Među realizacijama nominiranima za nagradu “Viktor Kovačić”, koju Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) dodjeljuje najuspješnijem ostvarenju u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u prethodnoj kalendarskoj godini, nalazi se i novi projekt jednog od vodećih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj – 3LHD. Proizvodni pogon Kampusa Rimac multifunkcionalni je prostor koji pod jednim krovom objedinjuje proizvodnju te uredske prostore.
U istoj kategoriji za UHA-inu nagradu nominirano je još pet ostvarenja, a među njima su i tržnica u Gružu autora Dinka Peračića i Mirande Veljačić (link), poslovna zgrada u Dubrovčanu arhitektonskog ureda MVA (link) i sportska dvorana na Visu arhitekta Ante Mardešića (link). Podsjetimo, ovogodišnje laureate UHA-inih nagrada doznat ćemo na skorašnjem otvorenju Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2024. godini, a popis svih nominiranih projekata potražite ovdje.
O projektu autori pišu sljedeće:
Povod izgradnji Kampusa Rimac objedinjavanje je svih segmenata tvrtke na jednom mjestu. Smješten u Svetoj Nedelji, u blizini Zagreba, kampus obuhvaća poslovne, razvojne i proizvodne dijelove, uz prateće sadržaje za posjetitelje i zaposlenike.
Proizvodni pogon ima površinu od preko 75 000 metara kvadratnih. Zgrada je koncipirana poput tvornice showrooma – proizvodni procesi vidljivi su kroz staklene izloge i postaju dio obilaska i prezentacije. Brza realizacija je osigurana tehnologijom izvedbe industrijskih zgrada, odnosno kombinacijom prefabriciranih armiranobetonskih i čeličnih elemenata. Odjeli su projektirani kao svojevrsne kuće u kući, visine 6 metara, s međuprostorom za instalacije.
Na križanju glavnih osi nalazi se središnji atrij i proširenje komunikacija s velikom kuhinjom i zajedničkom blagovaonicom kao mjestom okupljanja i druženja. Uvođenje atrija omogućuje prirodno osvjetljenje i svježi zrak, te ugodniju mikro klimu i atmosferu u dubini zgrade.
Glavni oblikovni element je kontinuirana ovojnica od profiliranog lima ukupne duljine od jednog kilometra. Aluminijski lim je izabran jer je lagan i jednostavan za slaganje na pročelju, te omogućuje prilagođavanje zakrivljenosti na uglovima. Istovremeno osigurava refleksiju i dematerijalizaciju ogromnog volumena proizvodnje otvarajući temu nove monumentalnosti i odnosa spram prostora.
Kampus Rimac spaja visoku tehnologiju s prirodnim okolišem, stvarajući dinamičan prostor koji prihvaća promjene i prilagođava se budućem razvoju, s naglaskom na održivost i integraciju tehnologije, prirode i zajednice.
Povodom nominacije za UHA-inu nagradu o projektu piše Helena Paver Njirić:
Tipologija za nove, promjenjive industrije, zamišljena kao smještajni prostor za robotiziranu proizvodnju na nepreglednoj površini, u osnovi je postavljena kao mali urbanizam kojem je stalno jedino oplošje.
Odjeli tvornice projektirani su kao promjenjive kuće za robote unutar jedne velike kuće, čija će se prava adaptabilnost pokazati tek u budućnosti. Ostakljena pročelja, odnosno izlozi prema unutrašnjim ulicama, otvaraju proizvodne procese prolaznicima i posjetiteljima Kampusa, predstavljajući ih kao svojevrsnu izložbu novih tehnologija.
Dehumanizirani, visokokondicionirani prostor za robote tek povremeno nudi odušak zaposlenicima, kroz atrije, restorane ili čajne kuhinje u prizemlju. U naknadno umetnutom poslovnom traktu za inženjere, atriji predstavljaju jedini kontakt s prirodnim okolišem.
Pažljivo dizajnirana, kontinuirana ovojnica izrađena od profiliranoga, valovitog aluminijskog lima zrcali okolni pejzaž i dematerijalizira golemi volumen zgrade. Tome dodatno pridonose zakrivljeni, “nepostojeći” uglovi, zbog kojih kilometar duga pročelna ploha, koja obavija 75 000 m² pogona visokotehnološke proizvodnje, mijenja svoj karakter ovisno o klimatskim uvjetima. Ova ovojnica relativizira stvarnu veličinu građevine.
Za razliku od suvremenih, brzo podignutih distribucijskih centara u predgrađima, arhitektonski bezličnih, Kampus Rimac usmjerava se prema načelima kvalitete i ambicije industrijske arhitekture prošlih razdoblja. Svojom pojavnošću nudi mogući smjer budućih proizvodnih pogona.
Cijenimo doprinos u oblikovanju te iščekujemo daljnje prostorne i funkcionalne prilagodbe – kako unutar same strukture, tako i u širem urbanističkom kontekstu novih industrija.
Proizvodni pogon Kampusa Rimac
Autori: 3LHD
Projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Paula Kukuljica, Nevena Kuzmanić, Dragana Šimić, Sanja Jasika Lovrić, Duje Katić, Krunoslav Szoersen, Dora Kodrić, Ivana Marić, Domagoj Osrečak, Mia Kozina, Luka Cindrić, Roko Guberina, Marko Ramov, Jelena Prokop, Tena Knežević, Nives Krsnik Rister, Leon Lazaneo, Tamara Janjić, Tamara Paulina Pavković, Nevenka A. Krželj, Josip Babec Šuša, Viktorija Genzić, Alen Pučar, Lucija Ptiček, Monika Prinčić, Ida Ister, Tomislav Soldo, Andrej Filipović, Mario Harni, Branimir Turčić
Suradnici: Tomislav Šolto, Miljenko Zekić, Davor Vilupek, Matija Kokot, Maja Milat, Duška Jelić / Arhimetrik (suradnik projektnog tima)
Fotografije: Jure Živković
Investitor: Rimac Technology d.o.o.
Izvođač: FACIES d.o.o.
Lokacija: Sveta Nedelja, Kerestinec
