Početak 2025. godine na domaćoj kulturno-umjetničkoj sceni obilježit će bienalna Izložba hrvatskog dizajna 23/24, koja se u petak 10. siječnja u 19.00 sati otvara u Laubi. Na njoj će biti izložena 346 selektirana dizajnerska projekta, profesionalni i studentski, razvrstani u niz kategorija, uključujući i tri ostvarenja nominirana za Veliku nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva; a to su dokumentarni serijal Moderna vremena, vizualni identitet za 74. i 75. Dubrovačke ljetne igre te dizajn knjige umjetnika Kaspera Andreasena. O vizualnom potpisu posljednje dvije sezone najvažnije dubrovačke kulturne manifestacije dizajnera Zorana Đukića / ĐKĆ pisali smo ovdje, Andreasenovu knjigu High Capacity dizajnera Tonija Urode, skup fotokopiranih kolaža s autorovim efemeralijama, predstavili smo ovdje, a za kraj smo ostavili predstavljanje najopsežnijeg projekta od nominiranih – serijala Moderna vremena, iza kojeg stoji poveća grupa autora/ica i suradnika/ica.
Malo je domaćih projekata koji kroz jednako snažan, populacijski dalekosežan i društveno relevantan pristup progovaraju o dizajnerskoj, ali i kulturno-umjetničkoj temi, koja ujedno ima baštinski bitne, edukativno nužne, ali i nostalgične i(li) refleksivne početne točke. Možda i na krilima televizijskog uspjeha nagrađivanog i hvaljenog serijala Betonski spavači, općeg društvenog i, dakako, strukovnog trijumfa istog, koji je ukazivao na značaj modernističkog nasljeđa arhitekture bivše Jugoslavije, serijal Moderna vremena temeljito, strukovno kompetentno, a vizualno dojmljivo priča o snazi i vrijednosti hrvatskog dizajna, njegove prošlosti, ali i budućnosti. Dovodeći ovu, niz godina izvan strukovnih krugova često zanemarivanu temu na male ekrane i pred brojna kućanstva, plasirajuću tako nasljeđe i povijest hrvatskog dizajna i njima inspiriranu suvremenost u mainstream krugove i svakodnevne tematike, serijal je uspio, u ravnomjernim omjerima istraživački i zavodljivo, povijesno i aktualno, dovesti dizajn u apsolutni fokus. Prime-time nacionalne ili bilo koje televizije rijetko je, ili nikad, rezerviran za sadržaj koji integralno pristupa temi od kulturno-umjetničkog značaja, osobito na ovako visokom produkcijskom nivou, a redateljski dinamično, zanimljivo i zabavno, uspijevajući ostati dosljedan dijalogu sa strukom.
Sve od navedenog bilo je više nego dovoljan razlog da ususret otvorenju Izložbe hrvatskog dizajna 23/24 popričam s ljudima koji stoje iza serijala, projekta koji će, neovisno o samim nagradama, sigurno ostati najznačajniji i najdalekosežniji pečat iz protekle dvije godine u produkciji hrvatskog dizajna. Na naša pitanja odgovarali su članovi obitelji Merlić; idejni začetnici projekta, Matej Merlić – autor, producent i skladatelj glazbe za seriju i Dubravko Merlić – autor, producent i scenarist serije, Maja Merić Ilić – dizajnerica scenografije te Tomislav Šoban – redatelj serije i Klasja Habjan, Zita Nakić i Andrea Sužnjević Šumberac, dizajnerice vizuala serijala.
Ovako je njihovu nominaciju, doprinos i značaj suvremenom hrvatskom dizajnu, artikuliralo objašnjenje Selekcijske komisije (Sarah Baron Brljević, Lana Cavar, Lana Grahek, Sven Jonke, Maša Milovac, Sean Poropat i Gala Marija Vrbanić), koja ih je imenovala kandidatima za Veliku nagradu HDD-a: : ”Ovom nominacijom nagrađuje se iscrpan istraživački i novinarski rad čiji je krajnji rezultat djelo od funadamentalne važnosti za razumijevanje i valorizaciju hrvatskog dizajna u razdoblju od 1950-ih godina do danas. Radi se o slojevitom televizijskom serijalu od sedam tematski zaokruženih cjelina koje na dojmljiv i kreativan način kontekstualiziraju i analiziraju poslijeratnu hrvatsku dizajnersku proizvodnju, spretno preplićući njene refleksije/implikacije kroz prostor i vrijeme, te trasirajući smjernice ka budućnosti. Neovisno od već spomenutog historiografskog i prosvjetiteljskog aspekta, serijal se odlikuje i vrlo ambicioznom produkcijskom razinom, počevši od inovativnog i posvećenog autorskog koncepta preko epizodno koncipirane scenografije do grafičkih materijala i vizualnih komunikacija. U pitanju je projekt koji će postaviti nove standarde unutar svog sektora i šire”.
► Za početak, možete li se prisjetiti što je bio glavni trigger za stvaranje serijala Moderna vremena, od koje je ideje/trenutka sve skupa zapravo krenulo? Koliko je opsežan bio ovaj poduhvat, koliko je cijela priča, od početka do emitiranja zadnje epizode, trajala?
Matej Merlić: Sve je započelo s tatinom i mojom ljubavlju za dizajnom namještaja iz sredine prošloga stoljeća. Strastveni smo pratitelji umjetnosti i dizajna i sredinom 2020. godine došao sam na ideju da osmislimo dokumentarni serijal koji će napraviti pregled dizajna u Hrvatskoj od pedesetih godina do danas. Krenuli smo razvijati ideju, osmislili cijeli koncept, i nakon nekoliko pokušaja 2022. godine dogovorili suradnju s HRT-om. Stoga, mogli bismo reći da je cijeli put od prve ideje do emitiranja zadnje epizode trajao otprilike tri godine, no od početka suradnje s HRT-om godinu i pol dana. Cijeli pothvat bio je svakako opsežan i zahtjevan, ali moram priznati i izuzetno zanimljiv, poučan i zabavan – za nas koji smo ušli u sve iz ljubavi, ali i za druge suradnike koji su kroz proces nastajanja serijala postali fanovi.
Ako bih morao odabrati predmet koji mi je najviše zapeo za oko i koji je možda bio inicijalni trigger nekad davno, to je vjerojatno bila fotelja A4 Bernarda Bernardija, koju pokušavamo pronaći sigurno već desetak godina. Možda sam podsvcesno pomislio da ću kroz serijal negdje naići na koji primjerak – tako da je Bernardi na neki način krivac za Moderna vremena. Zato je, možda, i dobio svoju epizodu.
► Predstavi nam uži tim koji je radio na projektu. Zanima me kako ste odabrali suradnike iz kreativnog dijela produkcije, što vam je tu bilo najvažnije pri odabiru i suradnji i koliko su redatelji, autori, scenografi i dizajneri međusobno utjecali jedni na druge tijekom rada?
Matej Merlić: Kao i na svim našim projektima, odabir autorskog tima definitivno nam je jedan od najvažnijih segmenata na projektu. Na Modernim vremenima imali smo zaista izvanredne suradnike, te nam je bila želja okupiti suradnike koje će ovakva tematika interesirati i koji će svojim talentima moći dodatno obogatiti projekt. Vrijedan suradnik bio nam je i naš glavni savjetnik Zvonko Maković, profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti, ko-scenaristica Matea Milić, inače producentica Animafesta i povjesničarka umjetnosti teTomislav Šoban, redatelj koji je uz Akademiju dramske umjetnosti diplomirao i na Akademiji likovnih umjetnosti. Direktor fotografije bio je Ante Cvitanović, montažeke Urša Vlahušić i Doris Dodig, scenografiju je radila arhitektica Maja Merlić Ilić, grafički dizajn potpisuju Klasja Habjan, Zita Nakić i Andrea Sužnjević Šumberac, a kostimografiju Katarina Zaninović.
Imali smo nekoliko autorskih sastanaka u raznim fazama razvoja na kojima su scenografkinja, dizajneri s redateljem i s ostatkom tima razmjenjivali ideje i rješenja za određeni segment, no u konačnici je sva kreativna komunikacija uglavnom išla preko Dubravka i mene kao autora projekta, koji smo već u samim počecima imali jasnu viziju cijelog projekta.
Ovim putem stvarno moram i posebno pohvaliti našeg Dubravka, koji je sa svojim velikim profesionalnim iskustvom i dalje uvijek spreman na nove kreativne izazove i na suradnju s mladim autorima. Moderna vremena, a recentno i Plovopis, objektivno su hrabri i zahtjevni projekti i mene osobno fascinira njegova energija, kreativnost i otvorenost prema novim idejama. Uz takav track-record i posvećenost poslu, njegovi su suradnici zaista u dobrim rukama, a na kraju naravno i gledatelji.
► Često je u domaćem kontekstu težak ili nemoguć ovako integralan pristup čitavoj produkciji, iz dizajnerske pozicije, imajući na umu visinu kvalitete u svakom aspektu serijala. Je li vam to od početka bio nezaobilazni segment produkcije, da scenografija, vizualni identitet, čitav popratni materijal mora kvalitetom korespondirati sa samim sadržajem?
Matej Merlić: Apsolutno, i inače pazimo na to, no na Modernim vremenima je s obzirom na tematiku to zaista došlo do velike vidljivosti i do svojevrsnog vrhunca. Želja nam je bila napraviti dobar posao, kvalitetan serijal visokog produkcijskog standarda koji će ljudi u konačnici htjeti gledati. Silno cijenim svaki autorski doprinos na projektu, i vjerujem da takvim integralnim pristupom s kvalitetnim i talentiranim autorskim timom dolazimo do projekata koje onda na kraju prati i visoka gledanost i medijska popraćenost. Uostalom i međunarodna priznanja – 2022. je naš serijal o razvoju jugoslavenskog nuklearnog programa ”Jedna jedina” bio u užem izboru za nominaciju prestižne nagrade Rose d’Or (Zlatna ruža) za najbolji dokumentarni serijal. Tada smo se našli među desetak projekata uz rame David Attenboroughu, Netflixu, BBCu itd. To nam je bilo ohrabrenje i potvrda da je moguće u skromnim hrvatskim uvjetima proizvoditi dokumentarne serijale na visokoj razini. Naravno, u nadi da će se jedan dan hrvatsko ”tržište” (ako ga možemo tako zvati) dodatno razviti i da će omogućiti publici daleko veći broj audiovizualnih projekata visoke produkcijske vrijednosti.
► Mogu li standardi postavljeni u vašem serijalu autorskog potpisa, poslužiti kao model za buduće projekte slične tematike?
Matej Merlić: Svakako, vjerujem da smo s Modernim vremenima postavili visoki standard, i zaista se nadam da ćemo kao publika svjedočiti što većem broju raznovrsnih projekata koji podižu ljestvicu još više. No, dobre vijesti su da Moderna vremena nisu skroz završila, u procesu smo razvoja monografije u kojoj nam je želja u knjižnom obliku uhvatiti duh serijala. Stoga na knjizi sličnim integralnim pristupom surađujemo s istim autorskim timom. Osim toga, u produkciji smo svojevrsnog sestrinskog dokumentarnog serijala Modernih vremena kojeg smo nazvali ”Svjetla pozornice” (također po Chaplinu) koji će kroz sedam epizoda na sličan način napraviti presjek hrvatske popularne kulture od pedesetih godina do danas. Produkcijski pristup i standard bit će sličan, no s obzirom da volimo izazivati sami sebe, ja se nadam da će biti još i bolji. Pripremamo veliki studio, s dojmljivom scenografijom, raznim glazbenim brojevima i izvedbenim točkama. Vjerujem da će publika, kao i u Modernim vremenima, moći uživati s nama i u Svjetlima pozornice.
► Možete li potvrditi da je serija uspjela privući širu publiku, izvan stručnog kruga, i popularizirati temu hrvastkog dizajna? Postoje li neke reperskusije, reakcije ili zanimljive situacije koje su, nakon emitiranja serije, a vezane su za sve ono što ste pokazali, došle do vas?
Tomislav Šoban: Zanimljivo je da je emisija pobudila veliki interes, jer sam uz komentare filmaša i dizajnera dobivao reakcije i ljudi kojima oba zanimanja nisu bliska. Interes se povećavao sa svakom novom epizodom i bilo je poznanika koji su mi se javljali nakon svake pogledane epizode. Dok su neke pozitivni komentari ohrabrili pa su se vraćali gledati emisiju na zahtjev. Najviše je bilo komentara na društvenim mrežama i zapravo sam tek tada shvatio koliko je serijal gledan. Svakako ljudi su najviše vezani za predmete i vizuale s kojima je većina bila u kontaktu kroz život te osobno doživljava serijal. Razlog dobre gledanosti je svakako udarni termin, sadržaj no umišljam si i forma i struktura svake epizode koju smo fino tkali.
Nama, kreativnom timu Modernih vremena glavni zadatak je bio napraviti serijal koji će dizajn i stručno razmišljanje učiniti prijemčivim za svakog gledatelja te da ne bude banalno. Ipak meni osobno je bilo najbitnije da dostojanstveno prezentiram posao i predmete koje su dizajneri u emisiji radili u svom životnom vijeku. Zato bi od anegdota naveo komentar jedne umirovljene dizajnerice koja mi je srdačno zahvalila što smo joj lijepo predstavili rad, jer ni obitelj ni prijatelji i susjedi nisu znali s čime se bavila. Divno je da su dizajnerice i dizajneri u serijalu konačno dobili svoj prostor za zasluženu popularnost.
► Što biste rekli, na koji način serijal otvara prostor za daljnje istraživanje i valorizaciju hrvatskog dizajna?
Tomislav Šoban: Činjenica da je dizajnerska struka prepoznala serijal i nominirala ga za nagradu HDD-a na bienalnoj izložbi hrvatskog dizajna meni govori da je riječ o jednoj kvalitetno ispričanoj bazi, iz koje se mogu saznati osnove hrvatskog dizajna u zadnjih 70 godina. Nadam se da je ovo početak te ovdje postoji prostor za neke dokumentarce s fokusom na jednog dizajnera ili dizajnericu. No ne bi se usudio predviđati kamo će ići daljnja istraživanja i valorizacija hrvatskog dizajna.
Osobno priznajem da bi mi najveća nagrada serijala bila ako bi inspirirao nekoga u budućnosti da se odluči baviti industrijskim dizajnom ili ohrabri nekoga na poslovnu viziju za neku serijsku proizvodnju. Ipak smo mi u serijalu prenosili vizije dizajnera.
► Što su osnovne značajke scenografskog pristupa, dizajnerski izuzetno upečatljivog i prepoznatljivog, kako je koncipirana scenografija i koje je tehničke uvjete s jedne strane, a koje dizajnerske smjernice s druge, morala postići?
Maja Merlić Ilić: Glavna ideja bila je da svaka epizoda scenografski prati desetljeće koje obrađuje – studio je zamišljen kao izložbeni prostor s ključnim komadima namještaja tog razdoblja. Scenografija nije samo pozadina, već postaje okvir – muzejski postav u kojem se odvijaju razgovori o hrvatskom dizajnu u pojedinoj dekadi izloženim predmetima. Inspiraciju sam tražila u setovima starih talk-showova i interijerima iz 50-ih i 60-ih godina. Okrugli podesti strateški su postavljeni: središnji podest služi kao glavno mjesto razgovora, dok ostali imaju izložbenu funkciju. Oni ne samo da dodaju dinamiku kadru, već i naglašavaju eksponate, dok fleksibilna zavjesa u pozadini, osvijetljena različitim bojama, mijenja atmosferu svake epizode. Ovo rješenje nije samo estetski efektno, već i financijski isplativo jer omogućuje dinamičnu scenografiju koja svaki put izgleda drugačije.
Boje su pažljivo odabrane kako bi odražavale autentičan retro izgled, ali ostaju dovoljno neutralne da dobro upijaju obojeno svjetlo. Tonovi donose dašak luksuza prošlih vremena i referiraju se na estetske kodove talk-show studija od 50-ih godina nadalje – razdoblja koje je, po mom mišljenju, bilo iznimno plodno i dizajnerski intrigantno. Nakon finalizacije nacrta, odabrali smo studio u Brodarskom institutu, čija povijest savršeno odgovara našem konceptu, i prikupili eksponate iz Muzeja za umjetnost i obrt, Pučkog otvorenog učilištate raznih privatnih kolekcija. Najveći izazov bio je raditi na vizualnom identitetu dokumentarnog serijala koji obrađuje tako važnu temu – hrvatski dizajn. Moja je želja bila da scenografija ostane u pozadini, diskretna i nenametljiva, ali ipak prepoznatljiva. Htjela sam da se prostor podredi eksponatima, da istakne njihovu vrijednost, ali i da se sugovornici u njemu osjećaju ugodno i opušteno.
► Kako je osmišljen vizualni identitet serijala, da bi odgovarao povijesnim, ali i suvremenim temama koje obrađuje? Što su bile ključne odrednice ovog procesa?
Klasja, Zita, Andrea: Budući da je serijal vodič kroz ključne trenutke povijesti hrvatskog dizajna, važnu ulogu igrao je, prirodno, njegov vizualni identitet koji je trebao istovremeno obuhvatiti i tradiciju i suvremenost. Inspiraciju smo pronašle u jednostavnim geometrijskim formama, tipografijama i vizualnom jeziku (prvenstveno) 60-ih godina. U samom procesu tragale smo za modularnim logotipom i paletom primarnih boja usklađenih sa scenografijom. Nakon definiranog smjera, oblikovale smo sekundarne grafičke elemente, telope, potpise, infografike, špice, plakate…. Posebno je zaigrana uvodna špica (čiji je glavni autor animator Franko Dujmić) – u kojoj se lajtmotiv kuglica, simbol kreacije i serijske proizvodnje, transformira u logotip serijala.
► Serijal se prikazivao u terminu koji inače nije uobičajen za kulturno-umjetničku produkciju, koja je češće gurnuta u neke kasnije i noćne sate, stavljajući suvremeni dizajn, modernizam i dizajnersko nasljeđe u prime-time dijalog. Kakva je bila gledanost emisije s obzirom na ovu priliku, koliko je ona nadmašila vaša očekivanja i želje?
Dubravko Merlić: Uvijek je teško prognozirati koliko će nešto biti gledano i imati utjecaja, a to je posebno bilo izraženo kod Modernih vremena gdje smo išli s kulturom, s dizajnom u prime-time. Bili smo unaprijed svjesni da ćemo najvjerojatnije ići u tom terminu, ali ništa nije bilo sigurno, jer je sve ovisilo o završnoj verziji serijala. To je zapravo značilo da smo unaprijed morali osmisliti one elemente i mehanizme koji će tematiku hrvatskog dizajna predstaviti na način na koji se kulturni sadržaji, ne samo u Hrvatskoj, ne prikazuju. Ti naši recepti, bazirani na BBC-jevoj krilatici “to inform, educate and entertain”, napravljeni u usklađenom kreativnom trudu svih članova ekipe, donijeli su završnu verziju serijala koja se mogla prikazati u prime-timeu. Tu moram pohvaliti uredničko vodstvo HTV-a koje je vjerovalo u nas i podržalo nas u našim nastojanjima da hrvatski dizajn predstavimo širokoj publici. Gledanost je bila iznimno dobra s obzirom na to da smo se “tukli“ sa sapunicama turske i hrvatske provenijencije, ali ono što nas posebno veseli jest činjenica da je udio populacije između 20 i 34 godina bio jako visok. To se odnosi na gledanje Prvog programa, ali sam siguran da su mladi Moderna vremena gledali još i više na platformi HRTi. Jako smo zadovoljni tim rezultatima, ali i sveukupnom recepcijom Modernih vremena u javnosti, što je bilo najvidljivije na društvenim mrežama.
► Je li efekt popularnosti serijala uspio postići da se serija kontinuirano gleda putem HRTi platforme i danas, gotovo godinu dana nakon emitiranja zadnje epizode?
Dubravko Merlić: To mi je jako teško reći, jer nemam relevantne podatke, ali trajan utjecaj Modernih vremena vidljiv je na svakom koraku – od povećanih cijena hrvatskog dizajnerskog namještaja na sajmovima i društvenim mrežama, do činjenice da oni zainteresiraniji komuniciraju međusobno i s nama s konkretnim imenima ne samo dizajnera nego i proizvoda. Tako sam neki dan razgovarao s jednom osobom iz potpuno neočekivanog miljea koja me pitala gdje se može nabaviti A14… To me jako razveselilo jer je A14 naziv poznate Bernardijeve stolice… To me podsjetilo na ono što je rekao Tomislav Knezović, vlasnik tvrtke Prostoria, da djeca u Danskoj od malena znaju ne samo imena svojih dizajnera nego i nazive njihovih kreacija… Možda smo nakon Modernih vremena i mi bliže tome da znademo cijeniti i vrednovati našu dizajnersku baštinu.
► Jesu li seriju mogli gledati stanovnici ostalih zemalja ex-YU regije, koji sa sadržajem i kontekstom zasigurno korespondiraju? Postoje li planovi da se serijal prilagodi za međunarodnu publiku?
Dubravko Merlić: Stanovnici država bivše Jugoslavije nisu mogli gledati Moderna vremena, osim ako nemaju Prvi program HRT-a u ponudi svojih kabelskih operatera. HRTi je također bio ograničen samo za emitiranje u Hrvatskoj. No, unatoč tome dobili smo velik broj pohvala i traženja da se serijal emitira u državama ex-Yu, tako da sad čekamo lokalne operatere da iskažu interes. Slično je i s međunarodnim tržištem… Zasad smo imali samo jednu međunarodnu provjeru – Zajednica Hrvata u Trstu organizirala je gledanje dviju epizoda Modernih vremena za stručnu javnost i reakcije su bile izvanredne, što nam je pokazatelj da bi naš serijal mogao biti zanimljiv i međunarodnoj javnosti jer na komunikativan način obrađuje zanimljivo razdoblje nakon Drugog svjetskog rata.
► Jeste li, kroz rad na projektu, razmišljali da se teme serijala i svega što ste istražili, analizirali i predstavili prilagodi formatu velike izložbe ili, kako ste spomenuli, publikacije?
Dubravko Merlić: To je logična ekstenzija ovako složenog projekte u kojem je bilo iznimno puno istraživanja te je ostalo jako puno građe koja nije mogla biti iskorištena u TV serijalu. Postojala je jedna inicijativa da se u uglednom zagrebačkom muzeju napravi izložba artefakata vezanih za Moderna vremena, ali ta je inicijativa zamrla. Nažalost, naš prirodni partner, Muzej za umjetnost i obrt je u dugoročnom renoviranju, tako da s njima nismo mogli napraviti izložbu. Ali – nikad ne reci nikad! No, s publikacijom su bolje vijesti – pripremamo monografiju Moderna vremena, te smo sad u fazi prikupljanja sredstava. Nadamo se da ćemo to uspješno obaviti kako bi koncept monografije koji smo osmislili mogli i ostvariti.
► Gledajući iz današnje perspektive, kada je čitava produkcija i emitiranje iza vas, što su najzanimljiviji ili najneobičniji trenutci iz čitavog procesa, izazovi s kojima ste se susreli pri pokušaju povezivanja dizajnerskog naslijeđa s društvenim, političkim i ekonomskim kontekstom pojedinih razdoblja?
Dubravko Merlić: Svaki detalj, susret, razgovor, istraživanje vezani za Moderna vremena pobuđuju u meni isključivo pozitivne misli. To se posebno odnosi na sjajnu ekipu koja je zaista disala kao jedan i dala najbolje što je mogla u tom trenutku. Stručno smo bili ekipirani s najboljim mogućim ljudima iz pojedinih područja, isto tako i televizijski, profesionalno, tako da je užitak stvaranja bio prisutan u svakom trenutku.
Od nekih neočekivanih trenutaka koji su donijeli radost izdvojio bih otkrića o zagonetnoj osobi dizajnera Božidara Murkovića… Uz malo sreće i dobrih kontakata uspjeli smo donekle osvijetliti tajanstvenu biografiju čovjeka čiji je žičani naslonjač danas jedan od najpopularnijih naslonjača iz pedesetih godina prošloga stoljeća!
► I za kraj, što za vas znači nominacija za Veliku nagradu HDD-a i prepoznavanje od strane stručne zajednice?
Dubravko Merlić: Dosad smo govorili o širokoj TV publici i našim profesionalnim izazovima. No, radeći na ovom projektu mi smo bili svjesni da ulazimo u struku u kojoj nismo domicili. Znali smo da će nas stručna dizajnerska zajednica procjenjivati strogim kriterijima. Na naše zadovoljstvo, reakcije te zajednice su već tijekom emitiranja bile velikom većinom pozitivne, no dan kad smo saznali da smo kao projekt nominirani za Velku nagradu HDD-a bio je za nas nešto posebno i nezaboravno. Osobno, kad me Marko Golub nazvao – zanijemio sam od sreće i nisam mogao govoriti. Bio sam naravno ponosan na cijelu našu ekipu, ali i zahvalan HDD-u što je nas i naš projekt prigrlio i dao mu svoj verifikacijski pečat. To je za sve nas iznimno velika čast!
Zahvaljujemo autorskom timu serijala Moderna vremena na ustupljenim vizualnim materijalima. Više o njihovim aktivnostima možete pratiti na Facebook stranici facebook.com/modernavremenaserija, a serijal možete pogledati na platformi HRTi
