Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Dan Oki izlaže u Galeriji VN
Izložba Odsutnost teleprisutnosti Dana Okija otvara se u utorak, 12. veljače u 19 sati, u Galeriji VN u Zagrebu. Izložba ostaje otvorena do 8. ožujka.
Estetika teleprisutnosti začeta je preko telefonskih razgovora. Posljednjih je desetljeća došlo do promjene upotrebe mobilnog telefona u tehnološkom i antropološkom smislu. Danas je pak postojanje teleprisutnosti nešto sasvim uobičajeno. Znakovit utjecaj medijske produkcije na psihološke profile ljudi razvio se pojavom i početkom upotrebe pokretne slike, te ustoličenjem filmske industrije kao relevantnog čimbenika oblikovanja očekivanja i ponašanja. Specifičnu ulogu u ovom kompleksnom procesu, imao je telefon i modaliteti njegove upotrebe.
Svakidašnji protokoli telefonske komunikacije prikazivani su u prošlom stoljeću na filmu kroz različite oblike upoznavanja gledatelja s novim “poželjnim”, odnosno proizvedenim životnim stilovima. Ta proizvodnja izvođena je kroz filmski jezik i režiju, a ponajviše kroz glumačku gestikulaciju i ekspresije tijekom razgovora u scenama s telefonom.
Redatelji su pristupali režiji scena s audioteleprisutnošću vrlo oprezno, jer je scenski pokret bio ograničen telefonskom žicom, dijalozi su bili prostorno dislocirani, a zajednička igra glumaca ograničena izvedbom reduciranom na slušalice. S tehnološkim inovacijama i širom upotrebom, telefon je bitno utjecao na oblikovanje svijesti i psihologiju karaktera, istodobno je postajao sve rasprostranjeniji i medijski virtualniji.
Srž samog mehanizma doživljaja filma zasniva se na fizičkoj odsutnosti gledatelja iz prostora prikazivanja, na njegovo izmještanje u zatamnjenom prostoru kina uz istovremenu virtualnu prisutnost u zbivanjima i kretanjima na filmskom platnu. Ovu virtualnu prisutnost nazvat ćemo teleprisutnost (engl. telepresence ili virtual presence je osjećaj prisutnosti na lokaciji udaljenoj od lokacije fizičke prisutnosti; sustav za teleprisutnost ima za cilj postići iluziju prisutnosti osobe na nekoj udaljenoj lokaciji).
U tom kontekstu je dispozitiv kinematografa sličan onome telefonskog razgovora. Naime, u oba slučaja imamo određenu odsutnost iz danog prostora uvjetovanu teleprisutnošću u nekom drugom prostoru. Pažnja podijeljena između ovdje i tamo predstavlja svojevrsni rascjep u odnosu na fenomenološki zamišljenu ideju prostorno-vremenskog jedinstva sebstva. (…)
Chez 186 u Laubi
U utorak, 12. veljače u zagrebačkoj Laubi, s početkom u 20 sati održat će se otvorenje izložbe 31 days, koju potpisuje jedno od najpoznatijih i najproduktivnijih imena hrvatske graffiti scene, CHEZ 186.
CHEZ 186 je graffitiwriter koji je na hrvatskoj sceni prisutan već više od dvadeset godina. Prve poteze sprejom povukao je u rodnoj Slavoniji te svoj stil opisuje “kao kombinaciju svega što ga inspirira, a to je sve što ga okružuje, njegova svakodnevica, koja je sve samo ne dosadna”. U svojem radu Chez je od početka svog rada propitivao granice u koje su klasični graffiti bili postavljeni te se poigravao s njihovim nepisanim pravilima.
Na izložbi 31 DAYS Chez izlaže deset najnovijih radova nastalih u tehnici spreja na medijapanu. U njima vješto kombinira kolorit širokog raspona s tehnički razrađenim formama uvlačeći promatrača u paralelni svijet osobnog urbanog imaginarija. Kreativna igra, maštovitost rješenja i autentičnost pristupa značajke su njegova slikarskoga pristupa.
U tehnici spreja koju godinama istražuje i usavršava Chez postiže specifične kompozicije vibrirajuće atmosfere u kojoj su oblici rasplinuti i mekani. U njima boje djeluju kao da izbijaju na površinu i time stvaraju nove vizualne apstraktne i fluidne strukture. U sintezi igre, eksperimentiranja i mašte Chez stvara radove u kojima uprizoruje osobna mjesta kretanja dajući im likovnom preobrazbom notu univerzalnog. Tako njegovi radovi postaju ambijentalno prepoznatljivima bilo da se nalaze u gradu, ulici, krovovima, vlakovima ili u ovom slučaju u izložbenom prostoru.
Ulaz na otvorenje je slobodan. Izložba ostaje otvorena do 20. veljače.
Večer s WHW Akademijom: predavanje Jelene Vesić
U sklopu programa Večer s WHW Akademijom, u Showroomu zagrebačke Galerije Nova, u srijedu, 13. veljače s početkom u 19 sati, nezavisna kustosica, autorica, urednica i predavačica Jelena Vesić održat će predavanje pod nazivom O solidarnosti u vremenu: ispred praznog zida, gledajući “izgubljeni objekt”. Zbog polaznika međunarodne WHW Akademije predavanje će se održati na engleskom jeziku.
Biti suvremen znači živjeti s vremenom i u vremenu, živjeti unutar svoje sadašnjosti, ali ono pretpostavlja i izvjesnu solidarnost u vremenu, dijeljenje određenih trenutaka s prošlošću i budućnošću. Živeći u sadašnjem trenutku u kojem je splasnulo obećanje povijesnog napretka i bolje budućnosti dobivamo iluziju da živimo u eri apsolutne-krono-demokracije, u kojoj se čini kako se svi povijesni trenuci mogu dosegnuti i može im se lako pristupiti, kako su pripremljeni da ih se izvede, doživi i konzumira. Naše uspomene se simuliraju i sastavljaju od različitih prošlosti koje se spektakularno predstavljaju u TV pregledima nalik na reality show na tome namijenjenim History Channels-ima™. Sve, uključujući i Prvi svjetski rat, sad se ponovo vrti – i „ovaj put u boji“. Prošlost je postala igralište za političke fantazije – ponovno odigrana, ponovno napisana, ponovno zamišljena. Od 1990-ih ovaj teren zaigrane imaginacije proširio se na modu povijesnog revizionizma, evoluiravši u suvremenu eru proizvodnje alternativnih činjenica.
Je li moguće izraziti solidarnost u vremenu izvan puke komemoracije?
Projekt solidarnosti jugoslavenskog naroda s narodom Latinske Amerike koje su Darinka Pop-Mitić i Jelena Vesić istraživale te javno predstavljale posljednjih godina bio je dio programa tribina Studentskog kulturnog centra (SKC) u Beogradu. Riječima urednika programa Mila Petrovića, tribina je “nudila mjesto slobodnomislećeg javnog govora, intelektualne rasprave i društvenog aktivizma”.
Događanje o solidarnosti jugoslavenskog naroda s narodom Latinske Amerike bilo je jedna perjanica vala svjetske solidarnosti s Čileom nakon pada vlade Salvadorea Allendea i početka diktature Augusta Pinocheta. Decenija 1970-ih bila je era najgorih vojnih diktatura u zemljama Latinske Amerike, vrijeme kad su mnoge političke izbjeglice pobjegle u Europu te osim društvene skrbi i sigurnosti u širem smislu, u određenim krugovima dobile i solidarnu pomoć za promociju i agitaciju za svoje političke ciljeve. (tekst Jelene Vesić)
Tematski festival Moje, tvoje, naše 14. put
Četrnaesto izdanje međunarodnog tematskog festivala Moje, tvoje, naše održat će se u zgradi riječke Filodrammatice od 14. do 16. veljače. Pod nazivom Tko što radi?, festival će se kroz simpozij i izložbu baviti načinima na koje se rad izvodi, delegira, izdvaja (tzv. “outsourcing”), prepušta korisnicima interneta (tzv. “crowdsourcing”), transformira, destabilizira i maskira, s fokusom na sadašnjost rada, na doba u kojem je rad prisutniji no ikad.
Izloženi umjetnički radovi i prezentacije gostujućih predavača ispituju unutarnje i izvanjske napetosti odnosa čovjeka i stroja, kao i društveno-ekonomske značajke kompjuterizacije rada. Pitanje koje će biti u središtu zanimanja jest posreduju li strojevi, zamjenjuju, povećavaju ili naprosto umanjuju važnost ljudske aktivnosti?
Pod kustoskom palicom dizajnera i umjetnika Silvija Lorussa, na grupnoj izložbi Tko što radi? u galerijskom prostoru Filodrammatice, radove će predstaviti međunarodni kolektivi i umjetnici Anxious to Make, Deconstructeam, Constant Dullaart, Maria Eichhorn, Sam Kidel, Alina Lupu, François Girard Meunier, Elisa Giardina Papa, Ottonie Von Roeder,Sebastian Schmieg i Jeff Thompson. Izložba se otvara u četvrtak, 14. veljače u 20 sati a moguće ju je posjetiti za vrijeme trajanja festivala i drugim radnim danima od 17 do 20 sati, sve do 1. ožujka.
Dvodnevni simpozij, koji će se u velikoj dvorani Filodrammatice održati u petak i subotu, 15. i 16. veljače, nastavit će razmatrati teme otvorene na izložbi. Prezentacije na engleskom jeziku, nakon kojih će uslijediti rasprava, oba će dana započeti u 18 sati.
Više o umjetnicima i radovima na izložbi možete pročitati na ovdje, a više informacija o samom simpoziju saznajte na sljedećem linku.
Nakon brojnih programa održanih u protekle dvije godine na tu temu, Drugo more ovim festivalom nastavlja istraživati problematiku rada u suvremenom društvu, u trenucima kad se mogućnost potpune automatizacije ponovno ozbiljno razmatra, a strah od zastarijevanja čovjeka sve više raste. Odlična je to najava i budućih programa pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, koji pod domaćinstvom Drugog mora u središte zanimanja stavlja osmišljeno slobodno vrijeme nakon rada, odnos rada i tehnologije, post-radničku Europu i Rijeku koja se nakon deindustrijalizacije nikada nije transformirala iz industrijskog centra u centar znanja.
Hommage crtežu u Malom salonu
U riječkom Malom salonu do 3. ožujka može se razgledati izložba crteža iz fundusa MMSU-a naslovljenja Hommage crtežu.
Nadovezujući se na prošlogodišnji muzejski program Upute za gledanje: Što bi tijelo htjelo kojim se obilježavala sedamdeseta godišnjica osnutka muzeja, obljetnički se program nastavlja i u 2019. godini s nizom od tri izložbi na kojima se prikazuju radovi iz zbirke. Iako je Galerija likovnih umjetnosti (koja je kasnije promijenila naziv u Moderna galerija, a od devedesetih se godina naziva Muzej moderne i suvremene umjetnosti) službeno osnovana 1948. godine, za javnost je otvorena 2. svibnja 1949. prvom izložbom, odnosno stalnim postavom na drugom katu Doma kulture Vladimira Švalbe Vida u današnjoj Guvernerovoj palači. Obilježavajući godišnjicu prvog stalnog postava, tijekom 2019. godine organizirati će se programi kojima se tematizira muzejski fundus i muzejski rad.
Prva u ovome nizu je izložba na kojoj se prikazuje dvadesetak radova iz Zbirke crteža.
Izložba Hommage crtežu zamišljena je na način da se njome problematiziraju neka od muzejskih pitanja koja u uobičajenim izložbenim programima ostaju izvan percepcije promatrača. Izlaganjem radova koji su dobili status lightmotiva zbirke kao i manje poznatih crteža ili autora, izložba vizualizira neke od tema iz muzejske svakodnevice te približava problematiku sakupljačke politike muzeja kroz njegovo višedesetljetno djelovanje. Nastajanje zbirke uvjetovano je različitim okolnostima, uzročno posljedičnim vezama, težištima koja se u pojedino vrijeme stavljaju na muzejske akvizicije što se odražava na današnje stanje fundusa.
Uz otkupe i donacije sa skupnih ili samostalnih izložbi, na formiranje zbirke crteža utjecala je i dugogodišnja manifestacija koja se održavala u Muzeju od 1968. do 2013. godine. Riječ je o Međunarodnoj izložbi (originalnog) crteža. Nakon održanih izložbi u muzejskom su fundusu ostajali otkupljeni ili poklonjeni radovi, a raznovrsnost izloženih autora gradila je i sliku zbirke. U usporedbi s nekim drugim muzejskim zbirkama, zbirka crteža je manje homogena, u njoj je zastupljen veći broj stranih autora i različitih likovnih izričaja.
Iako se navedena raznovrsnost očituje i u izložbi Hommage crtežu, vizualna i tematska poveznica među radovima je odnos crteža i prostora. Odnos pojedinog crteža prema prostoru iščitava se na različitim razinama: od vizualnih optičkih varki izvedenih jednostavnim crtačkim elementima (Dobrović), tretiranjem crteža poput trodimenzionalnog tijela (de la Frémondière), doslovnim ili optičkim probijanjem crtačke plohe (Perčinlić, Jemec), do dokidanja granica dvodimenzionalnosti i ulaženja crteža u prostor ili prostora u crtež čime crtež dobiva novu, prostornu dimenziju, koja mu u ishodišnom trenutku nije pripadala (Šutej, Vodopija).
Crtež, njegova neposrednost, aktualnost, dinamičnost i suvremenost prikazana je radovima sljedećih autora: Boris Bućan, Juraj Dobrović, Yvette de la Fremondière, Oton Gliha, Carlos Härle, Andrej Jemec, Boris Jesih, Marijan Jevšovar, Gil Lahav, Jean Messagier, Annus Siim-Tanel, Ljubomir Perčinlić, Igor Rončević, Miroslav Šutej, Josip Vaništa, Mirjana Vodopija.
Zoltan Novak u MSU-u
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu do 10. ožujka otvorena je izložba slikara Zoltana Novaka, koji predstavlja najnoviji niz od tridesetak slika velikih formata pod nazivom Svijet bez mjere. Riječ je o ciklusu slika s tematikom iz društveno-političke zbilje. Nakon ciklusa Noćne slike iz 2009. i Kontrola iluzije iz 2015., Zoltan Novak nastavlja svoju prepoznatljivu urbanu motiviku i angažirani pristup. U novim radovima tematizira dnevna događanja u svojoj neposrednoj blizini i okruženju, događaje i vijesti iz medija te njihove društvene, etičke i političke implikacije. Njegova umjetnost izvrstan je odraz burne i intenzivne stvarnosti koja ga okružuje, a njegove slike jasna su i direktna poruka koja na gledatelja ostavlja snažan dojam. Kompozicijska struktura ovih velikih platna višeslojna je i kompleksna – unutar cjeline u kojoj prevladavaju gotovo ornamentirane glavne silnice i snažna dinamika glavnog sadržaja, na razini detalja događa se cijeli niz manjih poglavlja – piktogramskih prikaza, intenzivno elaboriranih i s intrigantnim detaljima. Ovim ciklusom Novak donosi neka nova tematska, ali i kompozicijska i koloristička rješenja, čime dokazuje sklonost eksperimentu i potvrđuje svoju aktualnost unutar najnovijih kretanja na području suvremenog slikarstva. Njegovo slikarstvo dokaz je da i danas, u poplavi bezbrojnih vizualnih atrakcija kojima smo okruženi, ono može biti drugačije, intenzivno, svježe, uzbudljivo i poticajno za sve nas.
Kustosica izložbe je Snježana Pintarić.
