U četvrtak, 7. srpnja u 20 sati u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti otvara se izložba Andreja Beštaka i Anje Leko, umjetničkog dvojca koji je nedavno na Salonu mladih osvojio Grand Prix (link). U MSU-u će izložiti rad u okviru projekta Mogućnosti, koji je prošle godine pokrenula kustosica MSU-a Leila Topić u suradnji sa zagrebačkom Akademijom likovnih umjetnosti kako bi se mladim umjetnicima olakšao ostanak u profesionalnom polju.
Rad pod nazivom U našoj novoj ekstravagantnoj radnoj sobi nije dozvoljeno izuvanje cipela odabrala je među dvadesetak predloženih umjetnika radna grupa koju čine Ivan Slipčević, Mirjana Vodopija i Vlasta Žanić s Akademije likovnih umjetnosti te kustosica MSU-a Ivana Šešlek i autorica koncepta Leila Topić. Izložba će se moći pogledati do 31. kolovoza.
U Black boxu MSU-a prema zamisli Beštak&Leko nastat će tako neke nove, privremene zajednice. “Tijekom projekta Mogućnosti za ’22 pozivat ćemo druge umjetnike, kustose, grupe i kolektive koji će s nama dijeliti prostor i zajedno ga graditi. U našoj novoj ekstravagantnoj radnoj sobi želimo generirati ideju i energiju suradnje, dijeljenja i suživota te pristupiti Muzeju kao mjestu stvaranja novih zajedništva i prijateljstva odnosno sadržaja u kojem je važniji proces nego uobičajena muzejska prezentacija”, pojašnjavaju autori.
U protekle dvije godine naši odnosi su se uvelike promijenili: fizičko distanciranje naposljetku nas je otuđilo i od izražavanja prisnosti. Naš dom postao je privremeno radno mjesto, po potrebi i karantena. A mnogi javni prostori zjapili su sablasno prazni. Za mnoge je takva situacija bila dodatan izvor stresa. Kao da nije bio dovoljan strah od zaraze, došao je i rat – tu, blizu: suočavamo s novim oblicima ksenofobije, brutalnošću na granicama, nasiljem na ulicama i u virtualnom prostoru, kao i sustavnim nijekanjem osnovnih ljudskih prava.
Na raskrižju svih tih kriza, projekt Mogućnosti – predstavljajući rad Andreja Beštaka i Anje Leko – pristupa Muzeju kao zajedničkom dobru. Taj drevni pojam, nastao u doba neolita i začetka sjedilačkog života, uništen je još u doba prvobitne akumulacije kapitala, a logika profita učinila ga je utopijskim. Zato se ovim projektom želi artikulirati zajedničko dobro kao politički i društveni ideal. Koncept muzeja kao zajedničkog dobra nije samo objava alternativnog “trećeg puta” izvan državnih i tržišnih ograničenja nego svojevrsno sredstvo za zajednice u nastajanju koje se bore za vlasništvo nad vlastitim uvjetima života i reprodukcije. U tom smislu, Black box MSU-a s projektom Mogućnosti postaje eksperimentalna zona u kojoj sudionici uče pregovarati o odgovornostima, društvenim odnosima i kolegijalnim umjesto natjecateljskim modelima proizvodnje.
Umjetnička praksa Andreja Beštaka i Anje Leko oslanja se na pripovijedanje priča (storytelling) u vidu instalacija, videoradova ili izvedbi. U potki je pak održavanje duha zajedništva, kolektivno posredovanje emotivnog. Okosnica istraživanja u njihovim radovima je čovjek i zamišljanje moguće budućnosti te uloga umjetnosti u tom procesu. Kroz humor i igru opisuju, komentiraju i istražuju društvene konstrukte, duhovnu fikciju i ljudske odnose.
Andrej Beštak diplomirao je Grafiku u klasi Mirjane Vodopije, a Anja Leko slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Spojio ih je interes prema umjetničkim praksama neopterećenim medijem, konceptom ili trendom.
