Na ovogodišnjem svjetskom festivalu animiranog filma Animafest Zagreb posebno je priznanje dodijeljeno kratkometražnom filmu Srcolom autora Luke Vucića iz produkcije Kinoteke uz obrazloženje: Jedna od velikih prednosti animacije u njezinoj je sposobnosti da dočara emocije, da prenese naše složene ljudske osjećaje u slike i likove s kojima se momentalno poistovjećujemo. Posebno se ističe kako je film prigrlio proturječnosti u radnji. Podsjeća nas na to da čak i kada emociju razumijemo, svejedno je moramo proživjeti. U samo 11 minuta, bez riječi, ovaj animirani film slikom i glazbom uspijeva dočarati slojevitost ljudskih odnosa, prekida, rastrganosti između srca i razuma, uspomena i novih početaka. Film je nastao inspiriran nekim prošlim ljubavnim iskustvima, potrebom za filtriranjem, ali i temeljen na ranijim ilustracijama s likom Brke autora Luke Vucića koji iza filma stoji kao redatelj, scenarist, animator, montažer, autor glazbe, dizajner i glas Brke. Sonja Babić je koscenaristica i glas ženskog lika, Stjepan Tribuson je koautor glazbe i s Hrvojem Štefotićem radio je na oblikovanju zvuka. Film su, uz Vucića, animirali Antonio Klasić i Marta Pendo, dok je Robert Ugrina dao glas Srcu.
Luka Vucić po struci je dizajner, no njegovo stvaralaštvo nemoguće je svesti na uske kategorije. Prvo je studirao produkt pa grafički dizajn, pa radio na brojnim reklamnim materijalima, među kojima se ističu stop-animacijske kampanje za Staropramen sofu, animiranje plakata za Gavellu i Zagreb Classic, te kreiranje vizualnog identiteta Noći kazališta. Uz to crta, ilustrira, predaje na fakultetu, svira nekoliko instrumenata, kuha, piše scenarije, pjeva… Širina interesa, znatiželja i entuzijazam rezultirali su vrlo zanimljivim radovima i suradnjama, pa je ovo priznanje bio odličan povod za razgovor s Lukom o nekim ranijim, ali i budućim projektima.
► Tvoj kratkometražni film Heartwreck (Srcolom) osvojio je kritiku i priskrbio vam posebno priznanje Animafesta. Kako je nastala priča iza filma?
Luka Vucić: Na filmu sam počeo raditi sa Sonjom za vrijeme pandemije. Postali smo par 2019., a za vrijeme korone uselili zajedno i u toj honeymoon fazi u dva tjedna napisali kostur ideje, poslali na HAVC – i dobili potporu. No ilustracije o Brki počeo sam raditi još 2012., a producent i prijatelj Ljubo Zdjelarević mi je još davno rekao: ti bi trebao napraviti crtić s tim likom.
Počeli smo razvijati tu priču, ali zbog neiskustva imali smo te “dječje bolesti”: od neznanja kako složiti smislen storyline do kreativnih neslaganja, ali puno smo toga naučili. Rekao bih da je to možda naš diplomski rad, naše “prvo dijete”. Iako, čeka nas svakako još puno učenja. Sa strane smo nastavili raditi druge stvari, zato se i još više odužilo. Ja se bavim dizajnom, a Sonja je u tih šest godina stvaranja promijenila i struku – iz prevođenja se bacila u copywriterske vode. Evoluiramo, sad nam sve lakše ide, brže se složimo i malo lakše gradimo priču. Puno su nam pomogli prijatelji i kolege sa savjetima, učiš korake usput, ideš malo naprijed pa malo nazad. Ali eto, isplatilo se.
► Koliko traje rad na jednom ovakvom kratkometražnom animiranom filmu, možeš li nas malo provesti kroz taj proces?
Luka Vucić: Proces je bio jako dug. Od razvoja scenarija do same produkcije ukupno je trebalo oko šest godina, iako naravno uz dosta “praznog hoda”, čekanja, rada na drugim poslovima i projektima. Nakon što smo posložili priču, krenuli smo raditi animatik, a kasnije i animirati.
Godine 2023. počeli smo raditi s Antonijem Klasićem kojeg smo upoznali na Animafestu. Imao je fantastičan film – jako lijepu priču, super tajming i komične elemente koji su nam se jako svidjeli. Kad vidiš nešto i zaključiš – ovaj čovjek zna osjećaje. Sedam mjeseci smo radili na animatiku da bi priča funkcionirala. Onda smo krenuli u animaciju – Antonio je većinu toga animirao 2D tehnikom, frame by frame, a ja sam bio sekundarni animator. Marta Pendo nam je pomogla u sjenčanju… Bila je fantastična, brza. Sveukupno nam je trebalo oko godinu i pol da animiramo cijeli film.
Poslije toga ide montaža, glazba i zvuk. Cijeli film nema riječi, čime smo si možda dodatno otežali. Zato je priča morala biti vrlo jasna vizualno, a s glazbom i zvukom sam htio izazvati emocije i dobiti taj moment poistovjećivanja: jazz se super nadopunio za jurnjavu, a za scenu sa sjećanjima odabrali smo melankolični klavir jer smo htjeli da bude tiha i nježna. Glazbu smo radili prijatelj Stjepan Tribuson i ja, kao i zvukove koje je onda super umiksao i sve posložio Hrvoje Štefotić. SFX je vrhunski odradio Dražen Zeljković. Zapravo, mali tim ljudi odradio je velik posao.
Nagradu nismo očekivali, ali nam je jako drago i zahvalni smo što je netko prepoznao naš rad i trud. Obično su reakcije na neke moje projekte: Ti nisi normalan. Drago mi je da ljudi pozitivno reagiraju na ovaj projekt i cijelu ovu priču.
► Nakon višegodišnjeg rada na filmu i upravo osvojene nagrade, koji su daljnji planovi za taj projekt?
Luka Vucić: Dobili smo potvrdu da idemo na kanadski animacijski festival u Ottawi, treći u svijetu. To nas je jako razveselilo! Veći interes za film pokazao se nakon Animafesta, što zaista puno govori o tome koliko je naš hrvatski festival animacije prepoznat u svijetu i značajan. Sljedećih godinu dana slijedi taj festivalski dio, networking. Zanimljiv je i uzbudljiv i ovaj dio svega, ali je i puno čekanja.
► Nazvao si Srcolom “prvim djetetom”, ali ipak, nije ovo tvoj prvi susret s animacijom. Za svoj kratki animirani film Happiness is just around the corner osvojio si i nagradu za “best deaths/kills” na festivalu u Kanadi, a za reklamu za Staropramen nagradu na Danima komunikacija…
Luka Vucić: Profesor Stanko Herceg mi je predavao fotografiju i film na fakultetu, a završni ispit bio je snimiti film. Budući da obožavam stop-animaciju, šest mjeseci sam radio stop-animacijski glazbeni spot u svom dnevnom boravku. Kad je kolega dizajner Vanja Cuculić to vidio, pozvao me da tako nešto radim i za njega, pa sam sam pet-šest mjeseci kod njega radio animacije plakata za Gavellu, učio zanat. I tako sam krenuo u te vode.
Nisam klasičan animator. U stop-animaciji se osjećam “doma” – radio sam za ZFF, Staropramen, i mnogo različitih klijenata. Stop animacija je super, ali je dugotrajna i skupa, a mene taj proces veseli kao malo dijete.
Sonja me nagovara da sljedeći projekt bude stop-animacijski, pa smo krenuli u tom smjeru. Radimo još na scenariju, tema je osobna, ali univerzalna. Nećemo puno odavati, ali ima veze s hranom, mojom najdražom stvari na svijetu.
► Spomenuo si da si ilustracije s Brkom krenuo raditi još 2012. Što te potaknulo na to da, kao dizajner, uopće kreneš s određenim likom i baciš se u ilustraciju?
Luka Vucić: Ilustracija mi je uvijek bila na neki način najjednostavniji format u kojem se mogu kvalitetno izraziti. Brko je bio moj alter ego u kojem sam se probao naći i djelovati kroz njegov lik. Općenito sam kroz taj lik “probavljao” neke svoje probleme i frustracije, pa se tako Brko borio protiv sustava, komercijalizacije i nekih ostalih općenitih problema s kojima sam se susretao.
► S obzirom na to da si po struci primarno dizajner, koliko vremena ti ostaje za dizajn i druge projekte?
Luka Vucić: Stalno i dizajniram i animiram. Uvijek ima vremena za to, dizajnerski projekti su trenutni pa ne traju tako dugo kao rad na filmu. S Antonijem radim puno projekata. S Kunom Zlaticom (čiji intervju za Vizkulturu čitajte ovdje) već 3 godine surađujem na Zagreb Classicu, a sa studijem Šesnić & Turković surađujem dugi niz godina.
To je i čar dizajnerskog posla. Uživao sam raditi s Cuculićem na promo videu za Gavelline plakate kao i na promo videu za T-shirt majice sa Šesnićem i Turkovićem, s BBDO-om sam imao jedno dvije godine čistog užitka radeći stop animacijske reklamne filmove. Bilo je tu i puno malih, dragih klijenata i projekata poput dizajna etikete za BZZZZZZZZOBRAZNO DOBAR MED, Noć kazališta, ilustracija za Zarez…
► Kad govorimo o dizajnu i kreativnim industrijama, nemoguće je zaobići tu „sjenu“ umjetne inteligencije koja se uvelike uvlači i u te sfere stvaralaštva i rada. Kakav je tvoj stav spram umjetne inteligencije, s obzirom na to da neke procese ubrzava, ali dosta se toga i gubi…
Luka Vucić: Kao predavač na Algebri, primjećujem dosta da se koristi AI, ali prvoloptaški i gotovanski. Problem i pitanje se postavi i sve što umjetna inteligencija izbaci iskopira se u prezentaciju pa se to rješenje prezentira kao “svoje”. Nedostaje ono kritičko razmišljanje, misaoni proces koji te nauči rezonirati i prepoznavati što je dobro, a što nije.
Da, dobro radi neke standardne stvari, filtrira, ubrzava neke procese, s tim nemam problema, ali previše generalizira. Da bi mogao dobiti izvrsnost i dobru ideju, moraš i ti razmišljati. Jer ako ti netko drugi ponudi generički odgovor, neće biti sjajno.
Osobno AI koristim za neke banalne stvari. Disleksičan sam, pa mi bolje formulira rečenice.
► Kao predavač na fakultetu, kako vidiš tu svoju ulogu, kako prenosiš znanja? I dobivaš li nešto natrag od studenata?
Luka Vucić: Na radionici na Sveučilištu Sjever bili su profesori iz različitih škola i oduševili su me studenti iz Rijeke, iz Splita, s Grafičkog fakulteta, te Studija dizajna … Imali su ideju i stav. Obožavam komunikaciju, zauzimanje za svoje stavove, diskusiju. Taj moment se s dolaskom nekih novih sistema gubi. Posebno kad se radi o AI-u.
Nažalost, danas se sve odvija online, manje je kontakta sa studentima. Sva predavanja su snimljena, nema diskusije. Volim sa studentima razgovarati o nečemu što ih zanima. Neki od njih imaju taj žar. I ja sam bio takva osoba. Prvo sam studirao produkt dizajn, pa grafički dizajn, sad se bavim animacijom. A s pojavom umjetne inteligencije, tko zna što donosi sutra.
► Radio si glazbu za Srcolom, imao si svoj bend, a i za ispit na fakultetu si snimio glazbeni spot. Je li to samo hobi ili imaš neke ambicije i u toj sferi?
Luka Vucić: Kao klinac sam svirao gitaru, bio sam u bendovima, bavio sam se i pjevanjem, mandolina, bubanj, nešto mogu odsvirati i na klavijaturama… Glazba je za mene posebna stavka, u glazbi se doista trebaš pomučiti da bi bio relevantan. Svaka čast svima koji se time profesionalno bave. Jako puno ovisiš sam o sebi.
Stjepan Tribuson i ja surađujemo već 15 godina, a nekad davno kao bend Gonzo radili smo audiovizualne priče gdje smo smišljali pjesme i na temelju njih radili spotove. Napravili smo ih tri, četiri. Eksperimentirali smo i to je bio zabavan projekt. Stjepan danas producira i radi beatove. Radio je glazbu i za megauspješnu Svadbu redatelja Igora Šeregija, koji nam je također bio potpora u našem stvaranju Srcoloma.
► Srcolom nastavlja svoj život na festivalima, a imaš li ti već u planu neke nove projekte?
Luka Vucić: Sa Sonjom radim na animiranoj seriji Gizzo i Gezzu o izvanzemaljcima koji dolaze na Zemlju i uče o ljudima i njihovim običajima, problemima, i ostalim zanimljivostima života na Zemlji. Inspirirana je knjigom 1000 zašto i 1000 zato, koju sam kao mali obožavao, a iz koje možeš naučiti puno stvari i koja budi te istovremeno zadovoljava dječju znatiželju. Htjeli smo da kroz likove izvanzemaljaca djeci objasnimo neke obične ljudske pojave. Sad smo na razvoju projekta, a sljedeća faza je prijavljivanje na HRT.
Prošle godine odobrena su nam sredstva i na HAVC-ovom natječaju za razvoj projekta antologijske igrane serije Sedam grešnika o sedam smrtnih grijeha, u 7 nastavaka, pa se i na tome radi. Šaramo po različitim medijima, pišemo raznovrsne priče, imamo dosta projekata “na lageru”.
U međuvremenu sam osnovao i vlastitu produkcijsku kuću Ta Da. Ideja iza toga je da se posvetimo filmu i damo priliku mladim ljudima da se izraze i pokažu što mogu. Ako čitate ovo i osjećate se prozvanim, javite se.
Svaki projekt na kojem radim daje mi osjećaj kreativnog žara, a cilj mi je da u drugima uspijem pobuditi tu neku emociju ili isti taj kreativni žar. Mislim da je bitno izražavati se, a ja to pokušavam na različite, zanimljive načine i s različitim, zanimljivim ljudima.
Autorica: Kristina Stakor / tekstove ove autorice potražite na linku
Fotografije: Marija Gašparović
Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Kratki, animirani i eksperimentalni film u medijima” koji sufinanciraju Grad Zagreb — Gradski ured za kulturu i civilno društvo te HAVC – Hrvatski audiovizualni centar
