Prošlost i budućnost su dualnost od koje je sadašnjost realnost. Samo ovaj sada trenutak vječan je i stvaran.
Wei Wu Wei
24. izdanje međunarodnog arhitektonskog simpozija Dani Orisa, koji organizira Oris Kuća arhitekture, održano je 15. i 16. studenoga u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dvodnevno događanje, koje se održava još od 2001., svake godine okuplja oko 2.000 posjetitelja, a ovaj je put predstavilo predavanja devet arhitekata/ica ili arhitektonskih timova, koji na svojstven način, idejama, metodama i inovacijama, pokušavaju postaviti točna pitanja i predstaviti potencijalne odgovore na probleme i okupacije suvremene arhitekture. Ovogodišnji izlagači dotaknuli su se različitih tema o obnovi i intervencijama u povijesnim jezgrama, o odnosu lokaliteta, materijalnosti i ljudskog iskustva, o dihotomiji primitivnog i tehnološkog čovjeka, o konzervaciji i inovaciji, o problemima urbaniteta, prometu kao kapilarnom malignomu urbanog tkiva, o različitim vizijama budućnosti te o društvenoj i epistemološkoj odgovornosti arhitekata.





Predavanja prvoga dana otvorio je José María de Lapuerta pozivajući se na pozitivne prakse socijalnog stanovanja, poput projekta Boreal Social Housing arhitektonskog ureda Tetrarc, Life Reusing Posidonia ureda Instituto Balear de la Vivienda, projekta rezidencijalnih zgrada Bosco Verticale studija Boeri, ili vlastita projekta centra za sveobuhvatnu skrb Carbajales de Alba u koautorstvu s Carlosom Asensiom, a koje sve povezuje princip istraživanja održivih rješenja i razumijevanje da je i izgrađeni okoliš dio šireg ekosustava. Lapuerta je zaključio predavanje pitanjem Jesu li arhitekti odgovorni društvu? koje je uslijedilo predstavljanju projekta Bilbao La Vieja – pozitivnog primjera u kojem arhitektura igra ulogu socijalnog modifikatora – projekta socijalnog stanovanja i nove ulice koja preko povijesnog mosta San Anton napokon spaja s ostatkom grada i pruža novu priliku ovom zanemarenom i getoiziranom dijelu staroga grada izrazito pogođenog siromaštvom i kriminalom.




TEN Studio s Nemanjom Zimonjićem i Ognjenom Krašnim predstavili su zatim Nepal Thame Monks Residence – zahtjevan primjer obnove područja u Nepalu pod zaštitom UNESCO-a koje je 2015. stradalo u razornom potresu. Projekt obnove započeo je obnovom redovničkog doma, pri čemu se samo gradilište koristilo kao mjesto učenja, dokumentiranja i diseminacije korištenih metoda, s ciljem obnove svih objekata u ovom teško dostupnom razorenom području. U suradnji s ETH Katedrom za strukturalnu dinamiku i potresno inženjerstvo i lokalnim izvođačima radova, poboljšana je seizmička otpornost novim laganijim konstukcijskim okvirom te je umanjena ovisnost o skupom dopremanju cementa, korištenjem blata i vapna, te ostalih nedostupnih materijala. Među ostalim projektima Studija, predstavljeni su i projekti Kuća na Avali u Beogradu, o kojem smo pisali ovdje, i Nautilus u Skopju. Kuća Avala, riječima autora, otvoreni je prototip stambene jedinice kojoj je fasada performativni element koji uspostavlja simbiozu eksterijera i interijera. Vizija arhitekata bio je duboki dijalog umjetnog i prirodnog, trajnog i temporalnog, budući da se korisnost elemenata kuće mijenja ovisno o funkcionalnim potrebama. Projekt Nautilus u Skopju, izveden u suradnji s mrežom lokalnih civilnih udruga inovativna je intervencija u javni prostor koja preispituje prostorne mogućnosti i potiče raznovrsno korištenje javnih prostora. Umjesto konkretne uporabne vrijednosti, Nautilus ostaje otvoren različitim mgućnostima. Svojom fleksibilnom i nenametljivom strukturom i temporalnošću prilagođava se širokom spektru potencijalnih javnih okupljanja. Ova fleksibilna, lagana, modularna i efemerna arhitektura vizionarska je gesta koja poziva na otvorenu budućnost interurbanih sturktura u kojima se konture izgrađenog okoliša stalno mijenjaju.



Alternativnu viziju budućnosti predstavio je i Robert Adams s prvom sveobuhvatnom urbanističkom strategijom Grada Melbourna i Open Space Strategy 2012 – idejom stvaranja živahnog i gustog uličnog pejzaža koji će profitirati od multimodalnog transportnog sustava. Adams je predan projektiranju zelenih gradova prilagođenih čovjeku. U skladu s Izvješćima Međuvladinog panela Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (IPCC), Adamsovo integrirano planiranje održivog urbanog razvoja usmjereno je razvoju tzv. 15-minutnog grada – konceptu koji promovira model policentričnih gradova sačinjenih od samodostatnih četvrti koje zadovoljavaju većinu svakodnevnih potreba stanovništva. Provedba koncepta 15-minutnog grada zahtijeva multidisciplinarni pristup, koji uključuje planiranje prijevoza, urbani dizajn i kreiranje politike, kako bi se stvorili dobro opremljeni javni prostori, promenade prilagođene pješacima i prostori mješovite namjene (link). Zahvaljujući ovim i sličnim naporima i urbanim intervencijama, Melbourne, grad koji je originalno bio rudarsko naselje izgrađeno bez javnih prostora kako se radnici ne bi udružili i pobunili, danas zauzima četvrto mjesto na ljestvici Global Liveability Ranking koju objavljuje Grupa Economist.
Teme obnove s uspješnim primjerima dodavanja nove vrijednosti povijesnim strukturama dotaknuli su se i Dinko Peračić koji je u koautorstvu s Mirandom Veljačić rekonstruirao tržnicu u Gružu u Dubrovniku, o čemu smo pisali ovdje, slovenski arhitekti studija Elementarna Matevž Zalar i Miha Munda s projektom revitalizacije stare staklane i okolnog urbanog područja u staroj jezgri grada Ptuja (o kojem smo pisali ovdje) te Vedina Babahmetović, koja je predstavila projekte Mala upravna zgrada i veliki borovi i Hiža Mišljenova u Zenici. Vedina je, valja napomenuti, izabrana i kao jedna od sto žena arhitektica u novoj RIBA-inoj publikaciji 100 Women: Architects in Practice.


Sukus je ovogodišnjih predavanja bio panel povodom izdavanja knjige u izdanju Orisa Medprostor – Alpski Kontrapost o projektu renovacije ruralnog imanja u Kamniško-Savinjskim Alpama slovenskog arhitektonskog ureda Medprostor, koji se odvio drugoga dana. Kroz panel su Rok Žnidaršić, Carlos Martínez de Albornoz i Kengo Kuma, uz moderatore Marušu Zorec i Maroja Mrduljaša, diskutirali projekte obnove oronulih objekata kao modusa povezivanja s prošlošću i prilagodbe prijašnjeg zahtjevima današnjice. U današnjem vremenu hiperprodukcije ponovna uporaba korištenih predmeta i objekata postavlja se kao zadatak sve industrije sa svrhom reduciranja ugljičnog otiska i obujma otpada koji se može reciklirati ili reupotrijebiti. ReUse je i tema 59. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma, koje nosi naslov Dijalozi/monolozi, a čiji su ovogodišnji selektori Iva Letilović i Igor Pedišić.



Projekti Vrlovčnik i Žička Kartuzija studija Medprostor,predstavljeni kroz panel, ili Hotel Atrio Carlosa Martíneza de Albornoza, kojeg je predstavio na predavanju u Lisinskom, primjeri su preciznih arhitektonskih intervencija sa svrhom oživljavanja tradicionalnih metoda i tehnika gradnje uporabom suvremene tehnologije u cilju iskustvenog kontinuiteta i prostorne koherentnosti. Carlos Martínez de Albornoz svojim projektom Hotel Atrio u španjolskom mjestu Cáceres naglašava povijesnost postojećeg objekta u koji intervenira i višestoljetne tehnike gradnje i obnove koje su kulminirale zatečenim stanjem objekta. Otkrivanjem kamenih lukova i zidova u prizemlju, oblaganjem unutarnjih kamenih zidova kliznim drvenim oblogama koje otkrivaju i prikrivaju povijesnu slojevitost, jednostavnim blokiranjem otvora uz zadržavanje kamenih okvira do razine prvoga kata (kao što se radilo u srednjem vijeku) i sličnim praksama de Albornoz naglašava kako se sredstvima materijalnosti, umjesto prinudne estetizacije, objekt obnove može organski povezati sa starim gradom oponašanjem povijesnih praksi, poput selidbe kamenih okvira i bifora/trifora, nosača, stepeništa ili ograda iz jedne kuće u drugu – praksi koje se danas doimaju bizarnima iako su oblikovale kulturne tekovine i povijesne gradove zasigurno svih mediteranskih zemalja.





Svakako je međutim, ovogodišnja magna persona bio dobitnik Oris Keraterm nagrade za izuzetan stvaralački doprinos arhitekturi, Kengo Kuma – istinski vizionar i inovator, arhitekt koji gura granice materijalnosti arhitekture i koji je predan stapanju arhitekture s prirodom. Riječima Vere Grimmer (iz predogovra kataloga Dani Orisa 24), njegova porozna i fragmentirana arhitektonska tijela majstorski povezuju objekt s okolišem i reguliraju percepciju, ili ljudsko iskustvo čija je konstanta težnja za povezivanjem s prirodnim i organskim. Osim predstavljanja projekta Minamisanriku 311 Memorial drugoga dana Orisa, 15. je studenoga u Oris Kući arhitekture otvorena i izložba Kengo Kuma: Minamisanriku 311 Memorial. Za trajanje otvorenja dio ulice Kralja Držislava ispred Kuće Oris bio je gotovo neprohodan, a polovica posjetitelja govor je za otvorenje izložbe pratila s ulice, promatrajući Kumu kroz prozore u izlogu. Tokom trajanja izložbe može se kupiti i jedan od osamdeset potpisanih primjeraka istoimene knjižice u izdanju Oris kuće arhitekture. Kengo Kuma sljedeći je dan u Lisinskom, osim već spomenutog projekta memorijalnog centra u Minamisanriku koji je 2011. razoren tsunamijem uzrokovanim velikim potresom u Chileu, tokom vlastita predavanja predstavio i tradicionalne japanske prakse poput Yatoi spojnog sustava drvenih profila bez dodatnih metalnih ili čeličnih spojnih elemenata, Engawa natkrivenog koridora koji se proteže po vanjskom obodu zgrade te inovativna rješenja malenih drvenih mobilnih kućica Jyubako, temporalnih modularnih skloništa Casa Umbrella, ili modularne i multifunkcionalne uporabe hidro/biorazgradivih poliesterskih tankova vode u projektu Water Branch House koji, osim kao struktura, potencijalno također služe i kao termalni izolatori, spremnici za vodu i sistem filtracije, hidroelektrični generatori itd.








Zanimljivi su bili i trenuci u kojima je većina izlagača predstavljajući navedene projekte povukla paralelu sa Zagrebom i Hrvatskom. Na što to naša struka treba obratiti posebnu pozornost i što možemo naučiti iz ovih primjera? Kako pristupati obnovama historijskih građevina? Kako zadržati autentičan identitet jadranskog priobalja? Kako izregulirati promet u Zagrebu i prevenirati sezonska začepljenja gradova na obali? Je li i Zagrebu potreban memorijalni centar koji će građanima pomoći u suočavanju s traumatičnim potresom iz 2020.? Sve su to otvorena pitanja na koja ne postoje standardizirani napuci i univerzalni odgovori te potragu za kojima dodatno kompliciraju lokalne prostorne i društveno-političke raznolikosti.
Osim navedenih, prema prvobitnim najavama trebao se među predavačima pronaći i Carlo Ratti, kurator sljedećeg izdanja Venecijanskog Bijenala (2025.) čiji su projekti Digital Water Pavilion, Copenhagen Wheel i Scribit uvršteni na popis najboljih izuma godine u TIME Magazinu, no ipak je izostavljen s finalnog rasporeda programa.
Preispitivanjem materijala i formi, geneze i kontekstualnosti, cilj je suvremene arhitekture nadilaženje konvencionalnih i šablonskih rješenja, poticanje poetičnosti i kuriranje ljudskoga iskustva izgrađenog okoliša koje koegzistira s organskim. Arhitektura strogo određena kontekstom. Gradovi danas, kao i uvijek, predstavljaju kontinuitet historijskog procesa akumulacije kolektivnog intelekta i tekovinu kolektivnog sjećanja i društvenih vrijednosti. Razlog zbog kojeg nas tješi vernakularna arhitektura, ili zbog kojeg se divimo secesijskim dekoracijama, jest zbog toga što nam pružaju direktan, autentičan i uvijek nostalgičan uvid u prošlost – tehnike gradnje, tehnologije obrade materijala i kolektivne i individualne društvene aspiracije. Solidna je pretpostavka, riječima Vedine Babahmetović, da će sva arhitektura trajati najmanje 50, a vjerojatno i preko 100 godina, stoga mora biti senzibilna na historijski i okolišni kontekst, kako bi ju mogla i znala cijeniti i sljedeća generacija. Pri promišljanju integracije nove i stare arhitekture temeljno pitanje ostaje kako implementirati nova saznanja i suvremenu tehnologiju u cilju unaprjeđenja višestoljetnih tehnika i znanja? Kako se ponovno povezati s prirodom i predcima? Ili riječima Kenga Kume: Možemo li opet uspostaviti komunikaciju koja je postojala između materijala i ljudi; možemo li ponovno biti povezani s tlom na kojem živimo?
Autor: Zvonimir Duka / tekstove ovog autora potražite na linku
