O još uvijek dobrim dijelom neistraženom opusu arhitekta Dragana Petrika (Požega, 1901. – Cape Town, 1988.), koji je neke od značajnih realizacija ostvario u Južnoafričkoj Republici između šezdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, razgovaramo s arhitekticom dr.sc. Jasenkom Kranjčević koja se bavi njegovim afričkim i životnim opusom.
*Izgradnja upravne zgrade tvornice Iscor, Pretoria ( arhitekat: Dragan Petrik) / foto: Motel Trogir
► Dragan Petrik dolazi u Pretoriju 1960. godine kao već formirani arhitekt s karijerom. Što je potaknulo odlazak iz Europe? Kakav je bio njegov životni put?
Jasenka Kranjčević: Dragan Petrik diplomirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1924. godine. Veliku prekretnicu u njegovu životu imao je Drugi svjetski rat kada je bio organizator i član zbjega u Egipat. Slijedeća velika prekretnica u njegovu životu bio je odlazak u Njemačku 1955. Svega pet godina kasnije, s dvoje djece iz drugoga braka, odlazi u Južnoafričku Republiku gdje ostaje do sve do svoje smrti.
S obzirom da je ponekad bio gost predavač na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, natjecao se za nastavnika na Katedri za uređenje gradova (urbanizam) 1937. i 1939. Arhitektonskog odjela Tehničkog fakulteta u Zagreba, ali nije izabran. Napisao je skriptu „Gospodarsko, obrtno i industrijsko graditeljstvo“ u dva dijela. Prva je objavljena 1948. a druga 1950. kao nastavak 1950. Obje su objavljene u Zagrebu. S obzirom da je imao izuzetnu energiju i znanje jezika, a kako je smatrao da zaslužuje više, odlučio se na odlazak iz zemlje.
► Koje su Petrikove najznačajnije realizacije u Južnoafričkoj Republici?
Jasenka Kranjčević: Dragan Petrik u JAR-u živio je u Pretoriji, Johannesburgu i Cape Townu. Poznato je da je po dolasku u Pretoriju radio na projektu upravne zgrade tvornice Iscora koja je izvedena. Projektirao je još brojne zgrade u JAR-u, ali nemamo dovoljno podataka o njima.
Poznato je i da je usprkos poodmakloj životnoj dobi, 80-tih godina prošlog stoljeća, gradskim vlastima u Cape Townu predložio uređenje dijela Cape Towna u sportsko-rekreacijsku zonu. Bez obzira što mu gradske vlasti nikada nisu dale odgovor, zanimljivo je kako je za potrebe Svjetskog nogometnog prvenstva 2010., gotovo 30 godina kasnije, izgrađena sportsko-rekreacijska zona gotovo prema njegovim zamislima, a stadion je izgrađen praktički na istoj lokaciji koju je i on predložio, tek manjih dimenzija. Može se zaključiti da je bio vizionar prostora.
► Što je od njegovih projekata izvedeno u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji?
Jasenka Kranjčević: Vrlo slabo je poznat Petrikov opus u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a brojni projekti ili su izgubljeni ili nisu sačuvani. Poznato je da je radio na rekonstrukciji bolnice Vrapče, projektiranju bolnice Stančić kod Vrbovca, regulaciji Maksimira i dr.
Tijekom zbjega u Egiptu za potrebe obnove domovine izrađivao je urbanistička rješenja za nova naselja s tisuću i više stanovnika. Sudjelovao je na urbanističko-arhitektonskom natječaju za obnovu Zadra 1953.
O njegovom stvaralaštvu saznaje se tijekom prikaza urbanističke povijesti pojedinih gradova. Tako je evidentirano da je radio na izradi regulacijskog plana Skoplja 1948. te rješavanju urbanističkog rješenja za Beograd (Kalimegdan). U Srbiji je također projektirao bolničko naselje za tuberkolozne bolesnike 1938. koje nije realizirano.
► Petrik je bio i pripadnik pokreta otpora, partizan. Njegova ratna aktivnost je osobito zanimljiva, a osim spašavanja sugrađana Židova od ustaškog progona, tu je i epizoda s kulturnim djelovanjem kada sudjeluje na Kongresu likovnih umjetnika i arhitekata 1943. na Hvaru. Možete li reći nešto više o tome?
Jasenka Kranjčević: Nakon kapitulacije Italije 1943 Petrik se stavio se na raspolaganje NOO (Narodni organizacijski odbor) te je radio na organizaciji javnih radova. Bio je tehnički referent u Komandi srednje dalmatinskog otočkog područja.
Također bio je inicijator i sazivač I. Kongresa likovnih umjetnika i arhitekata na Hvaru 18.-19.12.1943. na kojem je sudjelovao s referatom. Na tom kongresu sudjelovao je 41 kulturni djelatnik. Od arhitekata sudjelovali su ing. Helen Baldasar, Andrija Čičin-Šain, ing. Vlatko Drašković, Ivo Kurtović, ing. Boris Katunarić, ing. Josip Kodl, ing. Dragan Petrik, Neven Šegvić, ing. Milivoj Vukasović i dr. Mnogi od njih nakon rata bili su glavni nositelji razvoja nove moderne arhitektonske misli nakon rata, a nekima se gubi trag.
► Petrik je prvi susret s Afrikom imao 1944. u egipatskom El Shattu. Koja je bila njegova uloga tamo i što je projektirao?
Jasenka Kranjčević: U ožujku 1944. u zbjegu u Egiptu osnovan je Tehnički odjelu sklopu glavne uprave Centralnog odbora zbjega. Na čelu Tehničkog odjela bila je Savka Dabčević (kasnije Savka Dabčević Kučar). Tehnički odjel sastojao se od četiri odsjeka, i to: Projektantsko-izvođački odsjek; Radionice te Uprava zgrade. Dragan Petrik bio je voditelj Projektantsko-izvođačkog odsjeka.
U Egiptu 1944.-1946. organizirana su tri privremena naselja El Shatt, El Khatadba i Tolumbat. Dragan Petrik sudjelovao je u organizaciji sva tri privremena naselja te je ukazivao koliko je važna higijena prilikom formiranja novih privremenih naselja radi sprječavanja zaraznih bolesti.
Zanimljivo je da je Petrik u zbjeg poveo malodobnog sina Zorana iz prvoga braka.
► Za Egipat je projektirao i nekoliko vila. Što znamo o tim realizacijama?
Jasenka Kranjčević: Općenito vrlo malo nam je poznato koje je vile u Egiptu, odnosno Kairu projektirao. U svojoj biografiji Petrik je naveo da je u Kairu projektirao privatne vile u naselju Maadi, koje je luksuzni dio Kaira, te da je bio bolji od najboljih kairskih arhitekata. Također je nepoznato koliko je vila izvedeno prema njegovim projektima. Također je nepoznato je li sudjelovao u izradi urbanističkog plana za to naselje vila.
► Petrik je bio i inovator. Što je patentirao?
Jasenka Kranjčević: Iako je patentirao više patenata za sada su poznata samo dva. Zbog socijalne osjetljivosti i iskustva iz Drugoga svjetskog rata Petrik je u Americi patentirao minimalne betonske stanove, a koji bi se proizvodili kao montažni. Također je patentirao podvodne montažne tunele što svakako ukazuje na njegov inženjerski pristup rješavanju konkretnih problema.
Autor: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku.
Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir i Mediteranske mreže modernizma.
Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze iz Zagreba.
Ostale intervjue nastale u sklopu suradnje projekta Motel Trogir i Vizkulture pročitajte ovdje:
vizkultura.hr/pravo-na-stan-kao-glavni-izazov/
vizkultura.hr/moderna-arhitektura-maroka/
vizkultura.hr/africki-i-azijski-opusi-hrvatskih-arhitekata/
vizkultura.hr/intervju-ivan-prtenjak/
vizkultura.hr/intervju-emin-turki/
