, zaustavljaju se i komentiraju zatečeni sadržaj.
S obzirom na to da Galerija poziva na promatranje, odnosno opažanje – taj jednostavan čin koji kao da smo, u suvremenom virtualnom svijetu i užurbanoj gradskoj svakodnevici, kolektivno zaboravili – djeca su umnogome jedinstveni promatrači koji će nerijetko uočiti ono što drugima promakne, ali i konzumenti umjetnosti kojima je potrebno posvetiti posebnu brigu i pažnju kako bi stasale nove generacije koje će znati prepoznati društvenu nužnost i važnost kulturnoumjetničkih sadržaja. Jedna od budućih galerijskih aktivnosti bit će provedba radionica vizualnih umjetnosti s osnovnoškolskom djecom, s ciljem njihova informiranijeg susreta s umjetnošću te upoznavanja s umjetnicima_ama i različitim umjetničkim medijima.
Godišnji natječaj Galerije otvoren je za različite umjetničke forme i poziva da se prijave ili već postojeći radovi koji se uklapaju u zadanu temu natječaja ili radovi koji će se producirati specifično za galerijski izlog. Luiza primjećuje: Zanimljivo je vidjeti kako zapravo taj izlog jako dobro funkcionira bez obzira na to što se izlagači_ce bave vrlo različitim tipovima umjetnosti. Imali smo čak prijava čiji su autori predložili performans, što bi u osnovi također moglo funkcionirati ondje. Pokazalo se da to jest mali prostor, ali je zapravo vrlo, vrlo polivalentan. Prošlogodišnji, prvi izlagački ciklus, čija je tema bilo svjetlo u širokom značenju, otvorio je slikar Domagoj Rogina (s kojim smo na Vizkulturi nedavno razgovarali ovdje) dvjema slikama velikog formata naziva Jutarnji pejzaž i Mali zaklon iz slikarskog ciklusa Tlo, ukazujući njime na svijet ispod tla koji, kako stoji u najavi izložbe, ljudi rijetko istražuju, no istražuju ga stvorenja koja u zaglušujućem mraku zemlje vječno kopaju tunele tražeći put do svjetla.
Zatim su svoju suradnju predstavili umjetnica Vida Meić i kratkopričaš Ivan Jozić izložbom Šaptanje bankomatima i druge nježnosti kojom su, kombinacijom grafike i mikro-priče, propitivali koji se sadržaji odabiru, a koji odbacuju u današnjem svijetu prezasićenom vizualnim informacijama. Izložba kiparice Manuele Pauk tematizirala je morski okoliš, čije je podmorje ispunjeno svjetlom i bioluminiscentnim stvorenjima. Instalaciju skulptura Život pod velikim pritiskom, koju je činilo pedesetak morskih puževa, prilagodila je promatranju i po svjetlu i po mraku, ukazavši s jedne strane na dnevnu čovjekovu percepciju, a s druge na noćnu percepciju morskog bića koje živi na jednom od mjesta najugroženijih klimatskom krizom.
Ciklus Svjetlo zaokružila je izložba Ne odustati od svjetla Inicijative za slobodnu Palestinu koja je kombinacijom instalacije i grafike posebno osmišljenom za Galeriju Svjetlo, u suradnji s dizajnericom Ivonom Cvitković, tematizirala genocid u Gazi, baveći se, pojašnjava Luiza, načinima i praksama kojima narod Palestine održava svakodnevni život, kako se održava na životu kroz vrlo jednostavne, svakodnevne rituale koji u simboličkom smislu funkcioniraju kao izvor svjetla odnosno nade, kao i mogućnost daljnjeg opstanka.
Taj je rad ujedno zacrtao i temu novog ciklusa, jer se motivi svjetla i nade nadovezuju na motiv opstanka, odnosno otpora i otpornosti. Novi je ciklus stoga naslovljen Otpor(nost), a središnji lajtmotiv koji povezuje oba ciklusa stihovi su pjesme Ruža se probija suvremenoga palestinskog pjesnika Mosaba Abu Tohe, koji su u okviru izložbe bili ispisani u gornjem dijelu izloga. Isprva je bilo predviđeno da se nakon završetka izložbe stihovi uklone, no galerijski je tim zazirao od pomisli na čin brisanja simboličkog dokaza o preživljavanju. Stihovi glase:
Ne dozvolite nikad da vas iznenadi
ruža koja se probije
iz ruševina kuće:
Tako smo preživjeli.
Luiza ističe da je umjetnost prostor dijaloga i komunikacije te jedan od alata koji nam omogućava da budemo otporniji. Shodno tome, obrisati stihove koji pružaju otpor bio bi vid simboličkog poraza. Budući da je već i sama izložba Inicijative za slobodnu Palestinu bila određena politička izjava, odlučeno je da se stihovi zadrže, što se pokazalo iznimno važnom i snažnom odlukom: Pokazalo se da stihovi funkcioniraju maltene kao izložba nakon izložbe. I sad zapravo, kako ljudi prolaze, svako malo vidim nekoga tko zastane i podigne glavu gore i to čita. I baš zato nisam mogla obrisati, i zbog genocida u Gazi, ali i te rečenice I tako smo preživjeli. Nešto se u meni nada da ako to negdje piše možda se zaista i dogodi, možda zaista bude preživjelih.
Upravo je promišljanje i umjetničko istraživanje otpornosti, preživljavanja i strategija održavanja života u podlozi spomenutog aktualnog natječaja. Luiza naglašava da je otpornost zanimljiva riječ koja se vezuje uz to da čovjek kroz različita iskustva i traume razvija specifičan oblik izdržljivosti i snage, ali je i riječ koja u svom korijenu skriva otpor koji otvara pitanje načina na koji se odupiremo onome s čime se suočavamo. Usto, budući da je riječ o izložbenom prostoru, i otpornost materijala nameće se kao još jedan od elemenata koji otvaraju prostor za višestruke interpretacije u različitim medijima unutar vizualnih umjetnosti.
Galerija Svjetlo ostvaruje, dakle, neprekidan dijalog između umjetnosti i zajednice koje jedna drugu međusobno oblikuju i transformiraju. Štoviše, galerijski izlog komunicira s obje strane stakla – na vanjskoj, uličnoj strani poziva na svakodnevnu i svima dostupnu konzumaciju umjetničkog sadržaja u koju nije potrebno uložiti dodatne resurse, dok na unutarnjoj strani potiče polaznike radioničkih programa na ostvarivanje interakcije s izložbama. Nakon što završi službeni izložbeni program u siječnju iduće godine, u planu je događanje koje će spojiti književnost i vizualnu umjetnost, odnosno radovi polaznika radionica kreativnog pisanja bit će izloženi u ilustriranim zidnim novinama.
Bit će to prilika i da se umjetnici_e i publika susretnu u neformalnom okruženju, a upravo je ideja susreta, razmjene i neformalnog učenja temelj zajednice koju Luiza želi izgraditi na adresi Krajiška 1a. Graditi zajednice oko umjetnosti iznimno je važno, napominje, a umjetnost vidi kao društveni alat koji nam istovremeno posreduje vanjski svijet i oblikuje pogled na njega. U aktualnom trenutku globalnih kriza i nedostatka povjerenja u politike, institucije i jedni u druge, nužno je okupiti ljude oko umjetničkog sadržaja koji će zajednički konzumirati i o njemu konstruktivno razgovarati, raspravljati i obogaćivati vlastite nazore. Luiza zaključuje: Umjetnost nastaje u povratnoj sprezi sa svakodnevnim životom i publikom. Kroz čitanje, pisanje, likovnu umjetnost, izgrađujemo veze između ljudi i gradimo zajednicu, a čini mi se da je ideja zajednice, i uopće njezino postojanje, u ovom trenutku važnija nego ikad.
Njezinih sam se riječi ponovno sjetila nekoliko dana poslije našeg razgovora, kad je književnica i, dodala bih, Luizina suborkinja kad su u pitanju socijalna prava i kritički društveni angažman, Lana Bastašić na društvenim mrežama podijelila citat iz knjige Sloboda je stalna borba (izdavač je hrvatskog izdanja Udruga Bijeli val, 2024.) autorice Angele Y. Davis, političke aktivistkinje i filozofkinje, koja pokretač vlastitog aktivizma vidi u razvoju novih oblika zajednica kao što su društveni pokreti, zajednice otpora i zajednice borbe, pri čemu je naša kolektivna dužnost u vremenu u kojem živimo poticati osjećaj zajednice, pogotovo u vrijeme kada neoliberalizam prisiljava ljude da misle o sebi isključivo u individualnom, a nipošto u kolektivnom smislu. U tim zajednicama nalazimo rezervoare nade i optimizma (Davis 2024: 60).
S punim se pravom može reći da je Galerija Svjetlo jedan od takvih rezervoara, koji je dodatno obogaćen iznimnim spisateljskim senzibilitetom Luize Bouharaoue čiji nježan, a prodoran pogled na svijet ima sposobnost pretvoriti univerzalne teme u najintimnija čovjekova uporišta. Možda će sve ove teme jednom postati manje relevantne, kad izgradimo stabilne zajednice koje neće biti iskrzane dubokim društvenim polarizacijama i kad stihovi koji prkose brisanju budu samo daleki podsjetnik na mračna vremena u kojima smo kao čovječanstvo izgubili ljudskost. Dotad će nam mjesta poput Galerije Svjetlo nastaviti pružati utjehu, snagu i nadu u bolje sutra.
Autorica: Lea Biličić / tekstove ove autorice za Vizkulturu pronađite ovdje
Rad Galerije Svjetlo pratite na Instagramu i Facebooku.
Galerija Svjetlo: Poziv na prijavu radova 2025.
Studio i galerija Svjetlo poziva umjetnike:ice i kolektive na sudjelovanje u novom izlagačkom ciklusu u Krajiškoj 1a u Zagrebu.
Nastavljajući se na prošlogodišnji ciklus izložbi koji je završen izložbom Inicijative za slobodnu Palestinu Svjetlo – ne odustati, u sklopu koje su na dio izloga galerijskog prostora ispisani stihovi palestinskog pjesnika Mosaba Abu Tohe: Ne dozvolite nikad da vas iznenadi ruža koja se probija iz ruševina kuća: tako smo preživjeli, tema ovogodišnjeg natječaja je otpor(nost).
Detaljno pojašnjenje ovogodišnje teme i sve propozicije možete naći na linku.
