Peto izdanje međunarodnog festivala ilustracija, 36 Mountains, startalo je 15. rujna u Galeriji Bačva u Domu HDLU-a u Zagrebu, gdje se radovi ukupno 24 domaćih i stranih umjetnika/ca mogu razgledati do kraja ovoga tjedna. Nakon što je dio izlagača/ica već odgovorio na nekoliko naših pitanja o vlastitom radu, tehnikama koje koriste i očekivanjima od izlaganja na 36 Mountains festivalu, isto su učinili i ostali! Njihove odgovore čitajte u nastavku.
Vuk Nešić (RS)
► Kako bi opisao svoj stil u posljednjih par godina?
Vuk: Djelomično je to spoj stilova koji me nadahnjuju i vrlo slučajnih slika koje mi se pojavljuju u mislima dok stvaram. Pokušavam ne razmišljati previše i izbjegavam to učiniti konceptualnim.
► Koje tehnike rada najviše koristiš, voliš li eksperimentirati s novima?
Vuk: Ručno izrađene skice obično pretvaram u digitalni rad.
► Što ti znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatraš javno izlaganje radova za tebe/scenu?
Vuk: Bit će to prvi put da sudjelujem na izložbi. Namjera mi je izazvati se i stupiti u kontakt sa scenom kako bih vidio kako takva razmjena može utjecati na moj rad.
► Kako bi glasio tvoj kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
Vuk: Kao što sam naglasio u prvom odgovoru, kada je riječ o mom nekomercijalnom radu, nema konceptualnosti, već samo potreba da izrazim nešto nepoznato u sebi. Prilično se oblikuje sam po sebi i može otkriti neke potaknute osjećaje ili ideje tijekom procesa.
Josipa Tadić (HR)
► Kako bi opisala svoj stil u posljednjih par godina?
Josipa: Otkako sam počela raditi kolaže, prošlo je nešto manje od dvije godine, tako da nisam još puno toga prošla. Mislim da se moj stil najviše odražava u odabiru boja, oblika te same kompozicije. U početku sam više radila figurativne motive, dok sam sada u geometrijskoj fazi.
► Koje tehnike rada najviše koristiš, voliš li eksperimentirati s novima?
Josipa: Najviše volim raditi s papirima, uživam u procesu rezanja i slaganja. Nedavno sam počela eksperimentirati s drvenim bojicama i linorezom, ali još ne znam kamo to vodi. 🙂
► Što ti znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatraš javno izlaganje radova za tebe/scenu?
Josipa: Po struci sam industrijska dizajnerica, a kolaži su samo nešto što sam spontano počela raditi u slobodno vrijeme. Nisam očekivala da ću jednog dana imati priliku izlagati, tako da sam jako sretna što sam dio 36 Mountains festivala. Mislim da je samo izlaganje vrlo bitno za svakog, bilo nekog mlađeg ili već afirmiranog umjetnika. Ovakvim tipom izložbe ti umjetnici imaju mogućnost upoznavanja i zajedničkog stvaranja scene.
► Kako bi glasio tvoj kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
Josipa: Moj koncept inspiriran je psihološkom transformacijom koju je američki mitolog, pisac i predavač Joseph Campbell nazvao hero’s journey. Motivira me baviti se oblikovanjem emocija na ovaj način, analizirati ih i pustiti ostalima da ih dožive kroz svoje iskustvo.
DUE LIMONE (Joanna Pellizer & Francesca Tebaldini, IT)
► Kako bi opisale svoj stil u posljednjih par godina?
DUE LIMONE: Naš se stil zasniva na iskustvima koja smo do sada proživjele. Obje dolazimo iz grafičke škole, tako da naša metoda ilustracije okuplja različita područja, od digitalnih do analognih. Jako nas privlači priroda, a naše ilustracije nekako žele otvoriti oči ovom fantastičnom svijetu koji je uvijek oko nas i sadrži mnoge tajne. Usredotočenost na naš svakodnevni život vrlo često zaboravi uzeti predah i uživati u onome što nas okružuje i što većinu vremena ne primjećujemo; kroz naše ilustracije pokušavamo promatraču pružiti čaroban pogled na svijet koji je u stvarnosti već poznat.
► Koje tehnike rada najviše koristite, volite li eksperimentirati s novima?
DUE LIMONE: Često radimo i digitalno i analogno. Često koristimo fotografiju, crtamo linijski, ali volimo i koristiti skener za eksperimentiranje i traženje novih načina gledanja koji će nas nadahnuti za buduće projekte. Često započinjemo s materijalnim ili analognim elementima koje zatim digitalno ponovno obrađujemo. Ne volimo se zaustavljati na određenoj tehnici, nego o svom radu razmišljamo kao o procesu otkrivanja i eksperimentiranja prema novim neočekivanim rezultatima.
► Što vam znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatrate javno izlaganje radova za vas/scenu?
DUE LIMONE: Izuzetno smo sretne što sudjelujemo na festivalu, posebno zbog njegovog internacionalnog aspekta. Činjenica da možemo otkriti i upoznati nove umjetnike i ilustratore izvan našeg nacionalnog kruga uvijek nas navodi na traženje svježih poticaja i uči nas da oko sebe gledamo sve znatiželjnijim očima. Vjerujemo da su festivali ove vrste presudni, posebno u ovom povijesnom trenutku u kojem se umjetnost i kreativni rad i dalje vrlo često ostavljaju po strani i smatraju nebitnima za rast boljeg društva.
► Kako bi glasio vaš kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
DUE LIMONE: Obje smo jako vezane za prirodni svijet i tajne koje on skriva. Blok koji smo ilustrirale prikazuje spori prolazak godišnjih doba i bića koja žive u svakom od njih. Kroz ove tajanstvene krajolike i fantastična bića koja u njima žive želimo podijeliti pogled na ono što nas okružuje i što nas se ne tiče izravno, već nas čini gledateljima čarobnog svijeta, uvijek usporenog i punog tajni i poticaja za maštanje.
Anđela Janković (RS)
► Kako bi opisala svoj stil u posljednjih par godina?
Anđela: (Pre)jake boje, linijski crtež, lažna anatomija i flert s perspektivom.
► Koje tehnike rada najviše koristiš, voliš li eksperimentirati s novima?
Anđela: Olovka i papir i dalje ostaju kao omiljena tehnika. Grafička tabla i Adobe Photoshop su naredni korak. Retko dolazi do eksperimenta sa ostalim alatima, ponekad uključim Ilustrator ako baš moram.
► Što ti znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatraš javno izlaganje radova za tebe/scenu?
Anđela: U ovim vremenima ( 🙂 ) svako fizičko izlaganje fizičkih radova me jako raduje. Mislim da je jako bitno, jer izložba predstavlja “opipljivu” validaciju za umetnika i njegov rad van online prostora.
► Kako bi glasio tvoj kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
Anđela: Kratka priča o avanturama likova iz mog skečbuka.
Anita Kos (HR)
► Kako bi opisala svoj stil u posljednjih par godina?
Anita: Crno-bijelo, s vremenom na vrijeme u boji.
► Koje tehnike rada najviše koristiš, voliš li eksperimentirati s novima?
Anita: Najviše koristim tuš i pero, ulje i kolaž. Eksperimentiram i s drugim tehnikama, ali na kraju dana uglavnom se vratim tušu i peru.
► Što ti znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatraš javno izlaganje radova za tebe/scenu?
Anita: Drago mi je da ovakav festival postoji na ovom prostoru i da sam dobila priliku sudjelovati te prikazati svoj rad pokraj radova ostalih umjetnika.
► Kako bi glasio tvoj kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
Anita: Pustila sam ruku da nacrta što god želi.
Andrej Drožđan (HR)
► Kako bi opisao svoj stil u posljednjih par godina?
Andrej: Volim u svemu što radim zadržati dozu jednostavnosti, ilustrativne elemente slagati po nekom, recimo, dizajnerskom principu. Za ilustracije često koristim apstraktne oblike koji se kroz vrijeme metodom asocijacije pretvore u nešto figurativno. Dosta pazim na boje, one su ta nit koja drži to što radim zajedno.
► Koje tehnike rada najviše koristiš, voliš li eksperimentirati s novima?
Andrej: Kad radim ilustracije, najčešće ih stvaram digitalno, mislim da mi to najbolje leži, a nudi bezbroj opcija za istraživanje i uređivanje, animiranje i slično. Tehnika kolaža dostojna mi je zamjena digitalnom, stoga sam ovogodišnji blok ispunio kolažima čiju sam pripremu obavio digitalno. Uvijek sam zapravo na više tehnika odjednom, tako da sam definitivno za isprobavanje i korištenje raznih tehnika u svojim radovima – asamblaž, fotografija… Ili kombiniranje navedenog.
► Što ti znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatraš javno izlaganje radova za tebe/scenu?
Andrej: Puno mi znači sudjelovanje na ovakvom zanimljivom projektu koji okuplja i spaja mlade ilustratore, pogotovo mi je zadovoljstvo što imam priliku izlagati na festivalu već drugi put. Sviđa mi se način na koji je festival koncipiran i jedinstveni format bilježnice koju nudi na ispunjavanje. Mislim da je svim autorima važno javno izlagati svoje radove jer, osim zbog osobnog zadovoljstva, također može voditi i u nova poznanstva i prilike.
► Kako bi glasio tvoj kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
Andrej: Uglavnom je cilj bio stvoriti prostor unutar kojeg ne prevladava opterećenost “muškim” bojama, interesima, načinom oblačenja i ponašanja…
Urška Alič (SI)
► Kako bi opisala svoj stil u posljednjih par godina?
Urška: Oblici, oblici, oblici i linije.
► Koje tehnike rada najviše koristiš, voliš li eksperimentirati s novima?
Urška: Uglavnom se držim sitotiska i riso printa, jer sam svjesna mogućnosti koje te tehnike pružaju i zato što i dalje puno više toga mogu izraziti kroz oblike i kombiniranje nekoliko boja.
► Što ti znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatraš javno izlaganje radova za tebe/scenu?
Urška: Uzbuđena sam što izlažem na 36 Mountains festivalu te mi je jako čudno to što ne mogu doći u Zagreb vidjeti izložbu i radove ostalih umjetnika. Ono što je meni jako zanimljivo kod 36 Mountains festivala je kombinacija različitih umjetnika koji imaju zadatak izraziti se u istom mediju. To je super način da se vide različiti pristupi tom izazovu.
Izlaganjem (na festivalu, a i generalno) se stvara nova platforma za ideje i za vlastiti rast. Smatram da je to jako važno.
► Kako bi glasio tvoj kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
Urška: Za izradu publikacija i fanzina najlakše radim ukoliko mi je dana određena tema. U posljednjih nekoliko godina sve više i više čitam, te imam vlastitu “kolekciju” određenih izvadaka i kombinacija riječi iz knjiga. Za ovaj blok slažem priču iz različitih odlomaka knjiga koje sastavljam zajedno u jednu priču, i na osnovu toga stvaram vizualni narativ pomoću oblika i linija.
Simone Carraro (IT)
► Kako bi opisao svoj stil u posljednjih par godina?
Simone: Posljednjih godina na moj grafički stil uvelike su utjecali srednjovjekovni životinjski svijet i takozvani seljački otisci. Više volim grafički prevesti one rubne situacije u kojima odnos čovjeka i prirode nije daleka uspomena već svakodnevna stvarnost. Uživam u povezivanju svojih likova, umetanju u kalendare, knjige recepata, atlase i znanstvene dijagrame kako bih kroz svoju simboliku preveo vizualne jezike koji pripadaju drevnom svijetu.
► Koje tehnike rada najviše koristiš, voliš li eksperimentirati s novima?
Simone: Nemam omiljenu tehniku. Volim se izražavati u raznim tehnikama, od slikanja murala pa sve do sitotiska. Također, volim slikati na tkanini i za svoje skice često koristim akvarel. Smatram da je važno prenijeti poruku na učinkovit i dostupan način te pružiti svima priliku za razmišljanje.
► Što ti znači izlagati na 36 Mountains festivalu, koliko važnim smatraš javno izlaganje radova za tebe/scenu?
Simone: Smatram da je izlaganje i doprinos stvaranju kulturnih događaja jako važno. Povezivanje i izlaganje s ljudima koje ne poznajem dobar je razlog za kritiku i vlastiti rast.
► Kako bi glasio tvoj kratki opis koncepta izlaganja na ovogodišnjem 36 Mountains festivalu?
Simone: To je svojevrsna knjiga o divljim receptima u koju sam uvrstio neka jela tradicionalne kuhinje doline rijeke Po, što je inače siromašna kuhinja koju karakteriziraju proizvodi poput breskve, žaba na žaru, jegulja i divljih biljaka.
*Vizkulturin projekt “Vizkulturiranje društva 2020.” sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
