Autori: Morana Rozić i Saša Šimpraga
U rujnu 2018. navršava se godina otkako je u Sjedinjenim Američkim Državama umro arhitekt David Finci. Vijest o njegovoj smrti nije objavljena ni u jednom regionalnom mediju pa je njegov odlazak bio kao i njegova karijera, posve izvan kulturnog kruga iz kojegje potekao i u kojem je ostvario neka od svojih najzanačajnijih, a po vlastitom kazivanju, i najdražih djela.
*Hotel Pelegrin, arhitekt David Fincl, Kupari, 1963.
David Finci rođen je 1931. godine u Sarajevu, a umro 2017. u Sonomi, u Kaliforniji.
Najveći dio života proveo je u New Yorku gdje je i djelovao veći dio profesionalne karijere. U Kaliforniju je preselio kad je već bio u mirovini. U New York je došao s 35 godina, sredinom 1966., kao mladi arhitekt i asistent na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Iza njega je bilo svega nekoliko, ali važnih realizacija u Jugoslaviji. Osim Kupara tj. nekoliko tamošnjih objekata, jedini jugoslavenski projekt koji je radio bio je idejni projekt vojne bolnice u Sarajevu koji je nastao u tandemu.
Dolazak u New York isprva je bio privremen budući da se radilo o jednogodišnjoj stipendiji:
“Fakultetski Savet mi je odobrio godinu odsustva da provedem u praksi u velikoj arhitektonskoj firmi Eggers and Higgins gdje sam, samo prve godine, radio kao glavni projektant na raznim projektima, uključujući sportski centar, školski kompleks, centar za mentalno zdravlje i bolnicu.”
Ta se godina, međutim, pretvorila u životnu sudbinu. Po isteku godine, David Eggers, jedan od vlasnika i partnera, upućuje pismo Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu u kojem moli nadležne da Finciju produže ostanak u njegovoj firmi. Finci tako postaje glavni projektant (design principal) u Eggers grupi od 1966. do 1994., a od 1994. do 2003. u Hillier grupi. Eggers and Higgins postaju Eggers grupa 1976., a kasnije se spajaju u Hillier grupu. Finci je tako američku karijeru zapravo proveo u istoj firmi. U Jugoslaviji više nije profesionalno djelovao.
*Pismo kojim se traži produženje boravka arhitekta Fincija u New Yorku, 1967.
Njujorške godine i rad u velikom arhitektonskom uredu obilježila je i znatna produkcija. Vrlo brzo ostvario je velike projekte poput kampusa Nassau Community Collegea u New Yorku i University of Medicine and Dentistry u Newarku. Izgradio je i čitav niz sportskih objekata, a gradio ih je i za prestižne ustanove, primjerice Američku vojnu akademiju West Point ili Sveučilište Columbija. Osobito je puno projektirao sportske arene i bazene.
Uz projekte u Hrvatskoj, u njegovom opusu ističu se projekti za sportsku dvoranu s bazenom Sveučilišta Marshall u Huntingtonu u Zapadnoj Virginiji, bazen za County College Morris u Randolphu u New Jerseyju te neizvedeni projekt za klizalište Sveučilišta Indiana u Bloomingtonu.
*Cam Henderson Sports Center, Marshall University / foto: Marshall University Special Collection; Cam Henderson Sports Center, Marshall University / foto: Arhiv Davida Fincija
Kao Židov, bježeći pred fašističkim progonom iz Sarajeva, dio života proveo je i u talijanskoj okupacijskojzoni u Hrvatskoj.
“Za vrijeme rata (1941.-1945.) živeo sam u Splitu sa roditeljima i 1945. godine vratili smo se u Sarajevo.U septembru 1946. upisao sam se u Srednju tehničku školu, arhitektonsko odjeljenje. Nakon jedne godine provedene na praksi na gradilištu upisao sam se na (sarajevski, op.a.) Arhitektonski fakultet i diplomirao 1957. godine. Za vreme studija radio sam na raznim projektima, sam ili s kolegama.”
Njegove prve realizacije vezane su uz Hrvatsku i Kupare.
“Godine 1958. izabran sam za asistenta (na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, op.a.) i istovremeno sam radio kao projektant u arhitektonskom birou Vojne oblasti na projektu vojnog odmarališta u Kuparima. Radio sam na master planu 1960. godine s lokacijama budućih objekata. Taj master plan se detaljno diskutovalo u Beogradu .General Kuprešanin, treći po ranku u Armiji, bio je aktivno zainteresovan za razvoj gradnje,i mene lično podržao i odobrio moje projekte. Projekt je uključivao renoviranje postojećih i izgradnju novih objekata: Hotel “Gorica” (kasnije “Goričina”, op.a), Coffeeshop kao odvojeni objekat, hotel “Pelegrin”, koji je nagrađen za arhitekturu, ,Vila 1 i Vila 2., te Hotel III, koji je lociran preko puta “Pelegrina”,sa izgrađenim temeljima i čija je gradnja prekinuta.”
*Tri projekta arh. Fincija u Kuparima: Pelegrin, Goričina i restoran/coffeeshop
Snažan pečat koji će ostaviti u Kuparima, ali i u vlastitoj karijeri, realiziran je kroz više spomenutih objekata, od kojih se ističu Pelegrin (1963.), nazvan po tamošnjem rtu, i dvije obližnje rezidencijalne vile (I. i II., poznate i kao Borovka 1 i 2) ., 1966.)).
Na Pelegrinu Finci koristi elemente isprobane na Goričini, prvome objektu koji je izgradio, no tek će Pelegrin označiti i jedan od iskoraka turističke arhitekture u Jugoslaviji. Osim monumentalne forme koja se skulpturalno upisuje u krajolik, objekt katakteriziraju razrađeni detalji, poput betonskih razdjelnika na balkonima. Interijer Pelegrina kasnije je bitno mijenjan mimo projekta i bez suglasnosti autora. Primjerice, projektom su bile izvedene otvorene galerije bez parapetakoje su zbog buke naknadno zatvorene staklenom opekom, a još kasnije, umjesto staklene cigle, izvedeni su parapeti iprozori.
*Hotel Pelegrin / foto: Arhiv Davida Fincija
*Natpis na Pelegrinu, 2018. / foto: Morana Rozić
Kompleks Kupare su, koliko kvalitetna arhitektura za koju je zaslužan Finci, odredile i prostorne davastacije koje su uvjetovali kasnije izgrađeni hoteli drugih arhitekata.
U ocjeni arhitekture koje se naknadno dogodila u Kuparima, sam Finci je rekao:
“Naravno ocjenjujem vrlo negativno hotel ‘Kupari’; kako lokaciju, arhitekturu, mjerilo i tako dalje.”
Hotel Pelegrin s radom prestaje 1991. godine s početkom rata i nakon grantiranja od strane JNA koje nije prouzročilo veće štete, a znatna devastacija dogodila se nakon 2000.. godine kada biva u potpunosti napušten Kao i u nizu drugih sličnih objekata u Hrvatskoj, razlog propadanja je prije svega u društveno neodgovornom upravljanju, čime se takvi objekti namjerno dovode u sadašnje stanje.
*Hotel Pelegrin, detalj / foto: Morana Rozić
Fincijeva arhitektura ne samo da je dio američke i bosansko-hercegovačke već i hrvatske kulturne baštine, a njegova su jugoslavenska ishodišta usko vezana uz (ne samo, ali i) hrvatski kulturni krug:
“Zagrebačke arhitekte sam uvijek cjenio po jednostavnim arhitektonskim i funkcionalnim primjenama. Arhitekti Ibler, Richter, Vitić, Kauzlarić i mnogi drugi su ostavili vrlo dobre projekte. Isto tako Ravnikar, i drugi slovenački arhitekti bili su uspješni. Moram da spomenem sarajevskog profesora Juraja Najdharta, mojeg mentora, koji je proveo vrijeme u ateljeu Le Corbusiera i kasnije živeo u Sarajevu 45 godina i ostavio niz pisanih djela i objekata. Možda pronađete knjigu ‘Arhitektura Bosne i put u savremeno’ napisano od Jurja Najdharta i Dušana Grabrijana.”
Na pitanje koji mu je njegov najdraži projekt, David Finci odgovarao je da je to Pelegrin za kojeg je i vjerovao da se može spasiti.
“Ja sam subjektivan. Prošlo je 26 godina (2015., op.a) kako je Pelegrin bombardovan i kasnije uništavan sve više. Ako je moguće sačuvati armirano-betonsku konstrukciju po ocjeni građevinskog inžinjera-statičara, možda je moguće spasiti Pelegrin.”
*Hotel Pelegrin, detalj / foto: Morana Rozić
Fincijev nevelik, ali važan opus u Hrvatskoj danas nije odgovarajuće valoriziran ni tretiran. Sudbina Pelegrina je neizvjesna budući da je predviđen za rušenje za potrebe novog resortakoji se planira u Kuparima. Njegovim rušenjem izgubili bismovažan dio europske graditeljske baštine.
U Kuparima, formalnu spomeničku zaštitu ima arhitektonski beznačajni Hotel Grand, kao tamošnji najstariji hotel, dok Pelegrin kao nedvojbeno naznačajnija i međunarodno prepoznata arhitektura tu zaštitu do sad nije dobio. Kulturnoj javnosti nepoznatima do danas uglavnom ostaju i dvije izuzetne rezidencijalne vile koje, poput Pelegrina, zaslužuju status nepokretnog kulturnog dobra RH, a spadaju u sam vrh Fincijeva opusa, ali i ladanjske arhitekture druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj.
*Vila I.
Vile su još uvijek u funkciji i pod upravljanjem državnog protokola, a devastirane su tek sitnim preinakama od kad ih koriste Oružane snage RH. Sukladno općem trendu u Hrvatskoj, modernistički interijeri ispražnjeni su od originalnog da bi sve zamijenila konfekcija, pa i kič, svojstven novoj političkoj i vojnoj eliti.
Dok je Pelegrin predstavljen na aktualnoj izložbi posvećenoj arhitekturi u socijalističkoj Jugoslaviji u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MOMA), dakle potvrđen ne samo od ponajboljih stručnjaka iz Hrvatske, već i međunarodnih eksperata, lokalne konzervatorske službe, i to unatoč apelima stručne i kulturne javnosti, nisu uopće prepoznale njegovu vrijednost.
Popis izvedenih i neizvedenih objekata arhitekta Fincija:
Izvedeno:
– Hotel Goričina (Gorica), Kupari, 1962.
– Hotel Pelegrin, Kupari, 1963.
– Vila I. i II., Kupari, 1966.
– Nassau Community College, čitav kampus (neboder, knjižnica itd.), Long Island, New York, 1968. – 76.
– University of Medicine and Dentistry, kampus (Teaching Hospital, Medical Science Building (1973.), Dental School and Lecture Rooms (1973.), Mental Health Center (1973. -77.), Library of the Health Sciences (1975.)), Newark, New Jersey, 1968. – 77.
*University of Medicine and Dentistry u Newarku, detalj / foto: Arhiv Davida Fincija
– Dodge Physical Fitness Center, Columbia University, New York, 1974.
– Yanitelli Recreation Life Center, St.Peter’s College, Jersey City, New Jersey, 1976.
– Hynes Athletic Centre (s bazenom), Iona College, New Rochelle, New York, 1973.
– Cam Henderson Center (mltifunkcionalna arena i centar za vodene sportove), Marshall University, Huntington, Zapadna Virginia, 1982.
– Sports and Recreation Center, Washinton University, St. Louis, Missouri
– Louis Brown Center (sportski centar), Ruthgers University, New Brunswick, New Jersey, 1972. – 76.
– Phisical Educaion Center, University of Vermont, Burlington, Vermont, 1980.
– Athletic Centre, St Albans High School, St Albans, Vermont, 1980.
– Hospice Center, Rosary Hill Home, Hawthorne, New York, 1980.
– Crkva sv. krunice, Hawthorne, New York, 1980.
– Lejeune Hall (centar za vodene sportove) United States Naval Academy, Annapolis, Maryland, 1984.
– Christl Arena (dvorana za hokej i košarku), United States Military Academy, West Point, New York, 1984/5.
– Alumni Gymnasium, Union College, Schenectady, New York, 1986.
– Hilton International, hotelski kompleks, Luxor, Egipat, 1981. – 89.
– Hilton International, hotel i garaža, Aerodrom Newark, New Jersey, 1984.
– Pizzitola Sports Center, Brown University, Providence, Rhode Island, 1988.
– Healh Science Center, Educational building, The State University of New York (SUNY), Brooklyn, New York, 1990.
– Busch Campus Recreation Center, Rutgers University, Piscataway, New Jersey, 1992.
– Basic Science Research Building, The State University of New York (SUNY), Brooklyn, New York, 1993.
– Golden Dome Gymnasium and Aquatic Fascility, Rutgers University, Newark, New Jersey, 1994.
– Aquatic Fascility (bazen), County College of Morris, Randolph, New Jersey, 1994.
*Bazen, County College of Morris u Randolphu, New Jersey / foto: Morana Rozić
– Sonny Werblin Recreation Center, Rutgers University, New Brunswich, New Jersey
– Harry Benett Library, Stamford, Connecticut, 1993.-2000.
– Athletic and Recreation Center, Stevens Institute of Technology, Hoboken, New Jersey, 1995.
– John F. Kennedy Airport Cogeneration Plant, New York, 1996.
– Cedar Crest College, Alantown, Pennsylvania, 1998.
– Gymnasium adittion, The State University of New York/ New Paltz, New Paltz, New York, 2001.
– Stadion Icahn, Randall’s Island, New York, 2002.
– The Salvation Army (kazalište i kapela u blizini Times Squarea), New York, 2002.
– Stadion i atletska staza, Texas Southern University, Houston, 2002.
– Rockefeller University Chiller Plant Housing, New York, 2002.
– Life Science Building, The State University of New York/ Albany, Albany, New York
– Urbanistički plan i Life Sciences Building, The State University of New York/ Albany, Albany, New York, 1998.-2003.
Neizvedeno:
– Hotel III., Kupari, 1964.
*Hotel III., Kupari, 1964.
– Hotelski kompleks, Berlin, 1964
– Stambeni kompleks sa željezničkom stanicom, Scarsdale, New York, 1968.
– „System for Urban Renewal“, New York, 1968.
– Ice Ring, Indiana University, Bloomington, Indiana, 1974.
– Athletic Centre, George Washington University, Washington, DC, 1974.
– Center for Science and Tehology, Iona College, New Rochelle New York, 1980.
– Bergiselstadion Arena, Innsbruck, Austrija, 1991.
– Aquatic Complex, Goodwill Games, East Meadow, Long Island, New York, 1994.
– proširenje muzeja, Notre Dame University, Notre Dame, Indiana, 1996.
*Prijedlog za stambeni kompleks sa željezničkom stanicom, Scarsdale, New York, 1968.
– Valle Ariba Aquatic Center, Caracas, Venezuela, 1998.-2000.
– Stadion, Rutgers University, New Brunswick, New Jersey
– Metcalf Energy Center, San Jose, Kalifornija, 1999.-2001.
– Russel City Energy Center, Hayward, Kalifornija, 2001.
Autori: Morana Rozić (tekstove ove autorice za Vizkulturu pročitajte ovdje i ovdje) i Saša Šimpraga (tekstove ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku).
Fotografije: Arhiva Davida Fincija, Morana Rozić, Marshall University
U tekstu su korišteni zapisi iz prepiske s arhitektom Fincijem vođeni tijekom 2015. godine u okviru volonterskih aktivnosti projekta Motel Trogir. Intervju nikad nije dovršens obzirom na arhitektovo zdravstveno stanje.
Tekst je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir. Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne vezeiz Zagreba.
Intervjue nastale u sklopu suradnje projekta Motel Trogir i Vizkulture pročitajte ovdje:
vizkultura.hr/pravo-na-stan-kao-glavni-izazov/
vizkultura.hr/moderna-arhitektura-maroka/
vizkultura.hr/africki-i-azijski-opusi-hrvatskih-arhitekata/
vizkultura.hr/intervju-ivan-prtenjak/
