Vizkulturin podcast zamišljen je kao dijaloška artikulacija aktualnih autorskih umjetničkih projekata, recentno izloženih u zagrebačkim galerijama.
Nova epizoda VK podcasta donosi razgovor s nagrađivanom fotografkinjom Glorijom Lizde koja govori o svojoj samostalnoj izložbi Neustrašiva mladost, otvorenoj u Galeriji Galženica do 14. ožujka. Autorica je za ovaj rad godine 2022. nagrađena Nagradom Radoslav Putar za najbolju mladu likovnu umjetnicu u Hrvatskoj, koju dodjeljuje Institut za suvremenu umjetnost. Rad Neustrašiva mladost izlagan je više puta u smanjenim oblicima na grupnim izložbama, no u Galeriji Galženica ova serija radova prvi je put dosad izlažena u cijelosti. Kustos izložbe je Leopold Rupnik.
Uoči dodjele nagrade, s Glorijom smo razgovrali ovdje, a naš intervju s Glorijom i Darijem Dunatovom o njihovom zajedničkom projektu Teka i Tekica pronađite ovdje.
Gošća: Glorija Lizde
Razgovara: Tena Starčević / tekstove i podcast razgovore ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
“Rad je bio izlagan više puta u nekim smanjenim oblicima na grupnim izložbama, a ovo je prilika da se iščita slojevitost i moralna složenost rada. U tom smanjenom obliku rad se nije mogao previše doticati brojnih pitanja koje nosi, a koja jasnije adresiram na ovoj izložbi u formi izlaganja vlastitih dnevničkih zapisa nastalih tokom putovanja na mjesta koja djed opisuje u knjizi. Mislim da su ona, iz sadašnje perspektive, važan aspekt rada koji inače nijemim prikazima pejzaža daje značenje i stavlja u odnos prošlost, prikazanu u formi isječaka iz djedove knjige, sa sadašnjošću. Za mene je ovaj rad prije svega traganje za istinom i razumijevanjem djeda i vlastite obiteljske povijesti, a vrijeme proteklo od njegovog početka omogućilo mi je da svoje pomiješane osjećaje i spoznaje, na koje sam u početku nailazila, donekle razjasnim. Kroz taj proces mnogo puta sam se pitala koji je smisao ovog rada i kako govoriti o tako slojevitim i snažnim saznanjima te, možda najvažnije, je li potrebno u ovom vremenu predstavljati jedan takav narativ? Kakvu odgovornost imam prema svemu tome? Ipak, iz osobne perspektive mislim da takvo suočavanje s prošlošću, s vremenskim odmakom, može dovesti do prihvaćanja da se s gorčinom obiteljske ostavštine treba razračunati i sagledati ju iz svakog kuta, koliko god nelagodan taj proces bio. U zadnjoj rečenici uvoda u djedovoj knjizi naišla sam na citat: Progovori naša savjest, udari na srce kao maljem i svi grijesi svi do najmanjeg već zaboravljeni, pojave se crni pred očima, što sam interpretirala kao poziv za temeljit ‘pogled unatrag’, te za hvatanje u koštac s tamnim razdobljem njegova života”, navodi Glorija Lizde u intervjuu u katalogu izložbe.
“Želeći se obračunati s vlastitom transgeneracijskom traumom, fotografkinja Glorija Lizde preuzima ratne spise svog djeda Hasana iz Drugog svjetskog rata. U ranjivoj dobi od svega petnaest godina, Hasan pristupa ustaškoj vojsci, u kojoj služi dvije godine, da bi nakon toga prebjegao u partizane i postao dijelom Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Taj životni period ratovanja on sažima u svojim rukopisima koje, u obliku autobiografije, naslovljava Neustrašiva mladost. Autorica, kroz vlastiti vizualni leksik i njene zapise, reinterpretira njegove pisane impresije, pokušavajući se pritom uhvatiti u koštac s obiteljskim traumama koje su ostale zakopane u djedovim sjećanjima. Tragajući kilometrima za opisanim mjestima kroz Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju i Hrvatsku, sljedeći djedove opise i mape, autorica fotografski i dnevnički dokumentira zatečena stanja prostora. Ona postaju integralni dio njene studije o sjećanjima iz djedove prošlosti i koja se u kontekstu izložbe u isti mah isprepliću s njenim autoetnografskim istraživanjem emocionalne i psihološke obiteljske ostavštine. Autoričino suočavanje s djedovom prošlošću zamagljuje granice sadašnjosti i prošlosti te autoričinog i djedovog proživljenog traumatskog iskustva. Oni u radu kao da koegzistiraju kroz godinama održavani, tanki rascjep kojim se provlači nit traume koja ih je oboje nepovratno povezala”, piše u predgovoru kustos Leopold Rupnik.
Glorija Lizde (1991., Split) završila je preddiplomski studij filma i videa pri Umjetničkoj akademiji u Splitu te diplomski studij fotografije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svom fotografskom radu istražuje teme obiteljskih odnosa, traume, genetskog naslijeđa i sjećanja koristeći dokumentarnu i insceniranu fotografiju. Ostvarila je više samostalnih izložbi te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih izdvaja O21 OSTRALE Biennale, Residency Unlimited New York, Robert Capa Contemporary Photography Center, QUAD Gallery, Benaki Museum, 57. Zagrebački salon. Nominirana je za World Press Photo Joop Swart Masterclass 2020. godine te je jedna od izabranih fotografkinja u međunarodnom programu za nadolazeće umjetnike Parallel – European Photo Based Platform 2018. i 2021. godine. Dobitnica je stipendije i rezidencije Dr. Éva Kahán Foundation za 2022. godinu, te dobitnica Nagrade Radoslav Putar 2022. za najboljeg mladog likovnog umjetnika/cu.
Projekt VK Podcast – Vizkulturin Podcast dijalozi i online izložbe sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba — Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te Ministarstva kulture i medija RH
