Kada smo u rujnu prošle godine razgovarali s umjetnicom Anom Ratković Sobota, otkrila nam je zašto ju fascinira tehnika batika i što je o njoj naučila na rezidenciji u Indoneziji. Sada ova umjetnica na izložbi u Galeriji SC zagrebačkoj publici predstavlja ciklus radova nastao kao rezultat istraživanja te tradicionalne tehnike oslikavanja tkanine voskom. Izložba Sunčev vrt može se pogledati još danas i sutra, 20. i 21. siječnja, od 12 do 20 sati.
U predgovoru Tena Bakšaj ističe:
Novi ciklus radova pod nazivom “Sunčev vrt” umjetnice Ane Ratković Sobota rezultat je višegodišnjeg istraživanja i rada u području tehnike batika, tradicionalne indonezijske tehnike oslikavanja tkanine voskom. Zaokret u korištenju slikarske tehnike, odnosno potreba za eksperimentiranjem, dolazi pak, kao i mnogim drugim umjetnicima, kao posljedica preispitivanja medija slikarstva danas. Nakon dugo godina rada u tehnikama ulja na platnu i grafike, moglo bi se reći da odabir batika dolazi kroz kombinaciju Aninog intuitivnog, ali isto tako promišljenog umjetničkog procesa. Želja da se za početak eliminira okvir slike, ulazak umjetničkim radom u prostor, traženje suvremenih interpretacija ornamenata, utilitarnost i jednostavnost samo su neki od elemenata koji su umjetnicu usmjerili prema batiku.
Anin veliki interes i želja da usavrši ovu tehniku vode je u konačnici i do Indonezije, točnije Yogyakarte na Javi, gdje provodi mjesec dana tokom ljeta 2024. Kroz mentorirani proces i u direktnom doticaju s novom kulturom, umjetnica detaljno uči o višestoljetnoj tradiciji tog zanata koji uz jasno propisani postupak i odabir ornamenata i simbola na tkanini obuhvaća bogatu povijest i identitet jednog naroda. Tri rada nastaju nakon povratka iz Indonezije, na mješavini svile i pamuka kupljenoj na Javi, koristeći lokalne boje, vosak, i upotrebom Tjantinga, alata za precizno nanošenje voska. Ako se uzme u obzir da je Ana i za ranije radove inspiraciju crpila iz likovnih tradicija Dalekog Istoka, njezin iskorak u smjeru izučavanja ove autohtone indonezijske tehnike logičan je na njenom cjelokupnom umjetničkom stvaralačkom putu.
Pritom kao najvažnije uporište Aninog stvaralačkog opusa ostaje pejzaž. Dok se u prethodnom ciklusu radova pod nazivom “Trag boje” Ana fokusirala na apstrahiranje teme krajolika do reduciranih motiva poput spirale, koristeći pritom u postupku izrade pigmente prirodnog i lokalnog podrijetla, u novom ciklusu radova kružnim apstraktnim formama u gornjoj polovici kompozicije pridružuje stilizirane biljne motive u donjem dijelu.
“Sunčev vrt” sastoji se od dvanaest tkanina posvećenih jednoj ljekovitoj biljci našeg područja – bukvi, majčinoj dušici, preslici, jabuci, koprivi, brezi, smokvi, kadulji, ružmarinu, boru, maslačku i hrastu. Biljke koje umjetnica odabire za prikaz one su koje ujedno i sama uzgaja, bere, suši i konzumira. Prikaz biljaka prate monumentalni shematizirani prikazi kružnih formi – Sunca, koje se oslanjaju na drevne simbole poznate iz različitih kultura diljem svijeta. Tako na primjer prikaz smokve prati simbol svete geometrije, “plod” života, forme koja u sebi sadrži tzv. “Platonova tijela” prema kojem je konstituiran model Sunčevog sustava, dok iznad prikaza ružmarina smješta “mandalu”, a kadulji pridružuje “Sunčev kotač”. Osim što upućuju na geometrijske simbole prisutne u raznim civilizacijama i etapama ljudske povijesti, pronalazimo ih u konačnici u mnogim životinjskim i biljnim oblicima te načinima rasta živih bića. Biljkama također prilagođava kolorit, tako da su radovi podijeljeni u četiri polja boja – plavu, crvenu, zelenu i indigo. Grupacija po tri rada u četiri kategorije upućuje naposljetku na podjelu po godišnjim dobima, čime umjetnica zaokružuje simboliku cijelog ciklusa. Dvanaest velikih radova simbolizira dvanaest mjeseci u godini, dok pojedina biljka na svakom radu svojim ljekovitim svojstvima stoji u korelaciji s određenim godišnjim dobom.
Uz poštivanje tradicionalnih indonezijskih tehnika i razumijevanjem vlastitih izvora inspiracije, Ana pronalazi nove i inovativne načine kako upisati vlastito životno iskustvo u svoj umjetnički rad. Korištenjem prirodnih pigmenata i manje štetnom upotrebom prirodnih resursa otkriva i koliko joj je bitan aspekt održivosti, sklada i duhovnosti, dok s druge strane potvrđuje kako je krajolik neiscrpan izvor ljudske inspiracije koji uvijek iznova pronalazi svježe umjetničke izričaje, jer prema njezinim riječima “postoji priroda i postoje predmeti koje je izradio čovjek. Čovjek ima sposobnost stvaranja, ali je i dalje priroda. Priroda je sve.”
Ana Ratković Sobota rođena je 1988. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2013. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izdvajaju se samostalne izložbe u Galeriji Prsten HDLU-a u Zagrebu (2024), Galeriji Kazamat u Osijeku (2023) i Studiju Moderne galerije Josip Račić (2022). Od skupnih izložbi, ističu se 37. Salon mladih, 42. Splitski salon (2024) te izložba u CSO Ada Ankara u Turskoj (2023). Oslikala je zatvoreni odjel Ženske kaznionice u Požegi, Zatvor u Karlovcu te Odjel za transport pacijenata hitne pomoći KBC-a Rebro. Godine 2024. sudjelovala je u realizaciji vlastitog istraživačko-edukacijskog projekta u Yogyakarti, Indonezija. Cilj projekta bio je naučiti koristiti prirodne boje i pigmente pri izradi radova u tradicionalnoj tehnici batika, stvarajući time ekološki prihvatljive radove. Iste godine, izdala je umjetničku knjigu Jezera. Ratković Sobota članica je HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.
