Arhitektonska javnost s nestrpljenjem je dočekala shortlist popis od 40 projekata u užem izboru za nagradu EU Mies van der Rohe Award 2026 , odabranih među više od 400 nominiranih projekata iz cijele Europe, o čemu smo pisali ovdje.
Među 40 najboljih po izboru žirija, kojeg ove godine čine Smiljan Radić, Carl Bäckstrand, Chris Briffa, Zaiga Gaile, Tina Gregorič, Nikolaus Hirsch i Rosa Rull, našla su se i dva projekta iz Hrvatske (od 13 koji su bili nominirani): to su Double Villa Bukovac u Zagrabu ureda njiric+ arhitekti koju predstavljamo u nastavku te Tržnica Gruž u Dubrovniku autorskog dvojca Dinko Peračić i Miranda Veljačić / ARP o kojoj smo pisali ovdje.
Double Villa Bukovac koju autorski potpisuju Hrvoje Njirić i Iskra Filipović osvojila je nagradu Drago Galić Udruženja hrvatskih arhitekata za stambenu arhitekturu prošle godine o čemu smo pisali ovdje, našla se i u užem izboru od pet izdvojenih projekata od nominiranih za Piranesi Award 2025., a projektu je dodijeljen i lanjski Elle Style Awards za arhitekturu.
Bijenalnu nagradu za suvremenu arhitekturu EU Mies Awards dodjeljuje Europska komisija i Fundació Mies van der Rohe, a finalisti nagrade bit će objavljeni u veljači.
Podsjetimo, ured njiric+ arhitekti već je imao projekt među 40 ponajboljih iz Europe nominiranih za Miesa u izdanju 2009. godine za vrtić Medo Brundo u Zagrebu, a projekti ureda su za nagradu bili nominirani još još dvaput (stamebea naselja Gračani i Rural-Mat).
U nastavku pročitajte više o projektu Double Ville Bukovac, uz fotografije, nacrte te popratne materijale.
Polemika s GUP-om
Koncept kuće nastaje kao svojevrsna posljedica polemike s Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba.Parcele na kojima je izgrađena ne slijede standardne urbanističke odrednice o gustoći izgrađenosti, iskoristivosti prostora, katnosti objekata i broju parkirnih mjesta. Umjesto toga, projektom se zauzima pristup u skladu s idejom (pre)namjene podsljemenskim obronaka Zagreba za rahliju rezidencijalnu izgradnju, favorizirajući manji volumen, niže visine i blaži otisak u prostoru, odnosno veće parcele minimalnih dimenzija 1200 m2. Time kuća postaje case-study za novu zagrebačku urbanu pristojnost.
Downscaling i tipološki shift
Umjesto maksimalne moguće BRP (bruto razvijene površine) od 600 m² po parceli, svaka od dvije stambene jedinice sadrži 180 m² stambenog prostora. Umjesto klasične i za lokalni kontekst vertikalne generacijske podjele po katovima, stvoreno je višegeneracijsko stanovanje na dvije susjedne parcele – kuće su smještene jedna uz drugu, umjesto jedna iznad druge, a prostor između integrativni je faktor obiteljskog fokusa.
Dvostruki karakter
Zid prema ulici definira međuprostor, kreirajući na drugoj strani zonu interakcije. Hermetična ulična sjeverozapadna fasada u glavnini je zatvorena prema ulici, štiteći tako kuću i stanare od buke, vjetra i pogleda, dok se jugoistočna strana kuće potpuno otvara vrtu, zelenilu, suncu i panoramskim vizurama grada.
Inspiracija i arhitektonski predlošci
Projekt je proizašao iz osobnih iskustava posjeta referentnim i značajnim građevinama iz arhitektonskog diskursa, što je uvelike utjecalo na arhitektonski pristup projektiranju. Villa Barbaro (Palladio) poslužila je kao inspiracija zbog disciplinirane simetrije, dok je Eames House/Studio utjecao na kuću kroz koncept objedinjavajućeg atrija i dvostranosti. Jeffersonov sveučilišni kampus u Virginiji odigrao je ulogu u odnosu prema terenu i klasicističkoj repeticiji elemenata pročelja, dok su LA Case Study Houses bile referenca zbog tehnološke izvedbe, metoda gradnje i odnosa s gradskim pejzažem, točnije panoramskog pogleda.
Materijalnost i konstrukcija
Fasade su definirane kontrastima: prizemlje, u kontaktu s terenom, u konceptu teško i zemljano, izrađeno je od opeke, stvarajući osjećaj čvrstoće i masivnosti. Kat je kontaktna zona odnosa prema nebu, materijalima lakši, prozračniji i reflektirajući – gdje je fasada izrađena od netipičnih fasadnih materijala; kabelskih trasa za električne instalacije.
Važnost presjeka
Nagib terena omogućuje ulazak izravno s ceste u podzemnu garažu kuće, dok se iz prizemlja izlazi ravno u vrt. Dvojni zid atrija, prostora između dva stambena objekta, ne služi samo kao prostorni element, već i kao funkcionalna niša za spremanje vrtne opreme, za ljetnu kuhinju i roštilj – pa BBQ postaje element obiteljskih okupljanja. Garaža ispod kuće nije samo parkirni prostor, već i party space te izložbeni prostor za heavy-duty umjetnine, otisnutim u light-boxevima i metalnim pločama.
Energija i održivost
Kuća funkcionira kao solarni paviljon – s minimalnim energetskim zahtjevima zimi, dok ljeti koristi sustave zasjenjivanja tendama za regulaciju temperature.
Naziv projekta: Double-villa Bukovac
Lokacija: Gornji Bukovac, Zagreb, Hrvatska
Godina početka gradnje: 2018
Godina dovršetka gradnje: 2024.
Površina: 2 x 180 m2 BRP
Tip projekta: individualno stanovanje u grupi
Glavni arhitekt/i: Hrvoje Njirić, Iskra Filipović
Projektni tim: Ana Miše, Noel Bucul, Marko Gusić, Domagoj Mlinarić, Irma Šmuc, Ljiljana Besednik, Mirna Udovičić
Fotografije: Bosnic+Dorotic, Danijel Krznarić, Jure Živković i arhiva ureda
Više o projektima ureda: njiric.com, instagram.com/njiricplusarhitekti/
GODIŠNJA NAGRADA DRAGO GALIĆ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2024. godinu:
Hrvoje Njirić i Iskra Filipović / njiric+arhitekti za Double Villu Bukovac u Zagreb
Obrazloženje nagrade (Jure Grohar, član žirija):
Već sam naziv „Double Villa Bukovac“, koji su arhitekti nadjenuli projektu, ističe njegovu najvažniju temu. Pod tipom vile općenito se podrazumijeva bolja (ali ne nužno i veća) stambena zgrada s velikom zelenom parcelom, pa je bitan odnos prema okolini i zelenilu. Danas se tim nazivom često reklamiraju „nadstandardno“ spekulativno građene višestambene zgrade – „urbane vile“. Atribut „duplo“, naravno, odnosi se na dvije kuće, uvjetno dvojnog tipa, koji je izvorno nastao s ciljem što ekonomičnije gradnje na maloj parceli. Ovdje su kritički reartikulirana oba „generička“ tipa stambenih zgrada, a arhitekti su stvorili suvremenu arhitekturu koja je inovativna na više razina.
Dvije obiteljske kuće u obliku lomljenih lamela postavljene su na rubu parcele – poput programiranog „zida“, koji uspostavlja ulicu prema cesti, a stvara veliki zeleni vrt prema centru Zagreba koji se prostire u podnožju.
S ulične strane stambeni dijelovi kuća izgledaju kao da su smješteni na zelenom nasipu u kojem se nalaze garaže i servisni prostori. Konzolne betonske stube vode do ulaza koji se nalaze u razini iznad ulice. Izduženi objekti povezani su otvorenom terasom koja na specifičan način stvara situaciju atrijskih kuća, a ujedno predstavlja točku potencijalnog povezivanja dviju susjednih obitelji. Na svakoj od lamela nalazi se još manji volumen sa spavaćom sobom, zapravo samo prostorijom smještenom u prizemlju, čime se konačno definira „novi“ tip linearne prizemne atrijske kuće u nizu, koja se dužom stranom otvara prema van (standardne atrijske kuće obično se dodiruju dužim stranicama, a kontakt s eksterijerom imaju preko užih stranica).
Materijalna podjela prati „tripartitnost“ objekata – podrumski dio je „zemljani“, prizemlje obloženo opekom, terasni volumen okružen je laganom fasadom, pri čemu arhitekti propituju i način korištenja fasadnih materijala. Ulična fasada od opeke nije izvedena kao „standardni“ stereotomski zid, nego su opeke naslagane jedna na drugu duž uske strane – pokazujući njihov perforirani presjek, dajući ovoj oblogi lakši, tekstilni karakter. S vrtne strane, za razliku od supermaterijalne fasade od opeke, moglo bi se govoriti o „odsutnosti“ fasade – radi se o „samo“ standardnim dvostrukim staklima, koje će od pregrijavanja štititi nadstrešnica od čeličnih profila. Potpuna otvorenost prema vrtu i pogledu na Zagreb govori o hedonističkom potencijalu stanovanja, a kuću skromne kvadrature naravno pretvara u modernu vilu. „Boks“ terasa obložen je kabelskim policama od pocinčanog lima, a njihove tipične perforacije stvaraju nasumični ornament na pročelju – možda bismo nazivu projekta mogli dodali i odrednicu „Readymade Semper“.
Primjer dviju kuća relevantan je doprinos suvremenoj hrvatskoj arhitekturi jer kritičkim promišljanjem dosljedno razvija arhitektonske inovacije na razini urbanističkog oblikovanja, tipološke organizacije i materijalnog određenja.
