Na Pelješcu je nedavno realiziran jedan zanimljiv arhitektonski projekt: riječ je o adaptaciji tradicionalne pretpeći, pomoćnog objekta karakterističnog za lokalnu gradnju, u stambeni prostor. Autori projekta su nagrađivani arhitekti Dora Lončarić, suosnivačica studija Nekoliko (o kojem smo razgovarali ovdje), i Marko Gusić, suosnivač studija ARGU (čije smo projekte predstavljali ovdje). Njihov rad obuhvaća arhitekturu svih mjerila, s naglaskom na kontekst, materijalnu logiku i preciznu prostornu organizaciju. U nastavku doznajte više o njihovom novom zajedničkom projektu.
Opis projekta:
Građevina je izvorno bila pretpeć, pomoćni objekt vezan uz vanjski, ljetni život, mjesto kuhanja, okupljanja i boravka na otvorenom. U lokalnom dubrovačkom kontekstu, pretpeć označava pomoćnu građevinu s otvorenim ognjištem, bez poda, koja je služila kao infrastrukturna potpora glavnoj kući. Projekt polazi upravo od te izvorne prostorne i životne logike.
Arhitektonska intervencija ograničena je na rekonstrukciju unutar postojećeg tlocrta, položaja i volumena, bez mogućnosti proširenja ili formalne redefinicije. Ta su ograničenja postala temelj arhitektonskog koncepta. Mali volumen zahtijevao je izrazito kontroliran projektantski proces u kojem su se prostorna organizacija, presjek i detalji razvijali istodobno. Svaka je dimenzija promišljena u odnosu na korištenje, kretanje i boravak, čime je ograničeni prostor u potpunosti aktiviran. Umjesto kompenziranja manjka kvadrature, projekt prihvaća mjerilo kao polazište.
Formalno, intervencija dosljedno slijedi postojeću geometriju građevine. Suptilni pomaci u presjeku uvedeni su kako bi se optimizirala upotreba volumena i jasnije artikulirala vertikalna hijerarhija interijera. Prostorna organizacija strukturirana je oko jednog centralnog ugradbenog elementa koji integrira kuhinju, spremišta, tehničke prostore i vertikalnu komunikaciju, oslobađajući ostatak prostora i omogućujući njegovu čitljivost i kontinuitet.
Kuća i danas funkcionira kao infrastrukturni servis, prostor za spavanje i zaklon, dok se svakodnevni život odvija pretežito na otvorenom. Vrt i niz terasa tretirani su kao sastavni dijelovi arhitektonske cjeline, a ne kao njezin dodatak. Arhitektura ovdje djeluje kao okvir mediteranskog načina života, u kojem se boravak prirodno odvija između unutarnjeg i vanjskog prostora.
Projekt je oblikovan kao izravan odgovor na klimu. Poprečna ventilacija omogućena je velikim otvorom na razini galerije, dok podesive škure reguliraju izloženost suncu i sprječavaju pregrijavanje, čineći prostor upotrebljivim tijekom najtoplijih mjeseci bez oslanjanja na mehaničke sustave. Pasivni principi nisu dodatak, već sastavni dio prostorne logike.
Arhitektonski jezik proizlazi iz postojeće kuće i šireg konteksta. Reference na vernakularnu gradnju prisutne su kroz materijalnost, teksturu i proporcije. Odabir materijala uvjetovan je blizinom mora i dugoročnim utjecajem soli i vlage, dok su manja izvedbena odstupanja, rezultat lokalnih uvjeta i procesa gradnje, prihvaćena kao sastavni dio karaktera mjesta.
U širem kontekstu hrvatske obale, obilježene kontinuiranom preizgrađenošću i favoriziranjem nove izgradnje na štetu postojećeg fonda i krajolika, projekt zauzima jasan kritički stav. Rekonstrukcija i gradnja malih građevina afirmiraju se kao održiva i prostorno relevantna strategija, koja pokazuje da osjećaj komfora i luksuza ne proizlazi iz veličine, već iz mjere, jasnoće prostora i odnosa prema okolišu.
PRETPEC
Arhitekti: Marko Gusić, Dora Lončari
Lokacija: Pelješac, Hrvatska
Površina: 34 m²
Godina: 2025.
Fotografije: Simone Bossi, arhiva autora
