S Emirom Šehanovićem nisam se, nažalost, uspio upoznati uživo dok je bio u Zagrebu, sve kao da je išlo protiv nas. Kako u svijetu kulture svibanj i lipanj budu krcati raznoraznim sadržajima, prijavama za projekte i iščekivanju kulturne sezone kiselih krastavaca, preuranjenim bukiranjem godišnjih destinacija i kovanjem planova, i ja sam se, kao i ostali, upleo u mnoge projekte zbog kojih se on i ja nismo nikako mogli terminski poklopiti. U međuvremenu sam, naravno, pogledao i njegovu izložbu koja do 1. lipnja traje u galeriji Trotoar (link), gledao i istraživao njegove radove te čekao da osvane i audio zapis s razgovora Trotoar Talks (link) pa da se u to, kao šećer na kraju, potpuno upustim i dobijem cjelokupni dojam o Emiru kao umjetniku. Taman kad sam sat vremena prije ponoći, na toplom proljetnom zraku, sjeo za računalom, u ugodnoj sam si večernjoj tišini pustio snimku razgovora koji je s Emirom vodio Ivan Šuković i ostao oduševljen – Emir je s autentičnim žarom pričao o svojim radovima, s takvim je guštom bilo slušati kako konceptualno i filozofski promišlja svoj rad, bio je otvoren za sva čitanja i interpretacije te ih sam razložio iz svoje perspektive. Baš se osjetilo iz njegovog govora koliko diše i živi to što radi. Dinamika njihovog razgovora bila je krasna, toliko je osjetno bilo prijateljstva, podržavanja i razumijevanja među njima da mi se na tren zaista moglo učiniti kao da i ja s njima sjedim tamo negdje u zakutku zajedničkog ateljea i da prisustvujem diskusiji. Taj je razgovor u meni pokrenuo lavinu ideja, pitanja i promišljanja, pa sam se brže-bolje uputio u zapisivanje pitanja kako ih od silnih misli ne bih zaboravio.
► Na artist talku s vizualnim umjetnikom Ivanom Šukovićem, koji je ujedno autor predgovora tvoje aktualne izložbe There Will Be Bliss u galeriji Trotoar u Zagrebu, spomenuo si da je materijal bitan čimbenik u tvom radu. Možeš li nas provesti kroz tvoj odnos prema materijalu i njegovoj uporabi u tvojem radu općenito?
Emir Šehanović: Privlače me materijali koji nude svestranost i omogućavaju eksperimentiranje. Izbor materijala često proizlazi iz specifičnog koncepta ili teme koju želim istražiti jer svaki materijal posjeduje jedinstvene kvalitete koje mogu poboljšati konceptualnu dubinu djela. Nastojim uspostaviti ravnotežu između ideje i materijala koristeći njihovu simboliku i karakteristike kako bih ih spojio s mojom vizijom. Ispitujem granice materijala, testiram njihove mogućnosti i iznenađujem se njihovim reakcijama. Cijeli proces je vrlo intuitivan, eksperimentalan i omogućava mi stalno istraživanje novih kreativnih smjerova.
► Kako si tehnički pristupao realizaciji radova za izložbu u Trotoaru i kako si ih konceptualno uklopio u prostor?
Emir Šehanović: Pristup izložbi poistovjećujem s radom s materijalima jer su oba tehnička pristupa vrlo slična i oslanjaju se na eksperimentiranje i prilagođavanje. Nastojao sam konceptualno uklopiti radove u galerijski prostor tako da svaki komad stvara dijalog s okolinom i međusobno se nadopunjuje. Prilikom postavljanja izložbe, uz veliku pomoć kustosice Martine Marić Rodrigues, fokusirali smo se na to da radovi što bolje dođu do izražaja, pažljivo razmatrajući kretanje posjetitelja, igru sa svjetlom, sjenama i perspektivom kako bismo stvorili dinamično iskustvo.
► Nastavljajući se na temu materijala i tehničke realizacije rada, kakav je tvoj stav prema materijalu i njegovom oblikovanju bio na prošlogodišnjoj izložbi Neka druga mesta u suradnji s Institutom za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Centrom za istraživanje javnih politika, Muzejom primenjene umetnosti i Univerzitetom u Beogradu? Kako ti je bilo raditi s novom vrstom materijala i kakva su tvoja iskustva umjetničkog rada u sklopu interdisciplinarnog, znanstvenog projekta u kontroliranim uvjetima?
Emir Šehanović: Istraživanje novih materijala, tehnologija i njihovih mogućnosti u umjetničkom radu je nešto čemu težim pa mi je suradnja na izložbi Neka druga mesta pružila jedinstvenu priliku da nauku integriram u svoj umjetnički proces. Drago mi je što smo, s obje strane eksperimenta, prepoznali da smo komplementarni. Osim toga, nauka je već na neki način dio mog rada pa je ova suradnja imala smisla i poprimila oblik jednog većeg eksperimenta jer je ishod bio nepoznanica. Njihova dosadašnja saznanja su implementirana u moj rad i zajedno smo došli do ishoda kojim smo bili jako zadovoljni.
► Tema suodnosa prirode i tehnologije ponavlja se ne samo na izložbi There Will Be Bliss, nego i na drugim izložbama poput Synthetic Attraction 2023. na Space O + A Art Eventu u Tokiju i The world was to me a secret which I desire to divine iz 2019. u galeriji Eugster u Beogradu. Na koji način prilaziš tim temama u radovima i zbog čega je translatiraš u svoje radove?
Emir Šehanović: Da, taj odnos se često pojavljuje u mojim radovima, a pristup tim temama varira ovisno o kontekstu svake izložbe. Na primjer, u There Will Be Bliss fokusiram se na postapokaliptične pejzaže i načine na koje tehnologija oblikuje i mijenja prirodni svijet. Ovdje koristim skulpture i printeve koji istovremeno prikazuju amorfne i prepoznatljive oblike simbolizirajući fuziju prirodnih elemenata s tehnološkim utjecajima. Ideja je potaknuti promatrače na promišljanje o budućnosti koju oblikujemo kroz naš odnos prema okolišu i tehnologiji.
Na izložbi Synthetic Attraction 2023. u Tokiju istraživao sam temu privlačnosti i odbojnosti između prirodnog i sintetičkog svijeta. Fokus rada bio je na kontrastu između organičkog i mehaničkog, koristeći materijale i oblike koji su naglasili napetost između tih suprotnih svjetova. Cilj je bio istražiti kako tehnologija ne samo da mijenja prirodu, već i kako je možemo ponovno tumačiti i rekonstruirati. Ova je izložba bila posebno nostalgična jer je istakla promjene u našem odnosu prema prirodi u doba tehnološkog napretka.
Na izložbi The world was to me a secret which I desire to divine, održane 2019. u galeriji Eugster u Beogradu, pristup temi bio je više introspektivan i filozofski. Fokusirao sam se na ideju tajni prirode koje želimo razotkriti putem tehnologije, ali i na granice te spoznaje. Kroz radove sam nastojao prikazati složenost i misteriju prirodnog svijeta koristeći tehnologiju kao alat za istraživanje i razumijevanje tih tajni, ali i kao potencijalni izvor otuđenja i narušavanja prirodne ravnoteže.
Iako su različiti konteksti, objedinjuje ih tema koja proizlazi iz fascinacije za način na koji tehnologija oblikuje naš svijet i naše poimanje prirode. Kombinacijom različitih medija i stilova nastojim stvoriti slojevite i višeznačne radove koji otvaraju prostor za dijalog i refleksiju.
► Pristupaš li temama posthumanizma i postnaturalizma u svojim radovima pesimistično ili optimistično, koliko vidiš da o kroz radove o tome pričaš profetski ili više spekulativno?
Emir Šehanović: Moram samo da naglasim da je ovo pitanje jako zanimljivo i da često i sam razmišljam o toj temi. U naravi sam optimistična osoba, iako se moji radovi ponekad mogu činiti dosta pesimistični. Nasuprot tome, u svojim radovima pristupam temama posthumanizma i postnaturalizma na način koji nije jednostavno pesimističan ili optimističan, već više spekulativan. Moji radovi ne nude definitivne odgovore, već postavljaju pitanja i potiču promatrače na razmišljanje o mogućim budućnostima, kako tehnologija transformira našu ljudskost i naš odnos s prirodnim svijetom, često pritom prikazujući hibridne forme koje spajaju organsko i mehaničko. Iako mogu djelovati kao profetski prikazi mogućih scenarija, moj cilj nije predviđati budućnost, već potaknuti publiku da razmotri vlastite perspektive i razmisli o složenosti tih tema.
► Spomenuo si u razgovoru na Trotoar Talksu i činjenicu da je jedna od važnih ponavljajućih tema tvog rada i korištenje arhitekture galerijskog prostora za komuniciranje i oblikovanje svog rada. Možeš li nam to elaborirati i dati neke primjere tvojih vizualnih rješenja?
Emir Šehanović: Da, definitivno. Arhitektura galerijskog prostora ima ključnu ulogu u mom umjetničkom radu. Kada istražujem novu galerijsku lokaciju, pažljivo promatram arhitektonski kontekst i razmatram mogućnosti koje prostor pruža. Moja je svrha osigurati da moje umjetničko djelo ne samo što bolje dođe do izražaja, već i da stvori dinamičan dijalog s okolinom. Arhitektura postaje aktivni sudionik u priči koju pričam svojim radovima doprinoseći tako cjelokupnom iskustvu posjetitelja.
► U tvojim je radovima primjetno kako izložbom gradiš narativ u koji publika ulazi. Kakav je tvoj proces world buildinga općenito u svojim radovima i kako promišljaš svoju ulogu u tom procesu? Koliko pri tomu pridaješ pažnje imerzivnosti izložbe iz perspektive publike?
Emir Šehanović: Drago mi je da se to primijeti. Proces world buildinga je ključan jer omogućava stvaranje koherentnog i imerzivnog narativa u koji publika može ući i istraživati ga. Kada radim na izložbi, prvo se fokusiram na temeljnu ideju ili koncept koji želim prenijeti, a zatim razvijam detalje koji će podržati i obogatiti tu osnovnu priču.
Moja je uloga u tom procesu da budem vodič i stvorim okruženje koje će angažirati publiku na višeslojnom nivou. Pritom puno pažnje pridajem imerzivnosti izložbe jer želim da posjetitelji osjete kao da su ušli u drugi svijet u kojem se mogu povezati s radovima na emotivnom i intelektualnom nivou. To postižem korištenjem različitih medija kao što su skulpture, printevi, video radovi, zvučni elementi i instalacije koji zajedno stvaraju multisenzorno iskustvo.
U procesu gradnje svijeta uvijek se trudim zadržati ravnotežu između kontrole i spontanosti. Iako imam jasnu viziju o tome kako želim da izložba izgleda i kakav utjecaj želim postići, ostavljam prostor za neočekivane reakcije publike. Vjerujem da je važan dio imerzivnosti upravo ta mogućnost da posjetitelji sami otkriju značenja i povezanosti unutar izložbe. Na kraju mi je i cilj stvoriti iskustvo koje nije samo vizualno impresivno, već i konceptualno poticajno. Želim da posjetitelji napuste izložbu s novim pitanjima, idejama i perspektivama te da osjete kako su na neki način postali dio svijeta koji sam stvorio.
► Poneki tvoji radovi poput trenutne izložbe There Will Be Bliss ili The world was to me a secret which I desired to divine iz 2019. predstavljene u Eugsteru u Beogradu sadrže i natpise na samim radovima ili zidovima galerijskog prostora. Koju ulogu ima za tebe tekst u tvojim radovima i u kojoj mjeri su tvoji radovi intertekstualni?
Emir Šehanović: Natpisi na samim radovima ili zidovima galerijskog prostora služe kao vodiči, pojašnjavajući koncepte i ideje koje istražujem te pomažu posjetiteljima da se lakše povežu s temama izložbe. Tekstualni elementi mogu biti fragmenti poezije, citati ili jednostavni komentari koji stvaraju mrežu značenja unutar izložbe. Tako tekstualni elementi pomažu u gradnji narativa i pružaju gledateljima ključne informacije za dublje razumijevanje i interpretaciju djela. Tekst u mojim radovima ima za cilj ne samo informirati, nego i izazvati, potaknuti na razmišljanje i otvoriti dijalog. Vjerujem da kombinacija vizualnog i tekstualnog može stvoriti bogatije i potpunije umjetničko iskustvo u kojem se različiti elementi međusobno nadopunjuju i stvaraju dublje, složenije narative.
► Dosad si osim Europe izlagao i u SAD-u te u Japanu u Aziji. Koji su tvoji dosadašnji dojmovi o načinu izlaganju umjetnosti u tim dijelovima svijeta i što te se posebno dojmilo u svakom od pristupa?
Emir Šehanović: Izlaganje umjetnosti u različitim dijelovima svijeta pruža raznolika iskustva i perspektive, i mogu reći da sam jako zahvalan što sam imao priliku iskusiti tu raznovrsnost. Svako područje naglašava različite aspekte umjetnosti, i dok se u nekima bolje snalazim, drugi mi jednostavno ne prijaju. Cijenim kvalitetu u svim oblicima: u Japanu su to preciznost i pažnja prema detaljima, u Americi je naglasak na komercijalnoj strani i prodaji, dok u Europi dominira konceptualni pristup i dublje promišljanje ideja. Ova raznolika iskustva obogatila su moj umjetnički rad omogućujući mi da integriram različite pristupe i stvorim djela koja su tehnički precizna, komercijalno relevantna i konceptualno snažna.
► Objavio si umjetničku monografiju Take Three Deep Breaths 2014. godine. Kakva su bila tvoja iskustva rada na knjizi i selekcije te dizajna sadržaja za nju?
Emir Šehanović: Take Three Deep Breaths umjetnička je knjiga, to jest, sama knjiga je rad po sebi. Sastavljena je od namjenski pravljenih kolaža popraćenih “Balkan self-help” bajalicama koje sam sakupljao. Knjiga je inspirirana paganskim nasljeđem, temom kojom sam se intenzivno bavio u to vrijeme. Tada sam se izražavao kroz kolaž kao medij pa je bilo sasvim logično predstaviti ovaj rad u obliku knjige. Ova knjiga ne samo da predstavlja umjetničko djelo, nego i istražuje kulturno nasljeđe kroz vizualne i tekstualne elemente, spajajući tradicionalne bajalice sa suvremenim umjetničkim izrazom.
► Koji te projekti čekaju dalje nakon izložbe u Trotoaru?
Emir Šehanović: Trenutno radim na novim radovima i u pregovorima sam za nekoliko izložbi u Europi. Više o tome uskoro.
Razgovarao: Leopold Rupnik / tekstove ovog autora potražite na linku
Emirov rad možete pratiti putem Instagrama ili web stranice galerije Eugster.
