Sve do kraja mjeseca, do 31. svibnja, u zamjenskoj galeriji Umjetničkog paviljona, smještenoj u Tomašićevoj 12, može se razgledati izložba Izvan Planeta vizualne umjetnice Sandre Sterle, realizirana u suradnji s Willom Linnom i Hrvojem Pelicarićem kao druga sekvenca objedinjujućeg projekta Tko je Elsa Fluid, to se zna.
Nakon prve sekvence, izložbe Vremeplovke: zona 01 Nicole Hewitt i Ivana Slipčevića (o kojoj smo pisali ovdje), Sandra Sterle širi okvir identitetskih istraživanja kojim se inače bavi zahvaćajući u binarnost između organske i anorganske konfiguracije. Tako se u ovoj sekvenci Elsa Fluid i dalje bavi sjećanjem, vremenom, kolekcioniranjem, ali se iskazuje kao prostorna konfiguracija i relacija zvuka, prostora i kretanja. Polazeći od vlastitog recentnog filma Oživjeti djeda koji je gradila od sekvenci, različitih isječaka i slika iz svoje vlastite povijesti, sada će krenuti obrnutim smjerom pa će film dezintegrirati u njegove komadiće, nešto što je davno bilo, kao nagovještaj, neuhvatljivo je i istovremeno arhetipski, a oblikuje novi neorganski identitet. O radovima posvećenima svom djedu Sandra Sterle govorila je i u svom lanjskom intervjuu za Vizkulturu.
Sekvenca Izvan planeta započinje definiranjem galerijske situacije, pripremanjem okoliša kao početnom pozicijom ili ispražnjenim poljem, nastalim u suradnji s Linnom (prostor) i Pelicarićem (zvuk). Tijekom trajanja izložbe Sandra Sterle istraživat će mogućnosti njegovog nastanjivanja. Pri tome polazi od završne rečenice filma Oživjeti djeda koja kaže: “Sve što je pohranjeno je tu da bi se ponovno proučilo. Organsko i anorgansko, ne neki, nego svi ljudi i svi njihovi ostaci, sve treba spasiti.”
Projekt Tko je Elsa Fluid, to se zna, izložba u sekvencama nastoji uspostaviti koordinate novih vizija za prostor i institucionalne umjetničke prakse kroz alate umjetničke produkcije, filozofije i kritičke teorije. U fokusu su senzorni, afektivni podaci, registri emocija, gradnja novog znanja, razbijanje monolitnih kolektivnih predodžbi kao mogući alati za razumijevanje svijeta. Više nego dijagnostiku aktualnog društvenog stanja, uspostavljamo koordinate novih vizija za prostor i institucionalne umjetničke prakse kroz alate umjetničke produkcije, filozofije i kritičke teorije. U fokusu su senzorni, afektivni podaci, registri emocija, gradnja novog znanja, razbijanje monolitnih kolektivnih predodžbi kao mogući alati za razumijevanje svijeta.
Kustosice projekta Tko je Elsa Fluid, to se zna – izložba u sekvencama su Irena Bekić i Ivana Meštrov, a u finalnom tjednu trajanja izložbe, 27. svibnja, održat će se i vodstvo izložbom.
