Posljednjih nekoliko godina zagrebačka Knežija postala je prostor jednog od zanimljivijih lokalnih kulturnih programa koji suvremenu umjetnost iz galerija i institucija premješta izravno u svakodnevni život naselja. Program Susjedovanje od 2022. stvara umjetnička organizacija Cirk Pozor, aktivirajući javni prostor kvarta kroz murale, radionice, predstave i umjetničke intervencije. Fasade zgrada, parkovi i mjesta svakodnevnog prolaska pritom se pretvaraju u prostore susreta, stvaranja i zajedničkog korištenja. Posebnost programa pritom nije samo u umjetničkim intervencijama, nego i u načinu na koji uključuje stanovnike u sam proces nastanka radova, od prijedloga lokacija do odabira skica i praćenja realizacije murala.
Važan pomak dogodio se tijekom izdanja 2024., kada su organizatori prvi put pozvali stanovnike Knežije da sami prijave fasade svojih zgrada za oslikavanje murala. Time su stanari postali aktivno uključeni u proces nastanka radova – od odabira lokacija do komentiranja i potvrđivanja skica. U programu su tada sudjelovali Lav Paripović (Vizkulturin intervju s Lavom potražite ovdje), Miron Milić (naš intervju s Mironom čitajte ovdje), Luisa Pascu (intervju s Luisom potražite ovdje), Teo Kiš i Mane Mei (naš intervju čitajte ovdje), a jedan od murala realiziran je i na Osnovnoj školi Horvati, uz sudjelovanje učenika. Takav način rada vrlo se brzo pokazao uspješnim: zapuštene i išarane fasade počele su se pretvarati u prepoznatljive vizualne točke unutar kvarta, a interes stanara za uključivanje u program nastavio je rasti.
Treće izdanje Susjedovanja, održano tijekom 2025. godine, pokazalo je koliko je program u međuvremenu prerastao okvir lokalne inicijative. Tijekom proljeća murali su ponovno počeli nicati na različitim točkama Knežije, a kvart su ovoga puta obilježili radovi Slavena Kosanovića Lunara, Petre Divković, grafitera koji se koristi pseudonimom Sarme, Mislava Lešića (Vizkulturin intervju s Mislavom potražite ovdje) i Mane Meija. Jedan od murala nastao je i unutar prostora Dječjeg vrtića Matije Gupca, čime je umjetnost doslovno ušla u svakodnevni prostor djece i roditelja. Paralelno s oslikavanjem održavale su se radionice, predstave i performansi, a interes publike pokazao je da program već ima svoju prepoznatljivu lokalnu publiku: radionice su se brzo popunjavale, predstave okupljale posjetitelje i izvan kvarta, a sve više stanara počelo je predlagati vlastite zgrade za nove murale. Upravo kroz takav organski rast Susjedovanje se posljednjih godina profiliralo kao rijedak primjer kulturnog programa koji javni prostor ne koristi samo kao kulisu, nego ga postupno mijenja kroz svakodnevni život naselja.
Novo izdanje programa, Susjedovanje 2026, nastavilo je razvijati isti model rada kroz koji umjetnost nastaje u direktnom odnosu s prostorom i zajednicom. Tijekom travnja na nekoliko lokacija unutar Knežije realizirana su četiri nova murala, iza kojih stoje Vladimir Tomić Mosk, Alba Miočev, Josipa Tadić i Mane Mei. Kao i prethodnih godina, radovi su nastajali u suradnji sa stanarima, koji su sudjelovali u odabiru lokacija i praćenju procesa oslikavanja, pa je i samo nastajanje murala ponovno postalo dio svakodnevice kvarta.
Jedan od vizualno upečatljivijih radova ovogodišnjeg programa realizirao je Vladimir Tomić Mosk u Ulici Ludovika Zelenka. Mural prikazuje veliki metalni tobogan smješten u pejzaž koji podsjeća na zapušteno dječje igralište, pri čemu se motiv proteže gotovo čitavom dužinom zida. Umjesto klasičnog grafiterskog pristupa, Mosk prizor gradi izrazito slikarski, kroz slojeve zelenih i sivih tonova, stvarajući mural koji djeluje smireno i ambijentalno, ali istovremeno otvara prostor za promišljanje o sjećanju, prostoru igre i promjenama urbanog okoliša.
U Ulici Josipa Gigla umjetnica Alba Miočev realizirala je mural koji nastavlja njezin prepoznatljiv slikarski pristup temeljen na organskim oblicima, fluidnim linijama i reduciranoj paleti boja. Velike plave forme šire se preko fasade i postupno prelaze iz apstraktnih ploha u detaljnije crtane strukture, stvarajući osjećaj kretanja i protočnosti. Umjesto dominantne naracije ili figuracije, mural djeluje kroz atmosferu, ritam i odnos boje i prostora, unoseći novu dinamiku u svakodnevni okoliš stambenog naselja. Vizkulturin intervju s Albom potražite ovdje.
Josipa Tadić svoj je mural realizirala unutar prostora Dječjeg vrtića Matije Gupca, gdje je kroz snažne kontraste boja i geometrijsku kompoziciju stvorila izrazito razigranu i energičnu intervenciju. Rad se temelji na apstraktnim oblicima, uzorcima i ritmovima koji se razvijaju preko cijele površine zida, pri čemu mural funkcionira kao snažan vizualni akcent prostora, ali i kao rad koji kroz boju i kompoziciju odgovara kontekstu dječjeg okruženja.
Na Poljani Jurija Andrassyja Mane Mei realizirao je mural koji nastavlja njegov dugogodišnji interes za organsku apstrakciju i snažne kolorističke odnose. Velike zaobljene forme izvedene u plavim, ljubičastim, ružičastim i žutim tonovima raspoređene su preko velike prazne fasade, pri čemu mural funkcionira prvenstveno kroz odnose boja, ritam i ravnotežu kompozicije. Za razliku od dijela njegovih ranijih radova koji su bili izravnije tekstualni ili društveno angažirani, ovaj mural djeluje smirenije i otvorenije, fokusirajući se više na atmosferu i vizualni karakter prostora.
Kao i prethodnih godina, murali su nastajali u suradnji sa stanarima koji su sudjelovali u odabiru lokacija i vizualnih rješenja, potvrđujući model rada koji je upravo kroz uključivanje lokalne zajednice postao jedan od ključnih elemenata programa. Upravo zahvaljujući takvom pristupu Susjedovanje se posljednjih godina profiliralo kao rijedak primjer kulturnog programa koji ne intervenira u javni prostor jednokratno i dekorativno, nego ga dugoročno mijenja kroz odnos s ljudima koji taj prostor svakodnevno koriste. Umjesto spektakla i kratkotrajnog efekta, projekt gradi sporiju, ali vidljivu transformaciju kvarta – onu koja nastaje kroz ponavljanje, prisutnost i postupno stvaranje osjećaja zajedničkog prostora.
