Kàko magazin stvaraju predani autori za znatiželjne čitatelje. On je otvoren prostor za raznolike oblike izražavanja, od pisanja i vizualne umjetnosti do fotografije i multimedije. Financiran od čitatelja, kreiran od autora s detaljnim znanjem, Kàko magazin je prostor gdje autentičnost i individualnost izlaze iz okvira, a oglasi nemaju nikakav utjecaj – najavljuje manifest magazina i prije samog čitanja. No da se radi o sasvim drugačijem procesu čitanja, ali i stvaranja, vidljivo je već od naslovnice: pročišćena, upečatljiva, s fotografijama, tipografijom ili ilustracijama koje odudaraju od onih na koje smo navikli.
Kàko magazin izlazi od jeseni 2023. godine, tri puta godišnje, a njegove stranice donose pomno istražene autorske članke društvenih fenomena te originalne radove umjetnika i umjetnica iz regije, neprekinute oglasima i sponzoriranim sadržajem. Svaki broj magazina Kàko posvećen je određenoj krovnoj temi, a dosad smo imali prilike čitati različite interpretacije i poglede na teme kao što su vječnost, estetika, igra, ulica, trač, zvuk, tradicija i hrana.
U vrijeme kada dugogodišnji tiskani mediji nestaju, a sadržaj postaje potrošna roba koju dirigiraju klikovi i oglašivači, te piše umjetna inteligencija, pokretanje printa zvuči odvažno, pomalo ludo, ali i kao čin otpora. Upravo zato smo odlučili napraviti priču o ovom hvalevrijednom projektu i saznati kako su počeli, što i kako rede te što planiraju.
Iza ove male medijske revolucije stoje idejni začetnik Ivan Blagajić, urednica sadržaja Nives Bošnjak te grafički urednik Alen Marić. Priča je krenula spontano, kroz poznanstvo i razgovore o temama koje su ih i povezale. Nives je krenula pisati svoj Substack. Tekstovi su bili baš nišni, ponekad bizarni, zabavni za čitanje. Alena sam upoznao na slušaonicama ploča koje je on organizirao, a onda smo se lagano od slušanja ploča počeli povlačiti u “stražnje klupe”, počeli raspravljati kako treba izbaciti neki tisak. Ispostavilo se da vodimo slične razgovore – s Nives o sadržaju, a s Alenom o formi. Shvatili smo da imamo sličan sustav vrijednosti, želimo istu stvar, užasno nam je bitno da bude što nezavisnije u svakom smislu riječi i da nudimo kvalitetan sadržaj, jer mislimo da ga nema dovoljno. Godinu dana razvijali smo to u sjeni, a nakon prvog broja sve se zakotrljalo, evo već do osmog – uvodi nas Ivan u priču o nastanku magazina Kàko kojemu, u ova vremena gašenja tiskanih izdanja, iz broja u broj raste publika i naklada.
Ključ uspjeha možda leži u multidisciplinarnosti tima i različitim pristupima te iskustvima koje donose iz svojih branši: Nives Bošnjak iza sebe ima dugogodišnje iskustvo rada za magazine i portale Grazia, Elle, Buro, Super1 i Telegram, te svoja razmišljanja o modi dijeli s publikom na Substacku Stitch. Grafički dizajner, DJ i nekadašnji malonogometaš Alen Marić osnivač je inicijative Design Hub (o kojoj smo pisali ovdje), organizator i voditelj Cyan Festivala vizualne kulture (link) te zaljubljenik u fotografiju, a 2025. otvorio je dizajnerski studio Onako. Programer Ivan Blagajić radio je na brojnim mobilnim aplikacijama te razvija i dizajnira neovisne aplikacije kao što je Vinyl za kolekcionare gramofonskih ploča. Uzevši sve navedeno u obzir, ne treba čuditi što je ova skupina entuzijasta pokrenula tiskani magazin koji u fokus vraća užitak čitanja te oko sebe okuplja mnoštvo autora i čitatelja željnih originalnih i zanimljivih priča.
Nekadašnje iskustvo čitanja i koncentracija izgubili su se u vremenu rapidne izmjene sadržaja upitne kvalitete, zaglušujuće buke raznih oglasa i clickbait naslova, a upravo print, smatraju osnivači, vraća pozornost na čitanje i promišljanje onoga što konzumiramo. Iz toga proizlazi i sam naziv magazina: Tražili smo riječ koja je čitljiva i izgovorljiva na više jezika i koja istovremeno obuhvaća ono čime se u magazinu bavimo. Budući da u svakom broju nastojimo odgovoriti na pitanje kako (i zašto) određene stvari, pojedinci, fenomeni nastaju, odluka je pala na tu jednostavnu riječ.
Teme magazina i članaka proizlaze iz interesa i brainstorming sesija članova redakcije koji zatim pristupaju autorima, ali ih biraju i na otvorenim natječajima. Na taj način dolaze do nekih neočekivanih tekstova te novih imena koja možda nemaju ranija iskustva pisanja. To dolazi s određenim izazovima, ali unosi svježinu. Na svakom portalu, u klasičnim redakcijama, uvijek postoje novinari koji su specijalizirani za određene rubrike, to je velika prednost. Ali novim autorima postižemo drugi benefit, a to je raznolikost, ističe Nives.
U odnosu na mainstream publikacije, velika je razlika i u tome što se ne oslanjaju na oglašivače već isključivo na čitatelje. Što se tiče samog biznis modela, mi smo svjesno odlučili da ćemo prvih par godina raditi samo na kvaliteti i na marketingu kako bismo dobili što više čitatelja pa ćemo vidjeti kako taj biznis model postaviti na noge. Ali definitivno postoji više prostora no što smo očekivali za stvaranje održivog biznisa, za neku malu redakciju, idemo u tom smjeru. To je stvar našeg modela i toga što nismo uzeli nikakvu investiciju, niti vanjske financije pa moramo sami pratiti svoj rast. Naravno, zato smo mrvicu spori, ali bolje da smo spori jer ne možemo eksplodirati odjednom. Treba vremena da se dobre stvari izgrade. Može se kvalitetno pisati, plaćati i sve to raditi. Sad je pitanje gdje je ta gornja granica na lokalnom tržištu – objašnjava Blagajić politiku njihova biznis modela i važnost koju stavljaju na neovisnost.
No osim u publiku, ulažu i u suradnike: Danas zbog niza faktora, recimo zbog tog oglašivačkog modela pa, vjerujem, i zbog umjetne inteligencije, kvaliteta pada i padaju plaće novinarima. Mi želimo, koliko god smo mali, na svoj način to zaustaviti i davati dobre honorare. Jako nam je to važno jer smatramo da novinari moraju biti bolje plaćeni, da moraju moći živjeti dostojanstveno, napominje Ivan.
Za Kàko su, između ostalih, pisali Ivana Biočina, An. Fazekaš, Kaja Sajović, Željka Klemenčić, Mario Kovač, Mahira Gojak, Sanja Kolarić Piplica, Srećko Jurišić, Duje Kodžoman, Željko Luketić, Ines Madunić, Valentina Sertić, Željka Zrnić, Neda Batinić i Vid Barić. Književnica za djecu Jelena Pervan radila je kao gostujuća urednica na zadnjem broju Hrana, dok je Nives Bošnjak bila na porodiljnom dopustu. Dugo smo raspravljali tko bi me zamijenio, a Jelena je fan magazina od samog početka, uvijek nam je davala feedback… Zbog komunikacije koju imamo s njom činilo nam se da bi tome mogla posvećeno pristupiti, da doista razumije što i zašto radimo. Odradila je odličan posao, puno je radila s autorima.
S obzirom na to da Kàko izlazi triput godišnje – u travnju, rujnu i prosincu, autori imaju vremena ući u dubinu i širinu teme, a urednica veliki značaj pridaje provjeri izvora i točnosti informacija. Naglasak je na autorskim i originalnim tekstovima, na univerzalnim ljudskim iskustvima, temama na koje ćemo teško naići među sponzoriranim, masmedijskim sadržajima. Pisanje nije proizvod nego nusproizvod razmišljanja. Ako prestanemo pisati, stvarno je upitno hoćemo li više na isti način razmišljat. Često se postavlja teza da AI može ili će moći generirati isti tekst… Možda hoće, ali neće biti jednako vrijedan samim time što ga je generirao AI. Sentiment koji čovjek donosi u proces i sam proces koji postoji iza pisanja, uređivanja i opremanja teksta vrijedan je dovoljno za sebe – proširuje Ivan dio manifesta koji ističe da tekstovi nastaju sporo i temeljito te predlaže takvo čitanje.
Vizualnom aspektu magazina pridaje se jednaka pažnja kao i tekstualnom, od tipografije, grafičkog oblikovanja, fotografije, ilustracija do limitiranih izdanja naslovnica. Neovisnost od oglašivača, entuzijazam i sklonost pomicanju granica pružaju veliku slobodu u oblikovanju: Od početka nam je cilj bio da magazin bude vizualno interesantan, da fotografija ima prostora, da tekst “diše”… Ima bjelina koje dizajneri vole, a neki ljudi ne vole jer je to “bacanje” prostora. No mi nikad nismo ograničeni brojem stranica. Ako mi odlučimo da će jedna priča imati dvadeset stranica zbog fotografija, imat će, objašnjava Alen.
Ta se sloboda i vizualni eksperimenti ipak odvijaju unutar nekih samonametnutih okvira: Od puste slobode više ne znaš što bi, pa svakom coveru prilazimo iz tih zadanih parametara na jedinstven način. Primjerice, fotografije tretiramo na respektabilan način – ne režemo ih, ne pokrivamo ni ne preklapamo. Imamo zadani layout od kojeg se ne odmičemo. To zna biti izazovno, ali uđemo u tančine.
Premda je naslovnica prvog broja bila sasvim čista, lišena suvišnih detalja i lažnih obećanja, kako bi se naglasak stavio na priče vrijedne čitanja, u međuvremenu su za magazin brojni vizualni umjetnici pridonijeli oblikovanju naslovnice i opremi priča, otišavši korak dalje. Naslovnice zadnjeg broja Hrana, a ima ih deset, zajedno tvore stop-motion animaciju. Radila ih je Hana Tintor (s kojom smo na Vizkulturi razgovarali ovdje), a ista je autorica za treći broj magazina, čija je tema bila igra, kreirala flip book na marginama: Brzim listanjem mogli ste vidjeti mali crtić koji je prikazivao sažetke svih priča iz broja što, možete zamisliti, nije bio nimalo lak zadatak.
Tu je i eksperimentiranje s reljefnim printom za slabovidne osobe, pa su kolekcionarske naslovnice nastale u suradnji sa Slavenom Kosanovićem Lunarom i Mislavom Lešićem poznatijim kao Lord Chardak (Vizkulturin intervju s Lordom Chardakom potražite ovdje). Lunar je prskao i kapao sprej u svom prepoznatljivom stilu, a Mislav kombinirao sprej i marker, crtao portrete i druge motive. Lunar i Lord Chardak naslovnice su oslikavali u dvorištu naših prijatelja u Sesvetama. Proces je bio poprilično nekonvencionalan – prvo smo iz tiskare dobili prazne naslovnice kako bi se one mogle ručno oslikati, Lunar i Chardak su oslikali oko 160 naslovnica, a mi smo ih onda vraćali u tiskaru na finalnu obradu i uvez. Svaka naslovnica bila je jedinstvena i poprilično su brzo rasprodane, vodi nas urednica “iza kulisa”.
Na stranicama magazina Kàko mogli smo vidjeti fotografije Luke Pešuna (s kojim smo razgovarali ovdje) , Ajle Salkić, Darije Jelinčić (naš razgovor potražite ovdje) i Marije Gašparović, kolaže Dine Milovčić i Franke Tretinjak poznate i kao NJI3 (o kojima smo pisali ovdje), ilustracije Erola Beširevića (s kojim smo razgovarali ovdje), Marina Remića i Ante Župića te radove brojnih drugih slikara, ilustratora, dizajnera i fotografa kao što su Bruna Kazinoti (s kojom smo razgovarali ovdje), Mile Modic, Saša Šekoranja, Petra Divković, Boris Bare, Lucija Bralić, Mislav Lešić, Feđa Klarić, Josip Giljanović, Hrvoje Dešić, Petra Slobodnjak (naš razgovor potražite ovdje), Mario Kučera, Lovro Škiljić (s kojim smo razgovarali ovdje), te osmogodišnje kćeri osnivača, Ani Blagajić…
Kulturni utjecaj magazina Kàko izlazi i izvan stranica, zahvaljujući promocijama novih brojeva gdje se okupljaju postojeći i novi čitatelji, ali i drugačijim formatima povezivanja s publikom. Na izložbi Potraga za lijepim u baru Botaničar (o kojem smo pisali ovdje) predstavljeni su radovi Petre Divković i Josipa Giljanovića za četvrti broj Estetika. Nastali su na osnovu fragmenata teksta, a Hana Tintor ih je kolažirala i upotpunila vlastitim ilustracijama. Nakon Zagreba, izložba je gostovala i u splitskom Smartspaceu. Naslovnice nastale u suradnji s Lunarom i Chardakom izložene su i na prodajnoj izložbi u Kleti.
A postoji li mogućnost i za širenje izvan jezičnih i nacionalnih granica? Nakon izdanog trećeg broja na engleskom, priznaju da je izlazak na strano tržište puno teži negoli su očekivali. No prvi pokušaj neće nužno biti i posljednji: Ima i kod nas interesa za engleskom verzijom, hoteli, dućani na obali… Ali to su male naklade koje su za nas zasad skupe. Voljeli bismo izlaziti na hrvatskom i engleskom u budućnosti. Trenutačno gradimo publiku.
Gradnja teksta, kvalitetnih suradnji i izgradnja publike zvuči kao recept za održivi rast. A publika je uistinu raznolika: od mladih kojima je ovo prvi susret s printom, do nostalgičara i ljubitelja tiska koji su tragali za nečim kvalitetnim što će ih potaknuti na razmišljanje. Trudimo se da to bude nešto drugačije, da se ne može pročitati na svakom koraku, da publika prepozna da smo u to uložili vrijeme, da su autori uložili vrijeme – najveći nam je kompliment kad netko stvarno to pročita i vidi da je kvalitetno, slažu se u redakciji.
I dok uživamo u aktualnom broju i zanimljivim pričama poput uspona i pada ananasa te semiotike pekare, novi brojevi za rujan i prosinac već su u pripremi. Jesensko i zimsko izdanje sigurno će izazvati zanimljive diskusije tekstovima o onome čega, čini se, nikad dovoljno – novcu i sreći.
Autorica: Kristina Stakor / tekstove ove autorice potražite na linku
Portreti: Ivan Buvinić
Zahvaljujemo trgovini Selectedd (Martićeva 14 E) na ustupanju prostora za fotografiranje ekipe Kàko magazina.
Više o Kàko magazinu potražite na web stranici www.kakomagazin.com te na profilima instagram.com/kako_magazin i facebook.com/Kàko-magazin.
