U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti od utorka, 27. rujna na 2. katu moći će se pogledati izložba Nevidljivi prostori umjetnice Ivane Pipal. Izložba će ostati otvorena do 6. studenog.
Nevidljivi prostori Ivane Pipal nastali su na razmeđu vizualnih umjetnosti i psihoterapije, prevodeći istraživanja ljudske psihe i njezinih mehanizama u likovni govor. Oslanjajući se na iskustva neuroznanosti, psihoterapije i psihologije te različitih tehnika za osvještavanje prisutnosti, autorica gradi vizualni jezik kao alat za razumijevanje unutarnjeg svijeta, osjećaja i apstraktnog mišljenja.
Crteži i slike nastali u tom procesu donose vizualne simbole na granici figurativnog i apstraktnog koji će nas podsjetiti na to da su i prva pisma bila slikovna. Iz njih se, kao i iz samog postava izložbe, iščitava metodologija istraživanja nevidljivih prostora. Na početku izložbe postavljeno je kamenje, kao skulptura neposredno preuzeta iz prirodnog okoliša. Kao tvar nastala preobrazbom žive u neživu prirodu, kamen označava prijelaz iz vanjskog svijeta u svijet davnih, nijemih i neizrečenih sjećanja, neizvjesnosti, vizija, priviđenja i zaboravljenih snova. Prostor sna tako postaje mjestom mentalnog eksperimenta, što se dokumentira i posreduje vizualnim bilješkama. Nadalje, u bijelom se prostoru, i izložbenom i unutarnjem, slažu i preslaguju, kako ih autorica naziva, fragmenti istraživanja. Prepoznajemo to u pojedinačnom radu, ali i u cjelokupnom postavu: ulazeći u prostor izložbe, ušli smo i u prostor jedne od izloženih slika, ali i u prostor autoričina uma. Iz svakog pojedinog fragmenta rastvaraju se dodatni prostori, i njihov je mogući niz beskonačan.
Koncepti i simboli koji se vizualiziraju nisu odabrani nasumično, i nisu puko ogledalo autoričine psihe. Govoreći o tim vizualizacijama kao istraživanju, autorica, s punom sviješću o sposobnosti uma da istodobno stvara i analizira svijet, pristupa vlastitom mentalnom prostoru i kao laboratoriju i kao ateljeu. Koncepti koje prikazuje i iz kojih gradi vizualizacije nisu tek neposredne spontane apstrakcije, nego proizlaze iz metodologije proučavanja svijesti i vlastitih mentalnih procesa s ciljem definiranja zakonitosti, struktura i mehanizma tih unutarnjih, nevidljivih prostora.
Ivana Pipal (Zagreb, 1990.) samostalna je vizualna umjetnica koja djeluje kroz raznolike medijske oblike, crtež, ilustraciju, animaciju i film. Diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije, ALU Zagreb. Za prvu autorsku knjigu Priča o teti Mandi nagrađena je potporom Grada Zagreba za najbolja ostvarenja na području književnoga stvaralaštva (2013.). Nakon izlaganja na Sajmu dječje knjige u Bologni, objavljuje ilustriranu knjigu Žuti grad, Plavi grad na 6 jezika, uvrštenu u White Ravens, međunarodni katalog najboljih knjiga za djecu 2017. Članica je ženskog umjetničkog kolektiva Ljubavnice. Režirala je i animirala nekoliko kratkih filmova: Kartoline, serijal HRT-a (2018.); Mikrokazeta, najmanja kazeta koju sam ikada vidio (2020.), korežiser Igor Bezinović, a trenutačno radi na animiranom filmu Fačuk, u suradnji s režiserkom Maidom Srabović. Redovito izlaže svoje radove na samostalnim i skupnim izložbama. U 2020. godini dobiva posebno priznanje Biennala ilustracije u Zagrebu te MSU nagradu Salona mladih, a u 2021. predstavlja novu slikovnicu Ptica rugalica i umjetničke asocijativne karte Emocije i stanja, inspirirane psihoterapijskim praksama, o čemu smo pisali ovdje.
