Do 17. studenog u bečkoj Galeriji Frank predstavljeni su radovi zagrebačkih umjetnica Jelene Bando (koja je o svom radu govorila u velikom intervjuu za Vizkulturu početkom godine) i Marije Ujević-Galetović. Izložba INTERSECTIONS, u organizaciji udruge Nomad i pod kustoskom kocepcijom Jelene Taminidžija Donnart, u prilično neočekivani dijalog postavlja djela dviju umjetnica posve različitih generacija, poetike i medija.
“Izložba postavlja novu seriju radova umjetnice u usponu, Jelene Bando, postavljene poput krajolika u prostorni dijalog sa skulpturom Marije Ujević-Galetović, koja je zaista mišljena kao skulptura u javnom prostoru. Rad Jelene Bando, naslovljen Popucali horizonti zaista postaje krajolik koji grli ovu skulpturu, i to u kustoskoj koncepciji Jelene Taminidžija Donnart. Serija slika koja prati ovu instalaciju, inspirirana pričama i poviješću Vlaške ulice u kojoj se nalazi studio Jelene Bando u Zagrebu, u Beču je predstavljena samo kao prvo poglavlje serije — te umjetnica nastavlja raditi seriju radova koji će premijerno biti predstavljeni u Zagrebu u siječnju“, pojašnjava Vanja Žanko, predsjednica Nomada.
U novoj seriji slika ulja na platnu Jelena Bando istražuje Vlašku ulicu u kojoj se nalazi njen atelje. Svakodnevno prolazeći ovom ulicom, ona ju promatra i doživljava kao svojevrsni radni prostor. Nastojeći prikazati stvarni život ulice, odnosno njezine stanovnike, prošlost i trenutno stanje Bando započinje istraživanje povijesti pojedinih zgrada paralelno s upoznavanjem ljudi i njihovih stanova kao najintimnijih prostora. Rezultat ovih paralelnih dijaloga prikaz je interijera isprepletenog s pričama i anegdotama njihovih života u određenom prostoru. Prikaze interijera kombinira s vanjštinom zgrade, te tako dolazi do određenih vizualnih rješenja koja stvaraju privid apstraktnih kolaž.
Slojevi slika okupljenih u seriju I don’t look at the nature anymore apostrofiraju slojevitost zgrade, odnosno nečijeg života u njoj. Tako prva faza kreće izvana, te se gradi prema unutra, odnosno prema samom stanu pojedine zgrade. Nakon početnog bilježenja strukture fasade i oblika, Bando posebnu pažnju posvećuje ispisivanju motiva i njihovoj simbolici unutar privatnog prostora. Ova tematika preuzima i oblik instalacije stvarajući rad na skoro 6 metara dugom papiru oslikanom tehnikom tuša i pastela. Bando ponovno poseže za apstraktnim motivima koje preuzima iz svakodnevnog pogleda kroz prozor ateljea: zagrebačke fasade koje se pred ateljeom mijenjaju svjedok su promjena tkiva grada.
U radu Popucali horizonti nastavlja se istraživanje Bando na tragu prostora i stvaranjem svojevrsnog novog prostora u slici koji je kombinacija detalja iz stvarnog svijeta i imaginarnog prostora. Odlučujući se za formu instalacije, jedinstveni rukopis Jelene Bando ostaje vjeran njenom prepoznatljivom stilu i kvaliteti izvedbe.
Isprepletene između apstraktnih fragmenata Jelene Bando, izranjaju skulpture pokojne umjetnice Marije Ujević-Galetović, posuđene iz obiteljske kolekcije. Kvalitete jedne od najprominentnijih hrvatskih kiparica očituju se u humoru i skulptorskoj preciznosti izvedbe, ali i promišljenoj kulturnoj i filozofskoj poruci karakterističnoj za njen opus. Ujević-Galetović u svojoj maniri započinje od postulata klasičnog figurativnog slikarstva, ističući monumentalnost i snagu prikazanog lika kao nasljednica i studentica kipara Frana Kršinića. Potom slijedi proces čišćenja i poliranja formi, dodajući im suvremeno čitanje skulpture kao poligona za preispitivanje forme i funkcije skulpture u određenom prostoru i društvu. Animalističko-ženske skulpture postaju njen vizualni jezik kojim komunicira poruke i o stanju žene u društvu, dodatno potenciran njenim angažmanom kao prve profesorice na kiparskom odjelu Akademije u Zagrebu.
Često naglašena teritorijalnost u njihovom radu kojom se afirmira urbanost grada Zagreba spona je između dviju umjetnica koje se pronalaze na ovoj intersekciji, odnosno raskrižju: onom fizičkom i metafizičkom. Postavljanjem radova u svojevrsni razgovor različitih medija, generacija i pristupa nastoji se stvoriti novo iskustvo kojima se aktualizira ostavština jedne od najproduktivnijih hrvatskih kiparica. Snažan pečat koji je ostavila na razvoj suvremenog kiparskog izričaja u Hrvatskoj obvezuje nas na daljnju nadogradnju i kontekstualizaciju njena rada. Dovodeći ga u izravan dodir s umjetnicom Jelenom Bando, čija recentna tematika radova ima težište u ispitivanju trenutne zagrebačke stvarnosti, rad Marije Ujević-Galetović artikulira se u jednom novom kontekstu, potvrđujući iznova neprolaznost njene snažne likovne i društvene geste.
Izložbu organizira Nomad – hrvatski ured za suvremenu umjetnost, a kustosi izložbe su Branko Franceschi i Jelena Tamindžija Donnart. Nakon bečke premijere, izložba će biti prikazana u Galeriji Josip Račić od 4. siječnja do 2. veljače 2025. godine.
Jelena Bando akademska je slikarica koja je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. godine. Pohađala je studijske posjete i rezidencije u Njemačkoj (Wurzburg, Berlin, Leipzig), Francuskoj (Pariz) i Hrvatskoj (Kuberton). Izlagala je na dvadesetak samostalnih izložbi u različitim institucijama, među kojima su Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Oris-Kuća arhitekture u Zagrebu, Galerija Ravnikar u Ljubljani, Umjetnička galeriji u Dubrovniku, Palača Fritzi – Muzej Lošinj u Malom Lošinju, Galerija Prsten u Zagrebu, Galerija Juste u Stockholmu (Švedska), VN Galerija u Zagrebu, Galerija Bravo u Zagrebu, Galerija Galženica u Velikoj Gorici, Galerija Greta u Zagrebu, Galerija Nouvel Organon u Parizu (Francuska) i Galerija Ungeheuer u Berlinu (Njemačka). Za svoj rad, Jelena Bando je osvojila dvije nagrade za crtež i grafičke umjetnosti (Galerija SKC, Beograd; 15. Bijenale crteža, Beograd). Živi i radi u Zagrebu, Hrvatska.
Marija Ujević-Galetović rođena je 1933. godine u Zagrebu. Školovala se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala slikarstvo. Kasnije je nastavila svoje akademske studije na istoj instituciji, gdje je stekla diplomu iz kiparstva. Isticala se i u području skulpture i javne plastike. Pored svojih slikarskih i grafičkih djela, stvarala je i skulpture koje su obogatile javni prostor. Neki od njezinih najvažnijih radova u javnom prostoru uključuju spomenike: Augustu Šenoi u Zagrebu, Vlahu Paljetku u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Opatiji, Frani Petriću u Cresu, Jakovu Gotovcu u Osoru, papi Ivanu Pavlu II. u kapeli kripte Požeške katedrale i Jurju Križaniću u Zagrebu. Ovi radovi predstavljaju samo nekoliko primjera njezinog bogatog opusa u skulpturi i javnoj plastici, koji su obogatili kulturnu baštinu Hrvatske. Njezine skulpture postale su nezaobilazni dio kulturnog pejzaža, ističući se svojom originalnošću, estetikom i dubokim kulturnim i filozofskim porukama. Njezin rad ostaje važan i relevantan, inspirirajući nove generacije umjetnika i obogaćujući kulturnu baštinu.
