Gradska četvrt Sesvete zauzima gotovo četvrtinu površine Zagreba i najveća je u gradu. Kako su do sredine devesdesetih godina Sesvete bile zasebni grad, još uvijek imaju i zasebni Generalni urbanistički plan. Sesvete su danas dominantno stambena četvrt s više od 70 000 stanovnika (od toga više od 50 000 u naselju Sesvete). U nastavku Vizkulturine serije o gradu, o tom dijelu Zagreba govori krajobrazni arhitekt Marijo Spajić, uključen u nekoliko komunalnih inicijativa za poboljšanje Sesveta, između ostalih i kroz aktivnosti Udruge Zelene i plave Sesvete.
*Marijo Spajić / foto: Mirjana Spajić Buturac
► Povijesno središte Sesveta je kod križanja današnje Zagrebačke i Varaždinske ceste (po tradiciji, obje ceste zovu se po gradovima u smjeru kojih vode). Vidite li potrebu i mogućnost definiranja nekog smislenijeg trga na tome ili možda nekom drugom mjestu?
Marijo Spajić: Sesvete imaju vrlo specifičnu povijest po pitanju razvoja središta budući da su od samih početaka postojanja izrazito tranzitno mjesto. Najveći obol razvoju tranzita dala je rimska državna cesta koja je nekoć povezivala Sisciu (Sisak) i Poetovio (Ptuj). Najznačajniji ostaci te ceste na području Zagreba su miljokaz iz Jelkovca te dijelovi kamenog mosta kod Ivanje Reke. Kasnije su Sesvete postale križanje srednjovjekovnih cesta koje su se dobrim dijelom oslanjale upravo na rimsku infrastrukturu. Značajan rast Sesveta uslijedio je nakon prolaska željeznice, kad se počinje razvijati industrijska proizvodnja, a samim time i sadržaji u današnjem središtu Sesveta. Međutim, povijesno gledano, Sesvete nikada nisu imale svoje stvarno središte. Prostor između crkve Svih Svetih i Kurije je oduvijek bilo mjesto tranzita, koji je godinama samo rastao. Sesvete ne mogu više podnijeti postojeći tranzit, a kamoli onaj koji predviđa postojeći GUP. Prometno opterećenje primarno generira automobilski promet i do danas je dovelo do potpunog kolapsa. Čak i u trenutku najveće krize uvjetovane koronavirusom, kada jedva možemo vidjeti psa na cesti, u središtu Sesveta može se vidjeti gužva na ključnim križanjima gdje se brojna vozila slijevaju iz svih pravaca. U Sesvete se slijevaju praktički svi automobili iz smjera istoka Zagreba i Zagrebačke županije te s istoka Krapinsko-zagorske županije. Dokle god se ne počne razmišljati, ali i rješavati, pitanje održivog prometovanja u središtu Sesveta, ne možemo govoriti o razvoju javnog prostora u njegovom povijesnom središtu. Djelomičnim ili potpunim zatvaranjem Zagrebačke ceste i preusmjeravanjem prometa oko središta otvorio bi se prostor za razvoj trga i/ili šetnice. Vjerujem da bi kvalitetno uređenje javnih prostora, onih koji u prvi plan stavljaju pješake u povijesnom središtu Sesveta, moglo generirati kvalitetan urbanizam. Upravo na toj lokaciji koja bi u širem smislu trebala zahvaćati prostor s obje strane željezničke pruge, leži ogroman potencijal za razvoj. No, tek nakon što se automobilski promet izmjesti iz središta Sesveta, ili barem smanji u značajnoj mjeri, tek tada vidim mogućnost za razvoj javnog prostora u povijesnom središtu Sesveta.
► Kakva izgradnja karakterizira središte i općenito Sesvete?
Marijo Spajić: Sesvete imaju velike prostorne kapacitete, unatoč tome što su u nekim segmentima degradirane u urbanističkom smislu, ali i dalje nisu preizgrađene i urbanistički zaokružene. S jedne strane, u trenutnim okvirima, to doživljavamo kao nedostatak, ali dugoročno gledano to je prednost. Željeznička pruga razdvaja sjever i jug Sesveta, ali i omogućuje da dođete do središta Zagreba za 12 minuta. Unutar šireg centra Sesveta, osim velikih neizgrađenih prostornih cjelina, nalaze se i brojna brownfield područja propalih industrijskih pogona te gospodarska zona koja nikada nije zaživjela u punom potencijalu. Osobno bih u središtu Sesveta volio višu katnost od postojeće, s mješovitom namjenom. Vjerujem da se društveno odgovornim planiranjem može poticati kvalitetna izgradnja, a u isto vrijeme omogućiti razvoj javnih i zelenih prostora o kojima razina urbaniteta ovisi. Ograničenje izgradnje do četiri kata u Sesvetama, kumovano nedovoljno definiranim prostornim planovima te izostankom planova niže razine, rezultiralo je potpunim rasulom u izgradnji te izostankom bilo kakve urbane cjeline. Sesvete nemaju gotovo nikakav suodnos sa svojom okolinom, a dobri dijelovi izgrađenog dijela naselja uopće nemaju osigurane javne prostore i sadržaje. Čak je u pojedinim dijelovima naselja moguće primijetiti kako javni prostori doslovno nestaju pod pritiskom privatnih interesa. Primjerice, kao i drugdje po Zagrebu, kvartovska igrališta daju se u koncesije radi, tobože, jednostavnijeg održavanja. Zato se dio javnih prostora namjerno prepušta devastaciji. U pravilu takvi prostori ostaju zauvijek izgubljeni i zatvoreni za javnost. Kad sam bio dijete, imali smo pristup desetak igrališta koja su bila javno dostupna u bilo koje doba dana, a danas da bih nećakinju odveo na igralište moram otići u Konzum ili Kaufland da bi se igrala uz vrlo prometnu cestu.
► Baš kao i u središtu Zagreba – gdje mjestimično još postoje zemljani nasipi – željeznička pruga je važna tema (centra) Sesveta budući da također dijeli bez odgovarajućih poveznica čime je urbanistički razvoj ograničen.
Marijo Spajić: Centar Sesveta treba biti s obje strane pruge. Na dijelu istočnog Zagreba pruga je već izdignuta, no na prostoru Sesveta ona još uvijek predstavlja granicu. Povijesni centar treba povezati s prostorom južno od pruge i otvoriti jedinstven prostor koji bi povezivao staro i novo. Trenutno se na tom području, između ostaloga, nalaze derutne zgrade bivše mesne industrije Sljeme. Mesna industrija je bila značajna za razvoj Sesveta i jedan od temeljnih okidača urbanizacije, no sada ovaj prostor zajedno s okolnom gospodarskom zonom predstavlja potpuno drugačiji potencijal.
► Sesvetska industrija je uništena devedesetih. Na prostoru južno od pruge danas su uglavnom uslužne i servisne grane. Kako navodite, najveći objekt je kompleks nekadašnje Industrije mesa Sljeme. Koji je status kompleksa i koja su neka od promišljanja moguće aktivacije tog prostora u nekoj novoj ulozi?
Marijo Spajić: Formalno gledajući, južno od pruge i dalje se nalazi gospodarska zona, koja je više od dva desetljeća na izdisaju i koja dobrim dijelom koči urbanistički razvoj Sesveta. Postoje poduzeća koja odlično posluju, no u sveukupnoj slici možemo primijetiti da je stanje daleko od idealnog. Infrastruktura je zastarjela i neodgovarajuća, a dobrim dijelom ovisi o osobnim inicijativama samih vlasnika zemljišta, što često rezultira partikularnim rješenjima. Također, ovo područje služi kao ilegalno odlagalište svih vrsta otpada. U perspektivi, sva bi se gospodarska namjena iz ovog područja tijekom narednih desetljeća trebala izmjestiti istočno od autoputa i sjeverno od Rugvice.
Bivša mesna industrija Sljeme je u vlasništvu je Grada Zagreba, pri čemu Grad raspolaže s ukupno 125.000 m2 prostora. S obzirom na to da se ovaj prostor nalazi na samo nekoliko stotina metara od povijesnog središta Sesveta, lokacija je idealna za vertikalno povezivanje Sesveta u smjeru sjever-jug. Premještanjem ustanova poput suda, policije, ambulante, glazbene škole te svega onoga što nedostaje u Sesvetama ali i dodatnim javnim sadržajima upravo na taj prostor s južne strane pruge, stvari bi se pokrenule.
U prilog tome ide i aktualni razvoj Sesveta koji karakterizira značajani urban sprawl u okolna ruralna područja, koja se svakom novom aktualizacijom GUP-a legalizira, što je suludo i neodrživo. Umjesto da se sadržaji zgušnjavaju, mi zagušujemo infrastrukturu zbog stihijske izgradnje dok time opterećujemo gradski proračun, a pritom nepovratno uništavamo i segmentiramo prirodni okoliš. Sesvete obiluju prirodnim prostorima i šumama, no ako nastavimo s trenutnim trendovima uništavanja, posebice šuma koje doživljavaju neviđenu devastaciju, izgubit ćemo osnovu za razvoj kvalitetne zelene infrastrukture koju je nužno razvijati u gradovima budući da time ostvarujemo uvjete za očuvanje okoliša i razvoj u skladu s prirodom. Takav razvoj treba polaziti od povezivanja sa zdravim prirodnim biomima izvan gradova. Vrlo smo blizu točke kad ćemo u Sesvetama te biome temeljito uništiti zbog nezasitne pohlepe kriminalnih skupina. Stanje na terenu je katastrofalno, a dovoljno je usporediti satelitske snimke od prije samo desetak godina i danas.
*foto: Zelene i plave Sesvete
► Kako gledate na Novi Jelkovec u kontekstu Sesveta?
Marijo Spajić: Smatram da je bilo ridikulno smjestiti Novi Jelkovec usred gospodarske zone i ne ostvariti i logično povezivanje dvije snažne urbane cjeline jedne s drugom. Naime, imperativ je bolje povezati novo naselje i povijesni centar Sesveta. Izgradnja Novog Jelkovca bila je prvenstveno motivirana političkim odlukama. Lokaciju je uvjetovala slobodna parcela bivše farme svinja, a ne urbanističko promišljanje prostora. To je donekle razumljivo budući da je Grad Zagreb tu upravljao velikom površinom s riješenim imovinsko-pravnim odnosima. U međuvremenu je izraslo prilično vitalno naselje s više-manje kvalitetnim urbanističkim odrednicama, koje je potrebno i logično povezati s prirodnim središtem. To međutim, više od deset godina, izostaje. Zato Novi Jelkovec trenutno djeluje kao otok unutar gospodarske zone, što dodatno doprinosi marginalizaciji i getoizaciji već ionako nepotrebno i neosnovano šikaniranog naselja.
► Kako bi okarakterizirali Novi Jekovec?
Marijo Spajić: Naselje je po pitanju kvalitete javnih prostora i javnih sadržaja u samom vrhu sesvetske ponude. Do upisa na fakultet živio sam u sjevernom dijelu Sesveta, popularno zvanom Mala Bosna, gdje smo na Novi Jelkovec gledali prilično posprdno. Međutim, silom prilika sam se preselio u Novi Jelkovec i, moram priznati, prilično sam zadovoljan kvalitetom življenja. Čak štoviše, tek sam tu primijetio koliko sadržaja nedostaje sjeveru Sesveta, koje su primarno definirane jednoobiteljskim stanovanjem.
U Novom Jelkovcu moguće je primijetiti značajnu razliku u kvaliteti javnog prostora između zapadnog i istočnog dijela naselja. Zapadni dio smješten je uz Ulicu Ljudevita Posavskog, jednu od najprometnijih prometnica u Sesvetama. Pritom se na samom pročelju naselja nalazi A blok, gotovo megalitna struktura visoke gustoće stanovanja, koja dominira prostorom i prema kojoj većina ljudi donosi negativni sud o Novom Jelkovcu. U ovom bloku arhitektura je slabija i manje je ozelenjenih površina koji adekvatno ne odgovaraju potrebama stanovnika. Dio stanovnika to kompenzira prelaskom preko ceste i šetnjom uz Vuger potok, no tu je Grad previdio smjestiti neke javne sadržaje ili barem urediti šetnicu. Prema istoku naselja se sa svakim blokom gustoća naseljenosti prorahljuje, pogotovo u središnjem C bloku, koji je izvorno zamišljen kao produžetak zelenog koridora iz smjera središta Sesveta. Tu je nešto ugodnije kretanje kroz prostor jer nemate snažan utjecaj tranzita i ima više sadržaja poput parka za tjelovježbu, velikog dječjeg igrališta te velikog broja šetnica odvojenih od automobilskog prometa.
*Novi Jelkovec
► Kako navodite, izgradnja Novog Jelkovca u kojem su prvi stanari uselili 2009. godine, do danas nije utjecala na otvaranje novih, praktičnijih, poveznih ulica s centrom Sesveta. Potreba takve komunikacije je logična. Te su ulice zacrtane u GUP-u, no do realizacije ne dolazi. Što tu vidite kao prioritet?
Marijo Spajić: Ako se danas automobilom ili autobusom želite uputiti iz Novog Jelkovca prema središtu Sesveta, morat ćete se voziti 2,8 kilometara po najprometnijim prometnicama u Sesvetama, iako je zračna udaljenost nešto veća od jednog kilometra. Ukoliko to radite u špici, vjerojatno će vam za to putovanje biti potrebno 45 minuta. Nećete značajno bolje proći ako se pokušate uputiti istočnim prometnicama jer je u Sesvetama osiguran samo jedan nesmetani prijelaz preko pruge, tako da ćete sigurno zapeti na pružnom prijelazu, gdje se nekad zna čekati i po pola sata. Nešto je bolja situacija ukoliko sredstvo prijevoza ostavite s južne strane ili se uputite pješice. Međutim, iskustvo prolaska tim prometnicama nije naročito ugodno budući da prolazite kroz dominantno industrijsku zonu, bez zelenila, a nalazite se tik do jurećih vozila, od kojih je svako četvrto kamion s prikolicom.
S obzirom na to da djelujem unutar udruge Zelene i plave Sesvete, svojim inicijativama nastojali smo potaknuti povezivanje Novog Jelkovca sa središtem Sesveta direktnijim poveznicama koje planira i sesvetski GUP. Tako smo u suradnji s Gradom Zagrebom i Arhitektonskim fakultetom ostvarili sredstva iz programa Obzor2020 za, između ostaloga, realizaciju Ceste 6 – kako je nazvana u UPU Gospodarska zona Sesvete – sjever. Ta cesta spaja se s Novim Jelkovcem kod srednje škole, tangira postojeću šumu te staje južno od silosa na Industrijskoj cesti. Radi se o prometnici dužine 850 metara, no povezuje dvije značajne točke u prostoru i rasterećuje Ulicu Ljudevita Posavskog te Ulicu Ivana Keleka budući da preusmjerava dio prometa iz Novog Jelkovca, a stanovnicima naselja značajno skraćuje put. Također, tom budućom ulicom bi se ponudila i mogućnost nešto ugodnijeg pješačkog i biciklističkog kretanja prema središtu Sesveta. Nadamo se da će ova cesta generirati pritisak prema otvaranju prostora bivše Mesne industrije Sljeme potrebama stanovnika. Ono što je još posebno, a vezano je uz ovaj projekt, je da bi ta cesta trebala imati novi pristup pri oblikovanju njenog profila. Urbanističkim planom uređenja ona je zamišljena kao tipična industrijska cesta, no naš cilj je da ona dobije elemente određene standardima zelene infrastrukture, tako da se npr. predviđa korištenje suvremenih vodopropusnih materijala u izgradnji staza, kišni vrtovi, drvored i sl. Ovaj dio projekta financirat će se iz projekta proGIreg. Udruga se također zalaže za povezivanje staze sa susjednom šumom, sjeverno od Novog Jelkovca i izgradnje dijela profila 144. Gardijske brigade za pješački i biciklistički promet. Naime, Grad Zagreb i Republika unutar šume raspolažu s 11,5 tisuća kvadratnih metara površine koje je već sada moguće urediti za potrebe parka te povezati s navedenom cestom. Kao zanimljivost navodim i da je udruga inicirala da ta buduća ulica nosi ime Ive Kirina, sesvetskog fotografa koji je djelovao početkom 20. stoljeća. Za realizaciju ceste su osigurana novčana sredstva te postoji projektna dokumentacija, no realizacija trenutno stoji na ishođenju lokacijske dozvole.
► Baš uz tu buduću ulicu, neuređen za sad ostaje i središnji park koji spominjete, GUP-om predviđen u zoni neposredno sjeverno od Novog Jelkovca. Razlog su i nesređeni imovinski odnosi. Što vidite kao optimalnu krajobraznu mogućnost za tu danas šumu?
Marijo Spajić: Područje parka i dalje je ostalo neuređeno, a bilo je i pogođeno ilegalnom sječom čime je uništen dobar komad stare hrastove šume. Na lokaciji vidim priliku za rekreativne sadržaje koji djelomično nedostaju Novom Jelkovcu, no smatram da nije potrebno značajno intervenirati u prirodno stanje šume koju treba čuvati. U jednom trenutku smo u okviru aktivnosti Udruge Zelene i plave Sesvete s profesorima s Arhitektonskog fakulteta iznijeli prijedlog da se potok Vuger preusmjeri kroz novo središte Sesveta, usmjeri južno kroz šumu, a potom skrene zapadno prema postojećem vodotoku. Ideja je prilično ambiciozna, no tome smo doskočili zbog trenutnog stanja kanala, koji je podređen betonizaciji i nesustavnom uništavanju. Također, s obzirom na to da je na toj lokaciji pronađen rimski miljokaz te ostaci rimske ceste, uvijek je otvorena prilika da se uz pješačko-biciklističku stazu smjesti npr. odmorište posvećeno tome. Ideja preusmjeravanja potoka nastala je u viziji da upravo ta šuma doživi svoje drastično proširenje u glavni, centralni park Sesveta, koji bi se pružao od novog središta do Novog Jelkovca. No, za to je potrebno u potpunosti pretresti paradigmu postojeće vizije razvoja Sesveta, koja je dijelom zastala u šezdesetima, a dijelom u devedesetima, pa imamo to što imamo.
► Kao i za Novi Jelkovec, javni arhitektonsko-urbanistički natječaj proveden je i za Sopnicu- jug, no do realizacije tog višestambenog naselja nije došlo. Taj je prostor i sada neurbaniziran. U jednom dijelu karakterizira ga i okruglo jezero. Kako gledate na taj prostor i općenito Sesvetske Sopnice, koja, mimo ulica, gotovo da uopće nema posebno definiranih javnih površina?
Marijo Spajić: Natječaj za uređenje Sopnice-jug proveden je još 2003. godine. Parcela je u vlasništvu Republike Hrvatske pa bi tamo mogli imati kontrolirane uvjete izgradnje, a što bi moglo značajno doprinijeti višem standardu urbanizacije Sesvetske Sopnice. Lokacija je na mjestu bivše vojarne, a jezero je lokacija na kojem se, ako se dobro sjećam priče, bila plinska komora koja je eksplodirala i ostavila savršeni krug. S obzirom na to da je cijelo područje Sesveta blizu Save, ta rupa se brzo ispunila vodom i tako postoji već dugi niz godina. Međutim, ono što mi je čak i zanimljivije od izgradnje novog naselja je ono što bi takva urbanizacija mogla generirati.
Na području Sesvetske Sopnice se u prostoru pojavio se i jedan zanimljivi moment uz potok Čučerska reka koji formalno odvaja Sesvetsku Sopnicu od VII. Retkovca. Naime, iako potok administrativno dijeli ova dva naselja, ali i dvije gradske četvrti, VII. Retkovec pripada Donjoj Dubravi, ova dva naselja funkcioniraju kao jedinstvena sredina. Na samim obalama potoka, u gotovo geografskom središtu naselja, nalaze se osnovna škola i franjevački samostan. Ova dva zdanja čine središte svih događanja naselja i čini mi se da najveći potencijal leži upravo u zelenim površinama južno od samostana. Iznesen je prijedlog uređenja arborertuma južno od crkve, u čijem je vlasništvu teren. Kad bi se izgradilo naselje u južnoj Sopnici, sukladno natječaju, na ovom području bi se otvorila prilika za grandiozan park vezan uz potok, koji bi mogao postati jednom od okosnica zelene infrastrukture Sesveta i uže okolice.
*Samostan u Sopnici / foto: Saša Šimpraga
► Produžena Ulica grada Vukovara, na dijelu Novog Jelkovca nazvana po 144. brigadi, trebala bi presjeći najveću zagrebačku ravničarsku šumu, Resnički gaj. Kako se postaviti prema tom problemu kada je produženje ulice uputno, ali ne i osobito izgledno u skoroj budućnosti, te potrebu očuvanja vrijedne šume?
Marijo Spajić: Vjerojatno je uobraženo da kao krajobrazni arhitekt govorim o perspektivi produžetka Ulice grada Vukovara jer za to postoje stručnjaci. Međutim, vjerujem da bi cijeli koridor vjerojatno trebalo revidirati na način da ne poništava šumu. Koridor je određen prije više desetljeća, a u međuvremenu su nastupile značajne promjene u prostoru, viđenja i okolišni standardi pristupa razvoju grada su se promijenili. Jedna od mogućnosti je nešto drukčiji pristup realizacije tog produžetka. U Zagrebu se uvijek planira iz središta prema periferiji, zbog čega upravo mi na periferiji budemo zakinuti. Ono što bi bilo uputnije je da se s produžetkom Ulice grada Vukovara krene iz smjera Ulice 144. gardijske brigade i izgradi do prvog planiranog križanja, a potom otvori transverzalu sjever-jug i spoji Branimirovu i Slavonsku aveniju. Na taj način bi se rasteretilo glavni ulaz u Sesvete i otvorilo novi pravac iz smjera Sesveta i Dubrave, odnosno dobar dio istoka Zagreba. Ljepota ovog rješenja je što bi cesta lako prošla kroz zapuštena polja.
► Jedna od sesvetskih urbanističkih konstanti je tema produžene Branimirove. Što karakterizira taj zahvat i koliko je važan?
Marijo Spajić: Na Branimirovu se Sesvećani uvijek hvataju kao za posljednju slamku spasa koja bi riješila sve probleme prometa u Sesvetama. Tu ih u potpunosti razumijem jer je prometno opterećenje u Sesvetama došlo do katastrofalnog i iznimno je teško kretati se u bilo kojem smjeru, pogotovo u vrijeme špice, a trenutno je špica u bilo koje doba dana. Branimirova je odlično rješenje za dio prometa, pogotovo onih koji se kreću iz smjera Brestja, no za nastavak nisam siguran. Cesta bi imala grozan učinak na susjednu šumu Divjaču, koja je već ionako prilično načeta ilegalnom sječom. Šuma Divjača ima nemjerljivu ekološku vrijednost u prostoru i izravno povezuje središte Sesveta s Medvednicom, a dolinom potoka Vugera taj se zeleni prst spušta prema rijeci Savi. Izgradnjom Branimirove, a pogotovo u trenutno planiranom obliku s nasipom od 5 do 7 metara, trajno bi se izgubila ta poveznica.
Paralelno, postoje druga rješenja koja jednako tako mogu doprinijeti rasterećenju prometa u Sesvetama. Jedan od njih je brza cesta od Kašine do Popovca, koja bi preusmjerila vozila iz Krapinsko-zagorske županije prema obilaznici. U konačnici, nitko nikad nije bio dovoljno hrabar pa predložio da se prema Krapinsko-zagorskoj županiji izgradi neki oblik lake željeznice, a uz tu rutu nastavi graditi planska naselja prema sjeveru Sesveta i konačno prekine longitudinalni razvoj Sesveta. Drugi način rasterećenja automobilskog prometa leži u izgradnji prijelaza preko ili ispod željezničke pruge. U Sesvetama trenutno postoji ravno jedan nadvožnjak, koji je izgrađen šezdesetih godina. Čini mi se da su Sesvetama u ovom trenutku potrebne tri denivelacije za automobile – kod Branimirove, na Jelkovečkoj te u Sesvetskom Kraljevcu. Također, potrebno je nekoliko pješačko-biciklističkih prijelaza. Naposlijetku, u Sesvetama je potrebno razmišljati o održivom razvoju prometa: o željeznici, biciklističkim stazama itd.
► Projekt biciklističke staze sa sjeverne strane željezničke prugu duž Branimirove ulice postoji. Najpraktičniji je to pravac i poveznica Sesveta sa središtem Zagreba. Takve staze trebale bi biti prioritet, no realizacija izostaje. Koje biciklističke smjerove vidite kao važne za Sesvete? Što je najlakše ostvarivo?
Marijo Spajić: Najveći dio urbane, ako je uopće tako možemo nazvati, cjeline Sesveta nalazi se unutar radijusa od pet kilometara, što je idealno za razvoje pješačko-biciklističke infrastrukture i to s lokalnim i magistralnim pravcima. Pritom je takvu infrastrukturu iznimno lako realizirati, a ona bi značajno doprinijela razvoju održivog prometa, prvenstveno u kombinaciji s kvalitetnom željezničkom infrastrukturom. U Sesvetama se biciklistička infrastruktura može bazirati na dva osnova pravca, koja bi pokrila najveći dio potreba građana za kretanjem biciklom. Pritom bi prioritet trebali biti izgradnja biciklističke magistrale od Branimirove, uz željezničku prugu, do Sesvetskog Kraljevca, odnosno Dugog Sela. Paralelno s njom moguće je urediti profil ceste od Zagrebačke do Dugoselske u skladu s GUP-om koji previđa drvorede i pješačko-biciklističke staze s obje strane ulice, a koji bi značajno doprinijeli istočnom dijelu Sesveta. Drugi pravac je od Save do Medvednice, koji se potom spaja na Greenway tj. državnu biciklističku magistralu. To je osnovni kostur biciklističke infrastrukture na koji se nadovezuju pristupne staze iz svih dijelova Sesveta, pri čemu Sesvete i danas obiluju brojnim poljskim putevima i putevima javnog dobra, koji se osim u dnevnom kretanju mogu koristiti za i potrebe cikloturizma.
► Sesvete još od 1457. godine, iz vremena Matije Korvina, imaju sajamski privilegij. Sesvetsko sajmište je i danas jedno od glavnih zagrebačkih sajmišta. Nalazi se južno od pruge. Mjesto karakterizira praznina pogodna za lake prilagodbe sadržaja. Što sajam znači za Sesvete i Zagreb?
Marijo Spajić: Povijesni razlog zbog kojeg su Sesvete dobile sajam je i opet zbog važnog sjecišta prometnica. Danas se sajam odvija četvrtkom. Uz Hrelić, to je vjerojatno najživopisnije mjesto u Zagrebu. Događaj koji bi mogao postati i jedan od brandova Sesveta. Naravno, vjerojatno bi većina Sesvećana ovo mjesto voljela vidjeti u nešto „civiliziranijem“ obliku, no i sada ima specifičnu čar. Svakako je potrebno osigurati kvalitetniju infrastrukturu za pristup mjestu i na samoj lokaciji. Volio bih da se element tržnice zadrži u središtu Sesveta, da ne bude izmaknut na marginu. Potrebno je približiti lokalne proizvođače hrane i kupce.
► Recentno je po prvi put uređena šetnica uz potok Vuger u središnjem dijelu Sesveta, na zelenom potezu uz Bistričku ulicu. Kako je došlo do uređenja, što je realizirano, planirano i kako ocjenjujete izvedeno s krajobraznog stajališta?
Marijo Spajić: Šetnica, koja je prvotno bila zamišljena kao pješačko-biciklistička staza, izgrađena je tijekom 2019. godine. S inicijativom o šetnici se krenulo još 2015. godine kada je udruga Zelene i plave Sesvete uputila prijedlog Gradskoj četvrti Sesvete. Za stazu je odabran program koji je uključivao i brojne druge sadržaje poput trim staze, brojnih odmorišta, korištenja novih tehnologija u upravljanju rasvjetnim tijelima, korištenja vodopropusne podloge itd. Međutim, dobar dio tog programa je do realizacije otpao i nisam siguran razumijem li zašto je došlo do ovakvog razvoja projekta. Naime, osim što je dio sadržaja sveden na minimum, dijelovi staze su suženi i ona je u cijeloj svojoj dužini time izgubila karakter pješačko-biciklističke staze i postala šetnicom. Smatram da je potencijal ove staze mogao biti značajno veći i da je mogla postati pokaznim primjerom uređenja prostora uz zagrebačke potoke. No, realizacija staze i u ovom obliku pokazala je potrebu za uređenjem upravo ovakvih sadržaja, budući da je staza u svako doba dana ispunjena velikim brojem šetača. Ono što veseli je činjenica da pristup potoku sad imaju i grupacije korisnika kojima to prethodno nije bilo omogućeno, poput roditelja s djecom u kolicima ili osoba s poteškoćama u kretanju. Staza jednostavno vrvi životom i nadam se da će se s vremenom doskočiti pojedinim nedostacima i parcijalnim rješenjima koji su se pojavili tijekom realizacije. Također, nadam se da će staza dobiti svoj nastavak i postati integriranim dijelom pješačko-biciklističke infrastrukture Sesveta i Zagreba.
*Nova šetnica uz potok Vuger / foto: Zelene i plave Sesvete
► Jedna od specifičnosti „zagrebačkog „ pristupa regulaciji urbanih vodotoka, u prvom redu potoka i to onih koji već nisu smješteni u podzemlje, njihovo je kanaliziranje zbog zaštite od poplava. Pritom, nijedan zagrebački potok pješaku ne nudi mogućnost izravnijeg kontakta s vodom što bi inače predstavljalo ne samo ambijentalnu, već i boravišnu kvalitetu kojih, dakle, nemamo. Ista je stvar s uređenjem potoka u Sesvetama. Mogućnosti ostvarenja kontakta s vodom ima mnoge prednosti i sasvim sigurno su moguća rješenja koja uz nužnost zaštite od poplava, nude i dodanu urbanu vrijednost. Kako na to gledate?
Marijo Spajić: Upravljanje oborinskim vodama i vodotocima jedan je od temelja zelene infrastrukture. Tijekom dvadesetog stoljeća zagrebački su potoci u velikoj mjeri kanalizirani i usmjereni prilično pravocrtno. Naravno, u ono vrijeme se to činilo kao logičan potez budući da je primarno bilo potrebno zaštititi građane od poplava. Međutim, u međuvremenu smo došli do spoznaje da smo na taj način dugoročno stvorili druge probleme u prostoru. Naime, iako se kanalizacija potoka čini kao praktičan način rješavanja oborinskih voda, ona problem viška vode samo pomiče nizvodno. Kada potok izgubi svoj prirodni oblik koji postiže meandriranjem, znatno se skraćuje linija potoka, a samim time ubrzava protok vode prema rijekama. Te vode smo se riješili u našem direktnom okolišu, ali smo pritom stvorili veliki pritisak nizvodno gdje se sva ta voda skuplja. Nadalje, ubrzavanjem protoka vode i podizanjem nasipa onemogućili smo procjeđivanje vode u tlo, pogotovo kad je to kombinirano s opločavanjem ili betoniranjem obale potoka. Zbog toga imamo negativan utjecaj na podzemne vode, zbog čega vegetacija teže podnosi ekstreme, zbog smanjene dostupnosti vode. U konačnici izgubili smo i moment kontakta s vodom. Više nismo u mogućnosti izravno pristupiti vodi, niti smo u prilici promatrati promjene vodostaja tijekom godine, kako on utječe na razvoj biljnog i životinjskog svijeta, ali i ljude. Smatram da u gradovima možemo otvoriti područja na kojima je moguće proširiti inundacijske pojaseve potoka i u njima omogućiti razvoj barem doprirodnih uvjeta, a paralelno s time razvijati sportske i rekreacijske sadržaje. Sve to se treba nadopunjavati. Klimatske promjene donose nam ekstreme. U nekim razdobljima morat ćemo odgovoriti na sušu, a u drugima na poplave. Poanta je da korištenjem prirodno uvjetovanih rješenja pokušamo pronaći način zadržavanje vode u prostoru, kako bi se ona polako procjeđivala u tlo. Element vode značajno doprinosi kvaliteti prostora i trebali bismo iskoristiti činjenicu da, barem zasad, u Zagrebu i dalje obilujemo vodama. Drugi europski i svjetski gradovi otvaraju potoke i rijeke koje su kanalizirali u prošlosti. Mi bismo mogli barem probati svoje sačuvati i unaprijediti.
► Zeleni pojas s potokom zapadno od Bistričke je dominantni zeleni pojas Sesveta, kao takav na neki način već definiran, no nije se odmaklo dalje od livade. Novina je spomenuta šetnica uz potok. U tom prostoru puno intervenirati ne treba, a šetnica uz potok je bila potrebna. Što još vidite za taj prostor namijenjen rekreaciji? Kako približiti livadu parku?
Marijo Spajić: Prostor zapadno od Bistričke karakterizira dolina potoka Vuger, svakako jedan od najznačajnijih sesvetskih, ali i zelenih koridora Zagreba. Naime, Vuger je jedan od rijetkih zagrebačkih potoka koji ni u jednom svom dijelu nije zatvoren. Doduše, česte su pojave u kojima se obalu potoka uništava raznoraznim intervencijama, čija je legalnost prilično upitna. Međutim, dolina potoka predstavlja vrlo značajnu zelenu vertikalu koja povezuje Medvednicu i rijeku Savu. Udruga Zelene i plave Sesvete u svom je programu kao jedan od osnovnih postulata stavila povezivanje ova dva vrlo značajna krajobrazna područja. U konačnici, upravo naziv „zelene i plave“ polazi od ideje povezivanja ovih prirodnih područja. Osnovni razlog je što upravo na području Sesveta zeleni prsti i posljednji obronci toliko duboko prodiru u jezgru gradskog naselja i da se nalaze na tek nekoliko kilometara od rijeke Save. U svom programu, udruga se zalagala za brojna rješenja čitavog ovog područja, a koja su uključivala različita mjerila. Područje se sagledavalo od potrebe razvoja cjelokupne zelene infrastrukture gradske četvrti do mjerila razvoja neprekinute pješačko-biciklističke infrastrukture od Laza (dalje povezivanja sa Zagorjem i Marijom Bistricom) do Ivanje Reke (spoj na državnu biciklističku magistralu Greenway) ili akcija sadnje stabala u neposrednom okruženju. Jedna od prvih inicijativa udruge je bila upravo realizacija pješačko-biciklističke staze uz potok Vuger u središtu Sesveta. Staza se realizirala, a to smatramo samo dionicom navedene ideje. Prema Gradu Zagrebu smo uputili prijedlog rješenja neprekinute staze od Save do Vugrovca.
► Markovo polje preuzelo je ulogu novog središnjeg zagrebačkog gradskog groblja. No, očita je razlika u kvaliteti prostora u odnosu na povijesna gradska groblja. Kako vam se čini Markovo polje kao urbanistička i krajobrazna tema?
Marijo Spajić: Markovo polje ima nevjerojatan krajobrazni potencijal i u kontekstu razvoja zelene infrastrukture Sesveta i Zagreba. Naime, sjeverno i južno od groblja u Markovom polju nalaze se šume hrasta kitnjaka koji gotovo izravno povezuju Medvednicu sa sjevernim rubom središta Sesveta. Kad bi se prepoznao taj potencijal, groblje u Markovom polju moglo bi postati ključna spona za ostvarenje cjelovitosti tog koridora, koji se oslanja na zeleni koridor doline Vuger potoka. Naravno, bilo bi poželjno kad bi se produžetak groblja južno od ceste oblikovno i odabirom vegetacije prilagodio paradigmi planiranja zelene infrastrukture i povezivanja zelenih prostora u jedinstvenu cjelinu.
► Što je po vama urbanistički prioritet Sesveta?
Marijo Spajić: Prioritet je promjena Generalnog urbanističkog plana, koji sada ne odgovara potrebama suvremenog razvoja Sesveta. Primarno je da se gospodarska namjena premjesti iz središta Sesveta prema istoku, južno od Sesvetskog Kraljevca. Na tom području nalaze se velike površine u vlasništvu Republike Hrvatske, što omogućuje značajno jednostavnije upravljanje prostorom i urbanu komasaciju.
Izgradnjom Ikea-e je izgrađen nadvožnjak iznad autoceste, kojim je u nekoliko minuta omogućeno spajanje na dva europska cestovna koridora. Zračna luka nalazi se na tek desetak minuta vožnje automobilom, dok je željeznica smještena na tek na nekoliko stotina metara. S druge strane, postojeći tranzit u potpunosti zagušuje promet u Sesvetama, a kretanje kamiona dodatno oštećuje prometnice i stvara visoku razinu buke, što prostor uz glavne ceste ne čini privlačnim za život. Smještati novo središte Sesveta u trenutni prostorni kontekst gubi na svome smislu. Smatram da se prema realizaciji središta treba krenuti, kako bi se napravili inicijalni koraci – a paralelno s tim je potrebno raditi promjene u planiranju i načinu upravljanja Sesvetama kao marginalnim seocetom na periferiji Zagreba.
Fotografije: Mirjana Spajić Buturac, Zelene i plave Sesvete, Saša Šimpraga
Razgovarao: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku
Ostale razgovore Saše Šimprage iz Vizkulturine serije o urbanističkom razvoju Zagreba pročitajte na sljedećim linkovima: Maroje Mrduljaš, Zoran Hebar, Azra Suljić, Borislav Doklestić, Željka Čorak, Ivan Mlinar, Igor Ekštajn, Jesenko Horvat, Zlatko Uzelac, Mario Jukić, Suzana Dobrić Žaja, Nikša Božić
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2020.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
