Jučer, 7. srpnja 2022., na konferenciji za medije u Ministarstvu kulture i medija RH u Zagrebu premijerno je predstavljen projekt hrvatskog nastupa na 23. Milanskom trijenalu naslovljen „Mirror/Mirror“. Riječ je o prostornoj instalaciji koncipiranoj kao izlagački objekt za predstavljanje 7 projekata mladih hrvatskih arhitektica i arhitekata nagrađenih na 56. zagrebačkom salonu arhitekture i urbanizma.
Kustosi nastupa na ovogodišnjem Trijenalu su arhitekti Lea Pelivan i Toma Plejić, ujedno i selektori 56. zagrebačkog salona (intervju s njima koji su dali za Vizkulturu ususret salonu pročitajte ovdje). Nacionalni izložbeni nastup Hrvatske na međunarodnoj izložbi koja se odvija pod temom „Unknown Unknowns. An Introduction to Mysteries” organiziraju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Udruženje hrvatskih arhitekata.
Instalacija „Mirror / Mirror“ zamišljena je kao sublimacija i prostorna redukcija izvorne izložbe 56. zagrebačkog salona, optimizirana za postavljanje u novom kontekstu. Autori/ice čiji su radovi uvršteni u izložbeni nastup prozvani su nadolazećim glasovima, a oni su Irena Bakić, Tajana Levojević, Rudolf Martinović, Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković, Kristina Škrokov, Mirna Udovčić te Zrinka Visković. Njihove smo radove na Vizkulturi predstavili ovdje.
Arhitektonski postav instalacije „Mirror / Mirror“ u prostorima Palazzo dell’Arte potpisuju Antun Sevšek i Damir Gamulin, autorski radovi nadolazaćih glasova reinterpretirani su u formu višeminutne repetitivne video izložbe autora Ivana Slipčevića, a prate je zvučni efekti autora Jakše Kalajžića.
Izjava kustosa Lee Pelivan i Tome Plejića: „Zatečeni u sumornom, bezstrasnom svijetu višetračnih autoputeva nakon pandemijskih lockdown-ova, nadolazeći glasovi prikazuju sedam urbanih arhitektonskih projekata koji ispituju dileme uporabe – zlouporabe – napuštanja – ponovnog korištenja – odbacivanja prostora, propitujući krajnje mogućnosti, uloge i granice suvremene arhitekture i urbanizma.“
Izjava autora postava Antuna Sevšeka i Damira Gamulina: „Organizirana kao konstrukt sazdan od ovješenih multimedijskih ravnina i reflektirajućih površina te izgrađena kao matrica velikoformatnih LCD ekrana, ova instalacija sažima postojeći izložbeni prostor, stvarajući prenaglašeno stanje gledanja i uranjajući posjetitelje u sveobuhvatnu baražu slika, zvukova i odraza. Međusobno povezani ekrani izgrađuju predimenzionirane arhitektonske prizore izuzetno visoke rezolucije, oblikujući prezasićeno i vibrantno komunikacijsko sučelje. Reducirana veličina same instalacije je tako kompenzirana intenzitetom konzumiranja prikazanog sadržaja, dok je nečitkost prikazanog totaliteta pojedinih radova ublažena povećanom jasnoćom i veličinom izdvojenih detalja.“
Kustoska koncepcija nastupa: Lea Pelivan i Toma Plejić / Nadolazaći glasovi_izlagači: Irena Bakić, Tajana Levojević, Rudolf Martinović, Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković, Kristina Škrokov, Mirna Udovčić, Zrinka Visković / Postav izložbe: Antun Sevšek (arhitektura) i Damir Gamulin (oblikovanje i vizualni identitet) / Video izložba: Ivan Slipčević / Dizajn zvuka: Jakša Kalajžić / Organizacija izložbe i nastupa: Udruženje hrvatskih arhitekata / Kordinacija i produkcija nastupa: Iva Martinis i Frano Petar Zovko / Koordinator tiskanih izdanja: Ana Bedenko / Komunikacija s medijima i društvene mreže: Ivan Dorotić /
Facebook facebook.com/mirror.mirror.triennale
Instagram https://www.instagram.com/mirror_mirror_triennale/
Hrvatski nastup na službenoj stranici trijenala https://triennale.org/en/events/croatia-mirrormirror
O Milanskom Trijenalu:
Izložbena manifestacija Milanski trijenale odvija se u Milanu u prostorima institucije muzeja dizajna i umjetnosti Triennale di Milano. Trijenale je inicijalno utemeljen u Monzi 1923. godine kao bienalna izložba umjetnosti i dizajna, a od 1933. se održava u Milanu, s formatom održavanja svake tri godine. Triennale di Milano je jedna od vodećih europskih kulturnih institucija, koja kroz svoje programe i manifestacije nastoji prenositi složenost suvremenog svijeta kroz mnoštvo umjetničkih formi: dizajn, arhitekturu, vizualne, scenske i izvedbene umjetnosti. Cilj institucije i manifestacija koje se pod njome događaju je pronaći šire i inovativnije načine razmišljanja, spajajući iskustva različitih kultura i jezika na jednom mjestu i u određenom trenutku. Milanski trijenale je usmjeren na propitivanje kreativnih i inovativnih praksi unutar područja dizajna i umjetnosti, potičući interdisciplinarni pristup temi te tražeći mjesta dodira i preklapanja dizajna i arhitekture, umjetnosti i tehnologije, znanosti i obrazovanja, omogućujući tako izravnu interakciju izlagača i posjetitelja.
23. međunarodna izložba, čija je kustosica Ersilia Vaudo (astrofizičarka i glavna voditeljica raznolikosti Europske svemirske agencije) zamišljena je kao prostor otvorene rasprave i usporedbe, s mogućnošću spajanja različitih iskustava, kultura i perspektive. Tematska izložba „Unknown Unknowns. An Introduction to Mysteries.“ pokušat će odgovoriti na niz pitanja o tome što još uvijek “ne znamo da ne znamo” u različitim temama: od evolucije gradova do oceana, od genetike do astrofizike. Osim projekata direktno naručenih kao odgovori umjetnika/ica na tematsku izložbu, kroz nacionalne nastupe će se, osim Hrvatske, predstaviti i Austrija, Burkina Faso, Cipar, Češka, Demokratska republika Kongo, Francuska, Gana, Kenija, Kina, Lesoto, Meksiko, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Srbija i Ruanda.
Izjave nadolazaćih glasova_izlagača / opisi radova:
Irena Bakić – „Revitalizacija opskrbnog centra Zapruđa“
(diplomski rad, mentor: Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Izgrađeni prostor – centar naselja – određen je ideologijom svoga vremena. Novi sloj javnih sadržaja širi se neizgrađenim prostorom, podzemljem. Ispražnjena kuća, tri sobe s hodnikom, stvara nove slike povijesnog mjesta. Volumeni upuštenih soba izrastaju iz zemlje, zauzimajući dijelove nekadašnje pješačke površine. Oduzeto nadoknađuju scenografijama; sobe su jednako naseljene i promatrane. Niz je novih mogućnosti. Void garaže međuprostor je dvaju hodnika. Streha modernističkog krova udvostručena je.
Više o projektu pogledajte ovdje.
Tajana Levojević – „Dom(a)“ – Velika nagrada 56. salona
(diplomski rad, mentorica Ivana Ergić, AF Zagreb)
Dom(a) je istraživanje života ulice i stambenog naselja. Projekt preispituje trenutačne domete urbanističkih alata, razmatra može li se pojedinačnim djelovanjem utjecati na sliku grada te dodiruje pitanje stvarnih potreba stanovanja. Na parceli, u ulici i naselju bilježe se rješenja, problemi i atipičnosti koje su toliko brojne i specifične da su postale način življenja, te se ugrađuju u rješenje. Projekt je sastavljen od četiri dijela: bilješke s terena, pravilnik, priručnik i terenski vodič.
Više o projektu pogledajte ovdje.
Rudolf Martinović – „Upojni zdenac Mosta mladosti: Renaturacija izgubljenog rukavca rijeke Save“
(diplomski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Oborinska voda ispušta se poput kiše u prostor natkriven konstrukcijom mosta. U zidovima od nedostatno miješanog betona pojavljuju se „okupabilne“ niše i otvori atrija. Privremena intervencija prolazi put preobrazbe arhitekture u krajolik. Giardino segreto prvo nastanjuje vegetacija, a tek potom čovjek. Projekt preispituje mogućnost društvenog doprinosa arhitekture na način ustezanja od građenja i propuštanja prilika za potpunom racionalizacijom prostora. Renaturacija prostora doima se ispravnim sredstvom za postizanje kompromisa između uplitanja i nečinjenja.
Više o projektu pogledajte ovdje.
Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković – „Paths”, Zürich, Švicarska
(samoinicirani rad)
Nekontrolirani infrastrukturni razvoj Züricha 1970-ih rezultirao je perifernim uvjetima na gotovo središnjim lokacijama. Kako bi se dani potencijal jednog takvog mjesta iskoristio i oživio, predlaže se privremena arhitektonska struktura na slijepom odvojku vijadukta rijeke Sihl. Kao veza zastarjelog dijela vijadukta autoceste s pješačkim stazama, predložena građevina bi proširila javni prostor i prožela ga višestrukim narativima. Također bi to mjesto trajno ucrtala na kartu Züricha, dijeleći svoju monumentalnu snagu sa svim njegovim građanima.
Više o projektu pogledajte ovdje.
Kristina Škrokov – „SPORT + BJELOVAR”
(studentski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Najveći silos industrijskog kompleksa „Prerada” u Bjelovaru postaje gradsko kupalište. Od postojeće armiranobetonske konstrukcije uklanja se unutrašnjost i krov, a zadržava vanjska opna silosa. U unutrašnjosti se formiraju bazenske dvorane i ozelenjeni atrij. S vanjske strane silosa laganom čeličnom konstrukcijom nastaje opna koja formira dodatne opslužujuće prostore dvorana. U široj slici grada, silos koji izvire iz perivoja, obavijen je magličastom vrevom ljudi i ptica.
Više o projektu pogledajte ovdje.
Mirna Udovčić – „Sportski centar s bazenom na Pećinama u Rijeci“
(studentski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Materijal dvorane je armirani beton. Zid debljine 240 cm je slabo armiran i udovoljava zahtjevima fizike zgrade. Debljina zida postaje dubina prostora. Ventilacija se nalazi unutar mase zida. Masa se dubi i stvara specifičnu geometriju koja se ponavlja na stropu iste debljine. Stvaraju se niše koje su protuteža prostornom jedinstvu dvorane. Ekstrovertirane su prema unutrašnjosti, a introvertirane prema vanjskom prostoru. Unutarnje lice dvorane ima glatku kožu keramičkih pločica.
Više o projektu pogledajte ovdje.
Zrinka Visković, Filmski grad Mejaši u Splitu
(diplomski rad, mentor Saša Begović, FGAG Split)
Krajolik koji istovremeno pokazuje i prirodne i umjetne uvjete: vezu između urbanog i prirodnog. Novi topološki identitet mjesta u odnosu na postojeći. Nešto novo i donekle već prisutno. Praznine (krateri) drže vanjsku filmsku kulisu, definiraju odnos starog i novog, istovremeno jasno i precizno stvarajući novi organizam, metabolizam sposoban reagirati i prilagođavati se vremenu. Filmski grad (kao virtualni hologram) tada postaje prostor javne namjene. Dvosmislen, umjetan, neizvjestan.
Više o projektu pogledajte ovdje.
