Tekst donosi sveobuhvatni pregled istraživačko-obrazovnog programa Kako misliti urbanizam i javni prostor?, koji sam producirala za Udrugu Vizkultura kao autorica i voditeljica programa te mentorica i urednica završnih radova. Program se odvijao uz podršku Ministarstva kulture i medija RH te Grada Zagreba, a cjelokupnu produkciju obrazovnih aktivnosti i umjetničko-istraživačkih projekata, nastalih unutar programa, moguće je pregledati na linku.
Primarna intencija programa bila je analizirati javni prostor kao mjesto koje, između ostalog, reflektira kulturne politike i dominantne društvene i rodne odnose. Za početak donosimo detaljnu refleksiju na umjetničko-istraživačke radove polaznica*ka programa, koje smo tijekom 2022. godine pojedinačno objavljivali na Vizkulturi.
Program je okupio 32 polaznice*ka, izabrane*a na javnom natječaju, a riječ je o umjetnicama*ima studenti(ca)ma arhitekture, povijesti umjetnosti, sociologije, politolozima i pravnicima, a rezultirao je uspješnom izvedbom sveukupno 23 umjetničko-istraživačka i praktična projekta. Tematski i problemski ih je moguće podijeliti u šest kategorija.
Prva, koja obrađuje kulturu grada, sastoji se od dva istraživačka rada – teksta Maje Flajsig i Tene Starčević o zagrebačkim kulturnim prostorima od velike važnosti za umjetničku praksu 1970-ih i 1980-ih, što je ujedno ključno razdoblje razvoja nezavisne scene i vrijeme promjene umjetničke paradigme, i teksta Đane Džafić o inicijativi za društveno-kulturni centar u Sarajevu.
U drugoj su cjelini polaznici*e promišljali korištenje grada, od rekreativnog aspekta do (ne)mogućnosti njegovog svakodnevnog korištenja. Dan Pauletta predstavio je neformalnu inicijativu za Bike Park Vintijan – Pula, a zajedničkim autorskim projektom i knjižicom Dnevni boravak Lucija Brkić, Petar Kukec i Stela Treščec ponudili su inovativne načine kreiranja i korištenja javnog prostora upotrebom paleta (tržnica, kino, vertikalni vrt, pozornica, galerija, dnevni boravak). Sarah Baron Brljević u svojoj je fotografskoj seriji Rubovi grada tematizirala odgovornost, brigu, korištenje i vlasništvo u javnom prostoru, postavivši pitanje “tko će pokositi travu u rupi na asfaltu i koji vjetar da zovemo da skine vrećicu sa stabla?“. Svoju kritičku oštricu Tomislav Kevo i Sara Simona Mojsović usmjerili su u analizu raznih oblika privatizacije javnog prostora. Dok se Kevo bavio podrobnom cost-benefit analizom davanja javnih površina, primarno parkirnih mjesta, u zakup za terase zagrebačkih kafića, Mojsović je na primjeru četiri istaknuta zagrebačka trga napravila pregled transformacija javnog prostora u smjeru nemjesta pod imperativom privatnog kapitala.
Treća cjelina logički se nastavlja na drugu i tiče se (ne)mogućnosti kretanja gradom, što uslijed nesaniranih posljedica potresa, o čemu na primjeru zagrebačke Petrinjske ulice piše Lea Biličić, a što na razini kretanja neimenovanim, i često zapuštenim, zagrebačkim stubama. Planirane umjetničke i druge intervencije za revitalizaciju spomenutih stuba predstavila je Leila Filipović, jedna od autorica inicijative ZGŠtenge. Dok je Sanja Merćep u fotografskoj seriji Naši putevi dokumentirala neslužbene zagrebačke puteve, koji nastaju kao posljedica ljudskog kretanja, a koji su u osnovi najkraća ili najjednostavnija dionica između pojedinih polazišta i odredišta, Zvonimir Duka učinio je upravo suprotno – dérive Zagrebom, nasumično se krećući urbanim okolišem.
Radovi četvrte problemske kategorije bavili su se novim gradom i zelenim urbanizmom. Dva umjetničko-istraživačka rada dotiču se urbanističke analize i imaginacije novog grada – Josip Markov donosi svoju viziju Zagreba, u kojoj je predstavio ideje i studije izvedivosti uređenja centralnih gradskih blokova, s fokusom na razvoj biciklističke mreže i signalizacije te na idejna rješenja za problem parkirnih mjesta, uz prijedlog mogućih lokacija za izgradnju garaža. Rebekka Reiß provela je terensko istraživanje o prednostima i nedostacima života u mladom njemačkom gradu Halle-Neustadtu te je napravila kolaže kojima tematizira spomenutu problematiku uz ironijski odmak. Ostali projekti iz ove kategorije bave se prijedlozima za revitalizaciju gradskih potoka. Prvi uključuje prostornu analizu i idejna rješenja Fride Samardžić za potok Koprivnicu, a drugi projekt Zagrebačke pastorale: Mreža zeleno-plavih koridora za heterogeni grad, autora Maura Millija i Sare Stojaković, donosi podrobnu analizu i promišljanje načinâ na koji se koridori potoka mogu preurediti kako bi postali glavna okosnica organizacije urbanog prostora, uzimajući za studije slučaja zagrebačke potoke Vrapčak, Kustošak i Črnomerec.
Peta cjelina obuhvaća tri projekta koji u zajedničkom nazivniku imaju grad, kvart i susjedstvo. Alice Straniero, Antonia Vuković i Sarah Baron Brljević osmislile su, a nekoliko mjeseci kasnije i realizirale, šah u javnom prostoru. Njihova prva akcija odvila se u kvartu Črnomerec, no upravo je zajednička odlika ovog i sljedećeg projekta da nisu site specific. Osim što se mogu izvesti bilo gdje, mogu se postaviti bilo kada. Riječ je o Priručniku za urbane intervencije, u kojem autorica Mirta Mesić navodi:
“Budući da se klupice može pronaći gotovo u svakom dijelu javnog gradskog prostora, osmišljeno je nekoliko intervencija koje bi se izvodile kao proteze, odnosno dodaci koji bi poboljšali korištenje i proširili mogućnosti korištenja klupica. Intervencije bi se mogle lako sastaviti, a potom i rastaviti (i ponijeti) nakon korištenja, bez oštećenja postojeće klupice. Ovime bi se pokušalo potaknuti stanovnike*ce da uvide mogućnosti nadogradnje postojećeg urbanog namještaja i drugih struktura, koje na kreativan način mogu prilagoditi vlastitim potrebama.“
Aktivaciju još manje jedinice od kvarta, susjedstva, promišljala je Tana Jeić, ujedno koautorica vizualnog identiteta ovog programa, zajedno s Monikom Vodopijom. Svoje ideje Jeić je okupila u projektu Zeleni polukat, što je naziv za otvoreni komunalni začinski vrt za stanare zgrade, koji bi bio opremljen edukativnim sadržajima o urbanom vrtlarenju, o začinskim vrstama te receptima u kojima se začini mogu koristiti.
Šesta, posljednja cjelina, sadrži pet istraživačkih i umjetničkih projekata i problematizira anakronizme i antagonizme u tretmanu suvremenog grada. Instagram stranica @gup.iranje Mie Jurić i Tine Družić nastala je kao reakcija na predavanja održana u sklopu programa, koja su ih potaknula da urbane prostore u kojima borave sagledaju novim očima. Svojim autorskim projektom istaknule su manjkave strane javnog prostora, prikazujući fotografije uz detaljne nacrte koji odišu ironičnim odmakom i vizualnim provokacijama. Na tom je tragu nastao i jedan od dva umjetnička rada, digitalna ilustracija The City is My Lunapark! Pavla Mijuce, koja obrađuje problematiku grada Zagreba putem trijade promet-otpad-arhitektura. Drugi umjetnički rad je performans Jurja Šantorića Horizont mora i mlijeka – PERSPEKTIVA AUTOPOZDRAVA, održan u beogradskom Kulturnom centru Magacin u siječnju 2022. godine. Šantorić se u performansu bavi brojnim temama, a neke od njih su odlasci, dolasci, migracije, dihotomije na relaciji Balkan-Mediteran, intrapersonalno i interpersonalno.
Posljednja dva istraživačka teksta direktno obrađuju temu ove cjeline. Višnja Katalinić u svom radu analizira rodnu nejednakost u nomenklaturi mreže zagrebačkih gradskih knjižnica i utvrđuje da njih čak dvadeset i sedam nosi generičke nazive, trinaest ih je nazvano po muškarcima, a tek dvije po ženama. Vladimir Radulić u tekstu Zadar baštini? problematizira brojne anakronizme u tretmanu zadarske baštine, uzimajući kao studije slučaja: (a) recentno uklanjanje spomenika NOB-u u sklopu uređenja šetnice na zadarskim zidinama; (b) projekt uređenja zapuštenih talijanskih bunkera i (c) istovremeni projekt obnove bivše crkve i samostana sv. Nikole, u sklopu kojeg je jedan talijanski bunker uklonjen iz tog kompleksa. Radulić spomenute prakse, koje ocrtavaju šire društvene antagonizme, postavlja u teorijski okvir o dvama totalitarizmima, prema interpretaciji sociologa Todora Kuljića. Upravo je Radulićevim istraživanjem ljetos završilo objavljivanje autorskih projekata na portalu, a kao podstrek za daljnje promišljanje obrađenih tema korisno je podsjetiti se riječi i vježbi Georgesa Pereca (Vrste prostora, 2005., str. 79-80.):
“S vremena na vrijeme promatrati ulicu, možda malo sustavnije nego obično.
Potruditi se. Ne žuriti se.
Zabilježiti mjesto: terasa kafića blizu raskrižja Ulice Le Bac i Bulevara Saint-Germain
vrijeme: sedam navečer
nadnevak: 15. svibnja 1973.
vrijeme: lijepo i stabilno
Zabilježiti što vidimo. Što se značajno događa? Znamo li uočiti ono značajno? Privlači li nam što pozornost?
Ništa nam ne privlači pozornost. Ne znamo gledati.
Treba ići polakše, kao da sve prvi put vidimo. Prisiliti se da zabilježimo ono što nije ni po čemu zanimljivo, ono što je najočitije, najobičnije, najbezbojnije.
Ulica: pokušati opisati ulicu, čega sve na njoj ima, čemu služi. Ljudi na ulici. Automobili. Kakvi automobili? Zgrade: zabilježiti da su prilično udobne i otmjene; razlučiti stambene od poslovnih zgrada.
Dućani. Što se prodaje u dućanima? Nema trgovina živežnim namirnicama. Ipak ima! Jedna pekarnica. Upitati se kamo ljudi iz ove četvrti odlaze u nabavku.
Kafići. Koliko ima kafića? Jedan, dva, tri, četiri. Zašto smo izabrali baš ovaj? Zato što ga poznajemo, zato što je na suncu, zato što u njemu možemo kupiti cigarete i novine. Ostali dućani: antikvarijati, trgovine odjevnim predmetima, glazbenim linijama itd. Ne govoriti i ne pisati ‘itd.’. Prisiliti se da iscrpimo temu, čak i ako je to naizgled groteskno, besmisleno ili glupo. Još nismo ništa promatrali, samo smo uočili ono što smo oduvijek primjećivali.
Prisiliti se da promatramo banalnije stvari.“
Teorijsko-diskurzivni dio programa, koji je prethodio nastanku umjetničko-istraživačkih radova, podrazumijevao je predavanja 15 pozvanih predavačica i predavača koje*i su, na primjeru grada Zagreba, ali i drugih hrvatskih gradova, ukazali na određene problematike grada i korištenja javnog prostora. Teme njihovih izlaganja varirale su od pitanja promišljanja drugačijeg grada i kvarta, održivog razvoja i zelenog urbanizma, preko memorijalne baštine i politika povijesti, do kulturnih i umjetničkih intervencija u ili o javnom prostoru. Na interdisciplinarnim radionicama, predavanjima i terenskim posjetima, koji su se tijekom sedam tjedana odvijali uživo i online, tijekom jeseni 2021. godine, predavači*ce su kroz šest tematskih blokova predstavili brojne problematike. U nastavku donosimo poveznice na snimljena online predavanja.
U prvom tematskom bloku Urbanizam u vizualnim umjetnostima, polaznici su imali priliku slušati umjetnicu Katerinu Dudu, koja radi kao umjetnička suradnica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti pri Odsjeku za animirani film i nove medije, i umjetnicu Lanu Stojićević, docenticu na Akademiji likovnih umjetnosti u Splitu i prošlogodišnju dobitnicu Nagrade Radoslav Putar. Duda i Stojićević u izlaganjima su predstavile svoju istraživačko-umjetničku praksu, u kojoj polaze od tema grada i gradskih prostora, koristeći se fotografijom, filmom, videom, site-specific intervencijama u javnom prostoru; odnosno od fenomena suvremene (dalmatinske) arhitekture, problematizirajući aktivni odnos arhitektura-društvo-urbanizam u potrazi za odgovorom na pitanje: kako arhitektura reflektira društvo i društvene potrebe?
Nekoliko dana kasnije, autor knjige Zagreb, javni prostor (2011.), voditelj platforme 1postozagrad i dugogodišnji Vizkulturin suradnik, Saša Šimpraga, vodio je višesatnu urbanu šetnju Zabavište, poplava, park kojom je tematizirao proširenja najstarijeg zagrebačkog parka Maksimir u 20. stoljeću, s naglaskom na tek planirana proširenja i sadržajnu nadogradnju. Šimpraginom šetnjom započeo je drugi tematski blok, Dekodiranje javnog prostora, koji je nastavljen predavanjem dr. sc. Sanje Horvatinčić sa zagrebačkog Instituta za povijest umjetnosti. Horvatinčić se u predavanju Javnost spomenika i demokratizacija sjećanja: Tri priče iz zagrebačkih radničkih kvartova oslonila na kritička i interdisciplinarna čitanja suvremenih potencijala memorijalnih struktura, praksi i koncepata.
Sljedeći tematski blok, Održivi razvoj, sastojao se od predavanja sociologa dr. sc. Dražena Šimleše s Instituta Ivo Pilar, o recikliranom imanju Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG) u Vukomeriću, a samim time i o klimatskim promjenama i održivom razvoju. Sudionice*i programa također su imali priliku vidjeti reciklirano imanje u sklopu organiziranog i vođenog posjeta, održanog sljedeći mjesec.
Četvrti tematski blok, Kvart – drugarstvo i drugost, obrađivao je čitav dijapazon tema, od promišljanja boljih kvartovskih politika i participacije građana u njihovom kreiranju, preko muzealizacije povijesti i svakodnevnog života kvarta na primjeru Trešnjevke, korištenjem pristupa odozdo; do segregacije i Drugosti na primjeru smještanja tražitelja azila na margine Zagreba. U tom je bloku predavanje na temu politika kvarta i (neformalnih) građanskih inicijativa, naslovljeno Kvartovi – intervencije malog razmjera, velikog utjecaja, održala politologinja Ria Bilić, a članice kustoskog kolektiva [BLOK] Ana Kutleša i Dunja Kučinac predstavile su Muzej susjedstva Trešnjevka. Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije održala je predavanje o proizvodnji Drugosti na primjeru kvarta Dugave i Prihvatilišta Porin.
U narednom su tjednu serije predavanja nakratko zamijenjene interaktivnom radionicom i čitalačkim kružokom u sklopu petog tematskog bloka Odigrati i učitati promjenu. Povjesničarka umjetnosti, istraživačica i edukatorica kazališta potlačenih POKAZ, dr. sc. Josipa Lulić, održala je online radionicu Kazalište potlačenih kao metoda kritičke analize i detekcije gradske problematike, a dr. sc. Maša Grdešić, docentica na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vodila je čitalački kružok s fokusom na roman Marije Jurić Zagorke Kamen na cesti, u kojem se kao jedna od centralnih tema pojavljuje diskriminacija žena u javnom gradskom prostoru. Grdešić je održala i online predavanje na temu Grad, književnost, feminizam.
Posljednji tematski blok, Umjetnost u javnom prostoru, sastojao se od tri predavanja, koja su održali članovi Formata C Dina Karadžić i Vedran Gligo (Suradnička, digitalna i hipermedijska umjetnička infrastruktura) te povjesničarka umjetnosti Janka Vukmir, voditeljica Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu, o umjetnosti u javnom prostoru devedesetih godina. Treće, ujedno posljednje predavanje održala je viša kustosica Leila Topić u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti gdje je, u sklopu terenskog posjeta MSU, polaznice*ke pobliže upoznala s primjerima intersekcije fotografije i aktivizma u javnom prostoru te ih je provela po privremenoj izložbi Točka sastajanja: Tošo Dabac / u fokusu – kretanje gradom.
Autorica: Petra Šarin / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku.
