Stanje je alarmantno

Povjesničarka umjetnosti Antonia Vodanović predsjednica je Udruge Kačić iz Makarske u okviru čijih aktivnosti je pokrenuta incijativa za dodjeljivanje statusa kulturnog dobra RH zgradi FINE u Makarskoj iz 1962. godine, autora arhitekta Petra Vulovića (o čemu smo vas ukratko izvijestili ovdje). O incijativi, modernističkoj baštini Makarske, suvremenoj arhitekturu i gradu općenito, Antonia Vodanović govori u novom intrevjuu u suradnji portala Vizkultura i projekta Motel Trogir.

*Antonia Vodanović

► Na vašu inicijativu i u okviru djelovanja udruge Kačić, recentno je pokrenuta inicijativu za preventivnu zaštitutj. stjecanje prvog stupnja statusa kulturnog dobra RH za modernističku zgradu FINA-e u Makarskoj izgrađenu 1962. godine po projektu arhitekta Petra Vulovića. Koje vam je osnovno polazište? Zašto je ta zgrada važna?

Antonia Vodanović: Zgrada FINA-e u Makarskoj svakako je jedna od najkvalitetnijih primjera moderne arhitekture u gradu. Prvenstveno se ističe jasnim autorskim pečatom karakterističnim i za kasnije Vulovićeve poslovne zgrade banki i Službe društvenog knjigovodstva za čije se projektiranje specijalizirao. Zgrada je kvalitetno osmišljena u svakom segmentu, od tlocrtne i prostorne dispozicije, do pomno oblikovanih arhitektonskih elemenata i izvrsno artikulirane fasade na kojoj se dinamično i gotovo skulpturalno izmjenjuju puni i prazni volumeni, geometrizirane linije te skladna kombinacija različitih materijala i tekstura. Važna je i u ambijentalnom i urbanističkom smislu jer se nalazi na gradskom trgu definiranom tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća, gdje s drugim modernističkim zgradama javne namjene, uključujući poštu arhitekta Ante Rožića, čini skladnu urbanističku cjelinu.

Inicijativa je zapravo reakcija na nedavnu intervenciju na zgradi kojom joj je jednim dijelom umanjena izvorna vrijednost, ali i ambijentalna vrijednost javnog gradskog prostora. Samim tim, primarni cilj inicijative nije bio samo zgradi osigurati daljnju zaštitu, već senzibilizirati javnost i potaknuti stručne službe da pravovremeno počnu štititi modernu arhitekturu da i druge vrijedne arhitektonske objekte ne bi zadesila ista ili slična sudbina.

*Zgrada FINA-e u Makarskoj, 1962. (arh. Petar Vulović) / foto: Petra Radić

► Koje je stanje objekta danas? Što se mijenjalo i koje su bojazni?

Antonia Vodanović: Petar Vulović zgradu banke u Makarskoj koncipirao je na način da dvije trećine zgrade čine uredsko-poslovni prostori, a jednu trećinu stambeni prostori za ondašnje zaposlenike. Danas je zgrada podijeljena na dvije čestice. Uredsko-poslovni prostori pripali su FINA-i te su u eksterijeru i interijeru sačuvali svoj izvorni oblik. Međutim, stambeni dio zgrade koji je danas u privatnom vlasništvu, investitor je sasvim legalnim putem, uz ishodovanje svih potrebnih dozvola nadogradio za dva kata. Rezultat te nadogradnje je blago rečeno čudovištan. Nadogradnja se ni najmanje nije uklopila u prostor, narušena je ambijentalna vrijednost jednog gradskog trga te je umanjena arhitektonska vrijednost zgrade. Bojazan je ta da će se ostvariti naum istog investitora koji je predložio FINA-i da i oni nadograde svoj dio zgrade.

*Nadogradnja zgrade FINA-e / foto: Petra Radić

► Gdje je zgrada u ukupnom opusu arhitekta Petra Vulovića?

Antonia Vodanović: Zgradu je s velikom pažnjom i umijećem Vulović projektirao na samom početku svoje karijere, kao tada još mladi i neafirmirani tridesetogodišnji arhitekt koji će se kasnije nametnuti kao jedan od cjenjenijih arhitekata s područja Jugoslavije. Pažnju stručne javnosti privukao je upravo arhitektonskom zrelošću i kreativnošću koju je pokazao u izvedbi zgrade banke u Makarskoj. Rekla bih čak da mu je ova zgrada poslužila kao svojevrsni prototip za druge poslovne zgrade banki i SDK. Narodna banka u Cetinju, nastala godinu dana nakon izvedbe u Makarskoj, izravni je primjer recipliranja iste ideje što se najbolje uočava u ponavljanju skoro identične geomerijske raščlambe pročelja. Izuzetna važnost koju je pridavao geometriji u koncipiranju svojih zgrada, a koju je prvotno iskazao na banci u Makarskoj, karakteristika je svih njegovih kasnijih projekata kao što su banka u Kopru (1967.), zgrada SDK u Beogradu (1969.), podružnica SDK u Kraljevu (1973.), zgrada SDK u Novom Beogradu (1987.) i podružnica Narodne banke Jugoslavije u Beogradu (2000.).

► U Hrvatskoj su upravo građanske incijative bitno doprinijele senzibilizaciji javnosti i institucija za modernističku baštinu iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata. Vašu inicijativu ste formalno uputili na nadležni Konzervatorski odjel Ministarstva kulture, onaj u Splitu. Ima li reakcija?

Antonia Vodanović: Zasad još nismo dobili službeni odgovor. No, nakon nadogradnje objekta, novinarka Slobodne Dalmacije je od Konzervatorskog odjela u Splitu dobila odgovor da dosad nisu razmatrali mogućnost zaštite ove zgrade s obzirom na to da štite samo ”građevine izvornog oblikovanja uključujući i sačuvanost interijera, te od nacionalnog značenja”. Praksa, za razliku od teorije, pokazuje da nadležni konzervatori ipak štite pojedinačne građevine čak i kad nisu ispunjena sva tri navedena uvjeta. Primjer tome je četverokrilna barokna palača Ivičević-Tonoli u Makarskoj iz 18. stoljeća kojoj većim dijelom nije sačuvan izvorni interijer, a uz to su joj tri krila totalno devastirana intervencijama iz 20. stoljeća. Ljetnikovac Grubišić u Tučepima iz 18. stoljeća većim dijelom pripada adaptaciji Olge Pavlinović iz 20. stoljeća kojom je doduše zadržana izvorna tlocrtna dispozicija objekta, no sačuvano je jako malo od izvorne barokne arhitekure. Kao primjer može poslužiti i palača Ivanišević u Makarskoj čije je izvorno stanje nedavno umanjeno lošom rekonstrukcijom, a izvorni interijer s baroknim štukaturama već je odavno izgubljen. Štoviše, većina zaštićenih profanih objekata na Makarskom primorju nema sačuvane izvorne interijere jer su u prilagođeni potrebama suvremenog stanovanja.

*Detalj na fasadi zgrade FINA-e / foto: Petra Radić

► Koliko su vrijedna modernistička ostvarenja na Makarskoj rivijeri? Koja se još ističu?

Antonia Vodanović: Što se tiče vrijednosti kulturno-povijesnih slojeva na Makarskom primorju, modernizam svakako zauzima visoko mjesto na nacionalnoj, pa i međunarodnoj razini. To potvrđuju Dječje lječilišta u Krvavici i hoteli Maestral i Berulija u Brelima. Zgradu FINA-e treba promatrati u tom kontekstu kada su neki od ponajboljih arhitekata s prostora bivše Jugoslavije ovdje ostavili svoj trag.

Modernistička arhitektura Makarske nije dovoljno stručno valorizirana, sukladno tome niti jedna modernistička zgrada u Makarskoj nije stekla pravni status zaštite. U Registar kulturnih dobara RH upisan je tek memorijalni Spomenik revoluciji na Glavici (1974.), djelo arhitekta Matije Salaja i umjetnika Šime Vulasa i Ante Kuduza koji uključuje 11 vertikalno postavljenih betonskih elemenata oko kojih je formiran prostor memorijalnog trga. Od javnih prostora, za povijest arhitekture i urbanizma značajan je Kačićev trg arhitektice Olge Pavlinović (1971. – 1975.). Riječ je o tada novouređenom prostoru javne komunikacije i urbanom središtu grada kojeg Željka Čorak naziva ”antologijskim djelom modernog hrvatskog urbanizma”. Izuzev javnih i memorijalnih prostora nekolicina pojedinačnih zgrada ima visoku arhitektonsku vrijednost. Osim zgrade FINA-e arhitekta Petra Vulovića, to su Tvornica kruha, peciva i slastica arhitekta Milana Šosteriča (1971.) koja je zbog svojih arhitektonskih kvaliteta 1972. godine nagrađena Nagradom grada Zagreba, zatim zgrada pošte arhitekta Ante Rožića (1977.), stambena zgrada Božidara Rašice na makarskoj rivi (1958.), hotel Biokovo Ante Rožića (1979.) i stambeno-poslovna zgrada Olge Pavlinović, također na makarskoj rivi (1956. – 1959.).

*Matija Salaj, Šime Vulas i Ante Kuduz: Spomenik revoluciji, Makarska / foto: A. Vodanović

► Možete li ukratko predstaviti i druge aktivnosti Udruge za istraživanje, promicanje i zaštitu kulturne baštine Makarskog primorja i Zabiokovlja “Kačić”, posebno one vezane uz promociju moderne arhitekture?

Antonia Vodanović: Udrugu smo osnovali 2018. u Podgori s ciljem okupljanja mladih arheologa, povjesničara umjetnosti, arhitekata i sl. S obzirom na to da smo interdisciplinarna udruga svojim djelovanjem pokrivamo kulturnu baštinu od prapovijesti do danas. Tako su primjerice u godini osnivanja arheolozi Ivan Huljev i Jelena Glamać realizirali projekt Edukacija o arheologiji i očuvanju kulturne baštine u osnovnim školama, koji se provodio u sedam osnovnih škola s Makarskog primorja. S obzirom na nisku lokalnu svijest o vrijednosti modernizma, prošle godine sam pokrenula projekt Modernizam – arhitektonska baština Makarskog primorja, u sklopu kojeg smo u Makarskoj organizirali projekcije dokumentarnog serijala Betonski spavači, predavanje teoretičara arhitekture Maroja Mrduljaša o turističkoj arhitekturi na Jadranu te javni razgovor s arhitekticom Mirandom Veljačić iz Platforme 9,81 o Dječjem lječilištu u Krvavici i budućnosti napuštenih modernističkih objekata. Dalje svakako nastavljamo raditi istim tempom, jer nije samo baština modernizma ugrožena i neistražena.

Od početka ove godine sastav je proširen i s tri mlade arhitektice, Petrom Radić, Petrom Visković i Marijom Medoš, također angažiranim oko moderne arhitekture.

► Makarska je primjer radikalne izgradnje koja prati bujanje turizma. Jedna od posljedica, osobito od neovisnosti zemlje, znatna je preizgrađenost, metastaziranje specifične apartmanske tipologije i to niskih arhitektonskih aspiracija te izostanak novih javnih prostora. Kako bi vi okarakterizirali stanje u gradu danas?

Antonia Vodanović: Stanje je alarmantno. Mislim da su toga trenutačno svi svjesni. Urbanizam u Makarskoj zadnjih 25 godina praktički ne postoji. Izgradnja brojnih apartmana i kuća za odmor događala se stihijski, bez prateće infrastrukture i sad imamo disfunkcionalne dijelove grada bez osnovnih sadržaja. O izgradnji novih javnih prostora kao što su parkovi, trgovi, igrališta u novoizgrađenim dijelovima grada nema ni riječi, iako su potrebna za normalno i kvalitetno funkcioniranje grada. U zadnje vrijeme bilo je govora o uvođenju dvogodišnjeg moratorija na gradnju s ciljem rješavanja nekih od ovih problema. U tom periodu izgradila bi se infrastruktura, međutim, od te se ideje na koncu odustalo jer ne postoji zakonska mogućnost.

► Jedna od aktualnih kontraverzi je smanjenje šume Osejava i općenito planovi izgradnje unutar zone. Kako gledate na taj slučaj?

Antonia Vodanović: Šume na Osejavi i Sv. Petru su pluća grada, zelene oaze, koje građani Makarske koriste za bicikliranje, trčanje, šetnju, odnosno kao prostor za odmor i rekreaciju u prirodi. S obzirom na to da se Makarska guši u betonu, nekontroliranoj gradnji i općenito smanjenju zelenih površina, apsolutno sam protiv izgradnje na tom području. Građani Makarske okupljeni oko građanske inicijative SOS Osejava prikupili su više tisuća potpisnika peticije kojom traže da se zabrani bilo kakva izgradnja na Osejavi i Sv. Petru te da se ta dva poluotoka zaštite kao značajan krajobraz.Zahvaljujući njihovim naporima, investitor je za sada odustao od planova izgradnje sportskih terena na Osejavi. Naime, gradski parkovi i zelene površine pridonose kvaliteti stanovanja domicilnog stanovništva stoga ih je potrebno kreirati i njegovati, a ne podlagati krupnom kapitalu.

► Postoje li neka recentnije izgrađena, suvremena, arhitektonska ostvarenja u gradu koja bi izdvojili po kvaliteti?

Antonia Vodanović: Izdvojila bih tzv. Fingerhouse kuću iz 2018., projekt studija Ante Murales iza kojega stoji arhitekt Ante Nikša Bilić. Svojim zanimljivim konceptom ipak se jasno izdvaja od ostatka jednoličnih apartmanskih kuća i vila u Makarskoj.Osobno mi je zanimljiv i nerealizirani projekt obiteljske kuće iz 2014. arhitekta Davora Matekovića, odnosno arhitektonskog ureda Proarh, koji bi se trebao graditi u obližnjoj Podgori.

Ova se kuća tlocrtnom dispozicijom, slaganjem volumena i uporabom kamena na suvremen način referira na lokalnu ruralnu arhitekturu, kao i na terasaste terene sa suhozidnim podzidima karakteristične za ovo područje. Od recentne arhitekture, od struke je prepoznata i kuća arhitekta Ivana Filipovića u Brelima te kuća arhitektonskog ureda BÜRO4 – Wagner+Partner Architekten u Podgori, iako za potonju držim da je predimenzionirana i loše interpolirana u okolni prostor.

Od objekata javne namjene u Makarskoj vrijedi spomenuti Gradsku višenamjensku sportsku dvoranu i bazen Ante Kuzmanića.