U Galeriji Bernardo Bernardi, smještenoj na prvom katu zgrade Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, do 18. travnja može se pogledati izložba jednog od naših vodećih tipografskih studija – Hot Type. Dvojac koji stoji iza njega, Marko Hrastovec (s kojim smo za Vizkulturu razgovarali ovdje) i Mihael Šandro, na izložbi predstavljaju svoje novo pismo, inspirirano slavnom umjetničkom grupom EXAT 51 čije je djelovanje tijekom 1950-ih udarilo snažan i do danas utjecajan pečat na našu kulturu. Članovi grupe – istaknuti arhitekti Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, Zvonimir Radić, Božidar Rašica, Vjenceslav Richter, Vladimir Zarahović te slikari Vlado Kristl, Ivan Picelj i Aleksandar Srnec – zalagali su se za ondašnja progresivna, modernistička umjetnička strujanja, vođeni idejom o sintezi svih disciplina likovnog stvaralaštva.
U predgovoru izložbi EXAT – modernizam u pismu Ivana Podnar piše sljedeće: Marko Hrastovec i Mihael Šandro predstavljaju svoj novi font pod imenom Exat. Font je hommage istoimenoj grupi kojom je označena prekretnica na umjetničkoj sceni u specifičnom političkom i gospodarskom trenutku nakon Drugog svjetskog rata. Prekretnica se manifestirala doslovnom primjenom nereferencijalnog apstraktnog jezika čija bi univerzalna razumlljivost trebala biti svojevrsni jamac boljeg svijeta budućnosti. Ovakvi utopijski programi danas nam se čine dalekima, no tadašnji su mladi umjetnici željeli svojim radom mijenjati društvo na bolje. Iako se njihov rad često doimao kao igra, bio je izuzetno ozbiljan s dalekosežnim utjecajima, o čemu svjedoči njihov kultni status danas. Dvojica mladih dizajnera kao polazište uzimaju tri ključne odrednice grupe EXAT 51: estetiku, metodu i društvenu odgovornost.
Oblikovanje slova slijedi čistoću i fluidnost izraza, sa strukturalnim svojstvima koja podsjećaju na elementarno arhitektonsko projektiranje. Kako kažu autori Marko i Mihael: “Tipografsko pismo Exat oličenje je srži modernističkih ideja koje stvara skladnu ravnotežu između oblika i funkcije, dok je istovremeno predviđeno za suvremene korisnike”. No ključno je pitanje kako dizajnerski odati počast metodi čija je suština eksperiment? Eksperiment vrijedi sve dok nas iznenađuje i potiče na novo eksperimentiranje: što je danas moderno? Postoji li univerzalni komunikacijski alat? Kako se on prilagođava sve rafiniranijim potrebama vlastitog stila? U čemu se sastoji oblikovna igra koja istovremeno želi dati rezultat maksimalne komunikacijske širine? Igranje sa slovima, kao i eksperimentiranje u arhitekturi, već je unaprijed ograničeno funkcionalnošću, u tom ograničenom polju kreativne slobode zaista je majstorski izazov stvoriti ne samo nova slova, već čitav komunikacijski sustav.
Posljednja razina hommagea grupi EXAT 51 nadilazi užu tipografsku i dizajnersku scenu. Pismo kao jamac da se iz povijesti može učiti do sad je potvrdilo samo utopijsku ideju da se čovječanstvo kreće prema naprijed, no gdje bismo bili bez takve nade? Ako je font u svojoj estetici racionalan, njegova je društvena ideja vizionarska i utopijska. Font Exat pokriva više od 430 jezika, a podržava latinično i ćirilično pismo, oblikovano u 21 različitom stilu – tako široko postavljena komunikabilnost jest politička gesta pružene ruke svakome tko želi dijalog.
Za rubriku Savjet pita, koja se realizira u suradnji Vizkulture i Galerije Bernardo Bernardi, s Markom Hrastovcem i Mihaelom Šandrom razgovarala je članica Savjeta galerije, Marija Juza. Razgovor čitajte u nastavku!
► Povijest EXAT-a važan je dio povijesti dizajna. Kako izgleda povijest vašeg istoimenog projekta? Kako je projekt nastao i kako je tekao proces?
Marko Hrastovec: Povijest našeg tipografskog istraživanja EXAT-a i domaćeg modernizma počinje tamo negdje sredinom 2021. kada nastaju prvi digitalni crteži temeljeni na slovu “a” s naslovnica Piceljeva samizdata Edicija autora. Kako to često bude s fontovima, barem u mojem slučaju, neko vrijeme je ideja stajala netaknuta u nedostatku vremena ili motivacije za nastavak. Mihael se zatim naknadno priključio i preuzeo projekt u svoje ruke, proširujući broj stilova i slovnih znakova. Gotovo četiri godine kasnije, projekt i dalje nije u potpunosti završen, ali smo ga odlučili objaviti u trenutnom opsegu.
► Zašto ste odabrali upravo tu temu i upravo taj Piceljev samizdat?
Marko Hrastovec i Mihael Šandro: Piceljev rad simbolizira avangardni duh EXAT-a koji je spajao apstrakciju i funkcionalnost. Njegovi samizdati predstavljaju važan dio povijesti grafičkog dizajna, naglašavajući inovaciju i slobodu izraza, što ih čini relevantnim za istraživanje suvremenih dizajnerskih praksi. Odnos lokalno-globalno tu je isplivao kao okosnica projekta, jer ako ćeš već uložiti toliko vremena u stvaranje nečega, potrebno je imati temeljnu premisu kao svojevrsno opravdanje za postojanje tog rada. Brzo smo shvatili da kroz tipografsko pismo želimo ispričati širu priču o lokalnom modernizmu, pa je u sklopu tih nastojanja nastala i ova izložba.
► Što je eksperiment u tipografiji danas u usporedbi s eksperimentom u umjetnosti 1951. godine?
Marko Hrastovec i Mihael Šandro: Dok su eksperimenti EXAT-a bili usmjereni na legitimaciju apstrakcije i promjenu paradigme u umjetnosti, današnji tipografski eksperimenti često koriste tehnologiju za stvaranje dinamičnih fontova i personaliziranih rješenja, fokusirajući se na interaktivnost i digitalnu prilagodbu. Naše pismo Exat pak s druge strane koristi vrlo malo eksperimenta u vizualnom smislu. Eksperimentalno je utoliko što je cijeli tipografski sustav nastao iz tog jednog jedinog slova “a”. Možda je i eksperimentalno kao još jedno od mnogobrojnih pisama koja spadaju u tu kategoriju, pa testiramo sami sebe i tržište kroz njegovo objavljivanje.
► Kako biste prokomentirali činjenicu da je razina pismenosti danas relativno niska, a s druge strane postoji visoka razina konzumacije i produkcije dizajna slova?
Marko Hrastovec i Mihael Šandro: Unatoč vjerojatno sve nižoj razini funkcionalne pismenosti, vizualna komunikacija cvjeta zahvaljujući digitalnim medijima i novim načinima stvaranja i konzumiranja sadržaja. Vizualna pismenost postaje ključna jer omogućuje bolje razumijevanje dizajna kao šireg pojma, pa tako i slova. A s obzirom da pisma, odnosno fontovi, danas imaju glavnu ulogu u svakom digitalnom proizvodu, brendiranju i komunikaciji, važno je kontinuirano podizati ljestvicu osvještenosti i senzibiliteta u percepciji i stvaranju kvalitete pisama.
► Kako vidite budućnost tipografije? I koliki je utjecaj AI-a?
Marko Hrastovec i Mihael Šandro: Uz široku dostupnost softvera, struka definitivno postaje sve liberalnija i otvara se prostor za različite pristupe oblikovanju slova. Osobno vidimo polagani rast u broju i kvaliteti projekata, a generalna budućnost je vjerojatno donekle i u integraciji AI-a koji će, nadamo se, dodatno transformirati dizajn i produkciju fontova kroz automatizaciju procesa dizajna, pogotovo repetitivnih i tehnički zahtjevnih segmenata. Već danas gotovo svakodnevno koristimo AI softvere da nam olakšaju ili ubrzaju proces, ali onaj suštinski, kreativni dio vrlo je teško zamjenjiv.
► Kako “čitati” izložbu? Na koji način ste ispričali priču?
Marko Hrastovec i Mihael Šandro: Izložba nema definirani početak niti kraj, već predstavlja mali tipografski svijet koji smo izgradili stvarajući ovaj font. Već je samo smještanje izložbe o pismu koje se zove Exat u prostor ove zgrade i Galeriju Bernardo Bernardi nulti preduvjet da priča bude autentična i cjelovita. Uz klasične statične materijale, smatrali smo važnim uključiti i interakciju kroz animirani multimedisjki sadržaj kako bi posjetitelji imali dodatno iskustvo koje nije isključivo pasivno promatračko. Tu je i slovo “a” koje se vratilo u fizičkom obliku i služi kao neformalna knjiga utisaka jer posjetitelji po njemu mogu šarati i zapisivati poruke. Sve smo začinili i autentičnim namještajem iz perioda djelovanja EXAT-a na kojem ljudi mogu odmoriti i upijati sve aspekte izložbe.
Marko Hrastovec je dizajner pisama i art direktor, te osnivač studija Hot Type. Profesionalno je dizajnirao tipografije za klijente poput Louvrea, Nikea, L’Oréala, Sofascorea i mnoge druge. Višestruki je dobitnik nagrade “TDC Certificate of Typographic Excellence” te je 2022. godine izabran kao jedan od 25 najboljih tipografa mlađih od 35 godina u sklopu nagrade “TDC Ascenders”.
Markov lanjski veliki intervju za Vizkulturu čitajte na linku.
Mihael Šandro rođen je 1998. u Rijeci. Godine 2019. završava studij multimedije i dizajna u Kopenhagenu te radi kao grafički i motion dizajner. 2020. se vraća u Zagreb, završava Studij dizajna i upisuje diplomski studij oblikovanja pisma Type and Media u Haagu. Tijekom studija počinje raditi za Hot Type studio, gdje nastavlja raditi i nakon povratka u Zagreb.
Više o studiju Hot Type pratite na hottype.co i instagram.com/hottypeco/
Sve intervjue iz suradnje Vizkulture i Galerije Bernardo Bernardi čitajte na linku
