Objave projekata nominiranih za UHA nagrade na Vizkulturi podržava Hörmann Hrvatska
Ove subote, 24. travnja, otvara se Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata, kada će se biti objavljeni i dobitnici nagrada koje dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata. Ime jednog laureata već je poznato – riječ je, naravno, o dobitniku Nagrade “Viktor Kovačić” za životno djelo, a ona je ove godine pripala arhitektu Ivanu Prtenjaku.
Rođen 1939. u Plaviću kraj Klanjca, Ivan Prtenjak diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1965. godine, a 1979. magistrirao je i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Od 1961. do 1967. zaposlen je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu kao asistent u programu inventarizacije i restauracije arhitektonske baštine dalmatinske obale.
O vlastitom formativnom periodu u razgovoru za Vizkulturu rekao je sljedeće: “Vrijeme mog obrazovanja i odrastanja, pedesetih i šezdesetih u Jugoslaviji, bilo je zlatno doba hrvatske kulture i umjetnosti. Kao nikad prije u povijesti, bili smo dio onog najprogresivnijeg na europskoj sceni. To se najbolje očitavalo u urbanističkom planiranju koje je danas u Hrvatskoj zaboravljena djelatnost, ali i arhitekturi, dizajnu, slikarstvu i kiparstvu te u muzici – spomenimo samo Muzički bijenale – kazalištu, crtanom filmu, pa i poeziji. U svim tim djelatnostima sudjelovao sam indirektno, a u nekima i direktno. Jedna riječ, danas rijetko korištena, sintetizira to razdoblje, a to je – optimizam.”
*Ivan Prtenjak / foto: Damir Fabijanić
Arhitektonsku karijeru od 1968. nastavlja u Bruxellesu, u najvećem i najznačajnijem urbanističko-arhitektonskom uredu u Belgiji, Groupe Structures, gdje sve do 1983. kao glavni projektant radi na brojnim projektima urbanističkih planova i naselja za socijalno stanovanje u Belgiji, ali i na projektima u Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku. Od 1984. radi samostalno, a velik dio njegova opusa odnosi se na obnovu povijesnih spomenika i revitalizaciju starih zdanja. Brojne projekte realizirao je i u Hrvatskoj, posebno na dubrovačkom području, ostvarujući velike profesionalne doprinose na projektima u povijesnim gradskim jezgrama i zaštićenim objektima, poput preuređenja unutrašnjosti dubrovačke katedrale (1986.), muzeja u dominikanskome samostanu (1986.) i tvrđave Revelin (1990.), pružajući paradigmatske metodološke pristupe u polju intervencija na graditeljskom nasljeđu. Potpisuje i projekt obnove zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt (1986.) te splitske Galerije Ivana Meštrovića (1991.). Predstavljao je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu arhitekture 1992., a deset godina kasnije na istoj se manifestaciji našao i kao belgijski predstavnik.
*Kelibija / foto: Saša Šimpraga
Profesionalno djelujući desetljećima na relaciji između Hrvatske i Belgije, realizirajući projekte kako na dalmatinskoj obali, tako i na sjevernoafričkom i bliskoistočnom području, opus Ivana Prtenjaka obilježen je izrazitim kozmopolitskim karakterom koji u obzir uzima podjednako geografske i kulturološke specifičnosti, lokalnu tradiciju, kao i suvremene arhitektonske postulate.
“Arhitekt čija su polazišta disponirana u slojevitoj komunikaciji spram kultura u kojima djeluje, a njih je mnogo i one su različite – Ivan Prtenjak ‘kod kuće’ je u Zagorju i u Dalmaciji, u Hrvatskoj i u Belgiji, a dakako i na područjima njima pripadajućih širih geografskih regija. Svaka je lokacija u njegovom djelu iscrpno studirana i iznova afirmirana arhitekturom koja izrasta iz logike palimpsesta baštinjenog teritorija. Upravo ustrajnošću takvoga pristupa unutar relacija vlastitih prostorno-kulturnih spoznaja djelo Ivana Prtenjaka sintetizirat će vrijednosti čiji su dosezi u konačnici spone razjedinjene, a opet jedinstvene civilizacijske platforme”, piše Mojca Smode Cvitanović u tekstu o Ivanu Prtenjaku povodom dodjele Nagrade “Viktor Kovačić” za životno djelo.
*Kuća pokraj mora
Njegov projekt Kuće pokraj mora, izgrađene 1970. u Tunisu, godine 1995. bio je nominiran za prestižnu Nagradu Aga Khan za arhitekturu. O toj će realizaciji u intervjuu za Vizkulturu istaknuti sljedeće: “Arhitektura Kuće pokraj mora nastala je na osnovu suvremene interpretacije tradicionalne arapske arhitekture. Ona se uklapa u u tradiciju moderne arhitekture, ali bez ‘modernizma’. Prostorna igra volumena proizlazi iz jednostavne muzičke kompozicije: tri velike i tri male kupole u kontrapunktu s križno-bačvastim svodom, u skladu s ritmom zidova u pomacima.”
*Maketa projekta tržnice u Hammametu
Osim Kuće pokraj mora u Kelibiji u Tunisu (1970.), neka od njegovih najznačajnijih djela su: Kuća Skočimiš u Suđurđu (1975.), Kuća Čemer u Šilovom Selu (1978.) na Šipanu, Kuća Quadro u Zatonu (2010.), Kapela svjetla u Suđurđu (1975.), Crkva sv. Petra – Crkvu iznad mora na Boninovu u Dubrovniku (1977.), Crkvu sv. Mihajla u Staroj Gradiški (2008.), Muzej dominikanaca u Dubrovniku (1985.), Galerija Šimun u Dubravama u Bosni (2010.), obnova tvrđave Revelin (1989.) i žitnice Rupe (1988.) u Dubrovniku, sjedište kompanije Belgacom u Monsu u Belgiji (1993. – 1995.), obnova zgrade La Prévoyance Sociale u Bruxellesu (2002.) i Memorijal hrvatskih mučenika u Villefranche-de-Rouergueu u Francuskoj (2006.).
“Upravo su elementi regionalnoga arhitektonskog vokabulara, ogoljeni do razine arhetipskih značenja, oni koji u radovima Ivana Prtenjaka zadobivaju univerzalne vrijednosti. Najvažniji je dokaz tome njegova Kuća pokraj mora u Tunisu, čije su svevremenske kvalitete potvrđene nominacijom za Aga Khanovu nagradu za arhitekturu iz 1995. godine – četvrt stoljeća nakon izgradnje. Taj je primjer po mnogočemu presedan u domeni hrvatske arhitektonske prakse. Prtenjak njime postaje prvi hrvatski arhitekt (dosad i jedini) nominiran za spomenutu prestižnu nagradu. Zahvaljujući grupi entuzijasta, od hrvatske je strane prvi put pokrenuta inicijativa za zaštitu arhitektonske baštine na inozemnoj lokaciji. Konačno, autorefleksivnošću vlastite stvaralačke metode, jedinstvenom povratnom spregom obogaćeni su slojevi arhitektonske kulture prisutni i na našemu tlu. Distanca između bijelih kupola tuniske Kuće pokraj mora i kamenih terasa dubrovačke Crkve iznad mora, prema riječima samog arhitekta njegova dva najznačajnija rada, na mentalnoj mapi Mediterana time postaje fluentno savladiva”, stoji u tekstu Mojce Smode Cvitanović.
*Neizvedeni projekt crkve na Lapadu u Dubrovniku
Njegovi projekti predstavljeni su na samostalnim izložbama u Zagrebu (Staro i Novo, MUO, 1990.) i Dubrovniku (U potrazi za Gradom, Palača Ranjina, 2000.), a izlagao je i u Bruxellesu, Münchenu, Londonu, Berlinu, Ateni, Barceloni, Bologni, Rimu. Godine 2017. u izdanju UPI-2M-a objavljena mu je dvojezična (hrvatsko-francuska) monografija Arhitekture –Architectures, uz dva uvodna eseja sa sinteznim osvrtom na Prtenjakov opus autora Tonka Maroevića i Erica Hennauta. Osim arhitekturom, bavio se i slikarstvom, a o važnosti crteža u projektiranju u intervjuu za Vizkulturu rekao je sljedeće: “Svi moji projekti novih zdanja započinju kao skice u boji koje u početku izgledaju kao apstraktne slike. Iz tih slika nastaju mnogobrojne varijante iz kojih se kristalizira projekt. Precizni nacrti su gotovo uvijek prezentirani s površinama u elementarnim čistim bojama, zbog čitkosti i brze komunikacije. Perspektivne prikaze vanjskih i unutarnjih prostora radim više slikarski nego arhitektonski, nastojeći da slika ima svoj osobni, neponovljivi pečat. U mom djelovanju slikarstvo i arhitektura se prožimaju na tri načina: u kreaciji, prezentaciji i realizaciji.”
Više o njegovim projektima u Tunisu i ostalim izvaneuropskim realizacijama čitajte u razgovoru što ga je s Ivanom Prtenjakom vodio Saša Šimpraga.
Objave projekata nominiranih za UHA nagrade na Vizkulturi podržava Hörmann Hrvatska
Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2020., pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, planirana je u Vili Zagorje (Zagreb, Pantovčak 241) od 24. travnja do 8. svibnja 2021. Točan termin i format otvorenja izložbe s dodjelom nagrada, kao i termini za vođene obilaske izložbe i Vile Zagorje, utvrdit će se naknadno sukladno epidemiološkoj situaciji i mjerama. Više informacija na uha.hr
