Jedan od tri projekata nominiranih za Veliku nagradu HDD-a (o čemu smo pisali ovdje) je i vizualni identitet 74. i 75. izdanja Dubrovačkih ljetnih igara koji potpisuje Zoran Đukić iz studija đkć. Isti autor, odnosno studio stoji i iza oblikovanja knjige Grad je sinteza Saše Šimprage, koja se za nagradu HDD-a bori u kategoriji dizajna knjiga i publikacija (link). O nekima od svojih dosadašnjih projekata Zoran je govorio i u intervjuu za Vizkulturu, a u nastavku doznajte više o načinu na koji je pristupio oblikovanju vizualnog identiteta Dubrovačkih ljetnih igara.
Kako je istaknula Selekcijska komisija za Veliku nagradu HDD-a, vizualni identitet za 74. i 75. Dubrovačke ljetne igre autor je uspješno nastavio razvijati unutar ranije uspostavljenog identitetskog koncepta iz 2022. godine, koji se inovativno oslanja na prirodu kao nepravedno zanemaren element atmosferičnosti dubrovačkog festivala. U svakom od izdanja priroda je interpretirana na sceničan, grafički inovativan način, koji je dizajnerskim izričajem nedvojbeno u službi ovog važnog festivalskog događanja. Neočekivano eklektičan i hrabar tipografski sustav rasterećen je očekivanih klasicizama i konzervativnosti te je dobro ugođen kroz cijeli niz primjena. U velikoj produkciji dizajna za kulturne institucije i festivale, ovaj se rad nametnuo svježinom pristupa, ali i zrelošću kojom promišlja jedan od najvažnijih kulturnih događaja u našoj zemlji.
Vizualni identitet za 74. Dubrovačke ljetne igre
Dubrovnik stoljećima svoj identitet gradi kroz kontinuirani razgovor sa svijetom. Razmjenom i uvozom robe, znanja, umjetničkih stilova i talenata, Grad se razvijao i živio u korak s vremenom. U jednom trenutku ta se slika, kao na fotografiji s razglednice, zamrznula. Grad se skamenio. Postalo je jasno što Grad jest, a što nije – i iscrtana je granica između “starog” i “novog”.
Vizuali 74. Dubrovačkih ljetnih igara pokušaj su omekšavanja te oštre crte. Na njima su portreti karakterističnog dubrovačkog bilja – sivo-zelene agava i opuncija prepoznatljivim siluetama kontrastiraju bijelim zidinama. Dubrovački koralj i dubrovački gospar, koji nedvojbeno govore o svom podrijetlu, bojama i oblicima svojih cvjetova slave ljeto. Međutim, opuncije su prvi put uočene na Lastovu 1911. godine, a izvorno su iz Meksika – baš kao i agave, koje su tu stoljeće dulje. Palme ispod mosta na Pločama su iz Kalifornije, dok su one na Posatu sa Kanarskog otočja. Dubrovački koralj stigao je iz Gvatemale, a naš gospar porijeklom je iz Brazila.
Vizuali otvaraju pitanje granice između našeg/dubrovačkog i stranog/tuđeg. Kada i kako se “novo” integrira u “staro”? I je li mogućnost takve alkemije još uvijek otvorena?
Vizualni identitet za 75. Dubrovačke ljetne igre
Vizualni identitet 75. dubrovačkih ljetnih igara nastavlja se na temu prirodnog kao ključnog elementa atmosferičnosti festivala. Na gotovo praznom plakatu prikazan je horizont u suton, neopipljiva granica između dana/noći, neba/mora, poznatog/nepoznatog – prag preko kojeg ulazimo u mističnost noći, odnosno samih izvedbi na Ljetnim igrama. S osnovnog plakata suton kao da se razlijeva po svim ostalim identitetskim materijalima.
Vizualni identitet za 74. i 75. Dubrovačke ljetne igre
Autor: đkć – Zoran Đukić
Suradnici:
Neva Zidić, dizajn
Nikola Zelmanović, fotografija (74. izdanje)
Luka Kedžo, fotografija (74. izdanje)
Naručitelj: Dubrovačke ljetne igre
Od Sigurate 2, Dubrovnik
