O modernoj arhitekturi Ivanić-Grada govore Vlatka Berlan Vlahek, koautorica izložbe Arhitektura u Ivanić-Gradu 1960. – 1985., i Ana Gašparović, autorica Virtualnog muzeja industrijske baštine Ivanić-Grada. Intervju je dio serije o modernističkoj baštini Hrvatske i Sredozemlja, u suradnji projekta Motel Trogir i portala Vizkultura.
*Knjižnica s kinom dvoranom, 1965.
► Koliko je arhitektura 20. stoljeća, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, obilježila Ivanić-Grad?
Ana Gašparović: Područje Ivanić-Grada je do kraja Drugog svjetskog rata obilježavala tradicija obrtništva i rana industrijalizacija koju je potaknuo dolazak željeznice krajem 19. stoljeća. U tom periodu izgrađena je gradska vijećnica te kuća Kundek kao najreprezentativniji primjeri javne i stambene izgradnje. U prvoj polovici 20. stoljeća izgrađuje se Mlin Hubeny, a istoimena obitelj imala je i prvu električnu centralu u gradu. U okolici grada bilo je nekoliko ciglana. No, aktivacijom naftnog polja Ivanić 1963. godine počinje sustavna izgradnja javnih i stambenih objekata i Ivanić tada dobiva gradske vizure i sadržaje poput doma zdravlja, doma kulture, srednjoškolskog centra, učeničkog doma, banke. Naftna industrija je tada potakla razvoj i osnivanje drugih industrijskih sektora u gradu, poput kemijske industrije, industrije plastičnih masa, kartonaže, tekstilne industrije itd. Onda kad se grad najintenzivnije razvijao, u periodu od 1960-ih do 1980-ih, cijeli taj proces prati porast stanovništva s otprilike 3 500 stanovnika u 1950-ima na 7 500 stanovnika u 1980-ima. Danas Ivanić-Grad broji nešto manje od 15.000 stanovnika.
Vlatka Berlan Vlahek: Najdinamičnije razvojno razdoblje Ivanić-Grada bilježi se u razdoblju od 1950. do 1985. godine. Osim značajnog utjecaja industrije nafte i plina, na razvoj Ivanića je utjecala je i građevinska industrija uz koju je bila vezana aktivnost projektiranja. U djelatnostima projektiranja i gradnje najvažniju ulogu imali su Projektni biro Osnova i građevinska poduzeća Građevinar i Moslavina. Značajan gospodarski rast prvenstveno je vezan uz dugogodišnju radnu aktivnost poduzeća INA Naftaplin, u iskorištavanju naftnih i plinskih izvora. Gradski prihodi ostvareni temeljem Naknade za proizvodnju mineralnih sirovina, tzv. „rudne rente“ od početka 50-tih godina, pa sve do danas, ulagani su u gradnju stambenih, javnih, poslovnih, sportskih i infrastrukturnih zgrada. Rast i razvoj industrije nafte i plina potaknuo je i razvoj građevinskog sektora i projektiranja. Najveći je broj stambenih, poslovnih, javnih i infrastrukturnih zgrada izgrađen u razdoblju od 1960. do 1985. godine. Iz niza zgrada, stilski se ističu zgrade izgrađene u Moslavačkoj ulici, ulici koja tangira centralni gradski trg i u kojoj su smješteni javni objekti. Taj niz započinje Administrativnom zgradom uz koju se nalazi Dom umirovljenika, nastavlja se poslovno-stambenom zgradom u kojoj je smještena Fina, zgradom Pučkog otvorenog učilišta, zgradom Visoke škole, upravnom zgradom INA-e i završava zgradom Suda.
► Koja su najvažnija arhitektonska ostvarenja iz tog razdoblja?
Vlatka Berlan Vlahek: Tragom izjave arhitekta Krešimira Rubetića iz 1970: „U centru Ivanić-Grada izvedeno je nekoliko javnih objekata koji formiraju društveno-administrativno jezgro mjesta. Tu je uz Dom kulture s kino dvoranom, bibliotekom i narodnim sveučilištem smješten i objekt društveno političkih organizacija, kao i upravna zgrada „Naftaplina“. Objekti su međusobno arhitektonski usklađeni, a svojim mjerilom uklopili su se u gabarit Ivanić-Grada.“ Ivanić, dakle, poprima konture gradića. Razvojem gospodarstva, porastom broja stanovnika i životnog standarda, krajem 50-tih, početkom 60-tih godina počela je brza stambena izgradnja. Od ukupno 28 stambenih zgrada u Ivaniću, petnaest ih je izgrađeno u spomenutom razdoblju tj. 54 posto ukupnog stambenog fonda. Prije toga izgrađeno je osam stambenih zgrada i to u razdoblju od 1945. do 1959. godine, što čini 28 posto, a njihovu izgradnju financirala je INA kako bi osigurala smještaj radnika koji su doseljavali u Ivanić. Unutar stambenog fonda, INA je izgradila 208 , uglavnom dvosobnih, stanova od 35 do 75 m². Uz izgradnju društvenih stanova, vrlo brzo u Ivanić-Gradu, grade se i privatne obiteljske kuće. Od 1960. do 1975. godine izgrađeno je 2.730 obiteljskih kuća, što čini preko 250.000 m² stambenog prostora. Vrlo intenzivna stambena izgradnja bila je potaknuta povoljnim kreditima za stambenu izgradnju koje su svojim radnicima davali radni kolektivi. Tako se intenzivirala i individualna stambena izgradnja. Primjerice, potez obiteljskih kuća u ulici A. G. Matoša sastoji se od 25 tipskih kuća građenih od montažnih elemenata – siporex i taj se dio grada neslužbeno naziva Siporex. Kuće su prizemne s ravnim krovom, kvadratnog tlocrta, geometrijski jednostavnog ortogonalnog volumena s otvorima manjih površina, koloristički tretirane bijelom bojom. Potez obiteljskih kuća u Dubrovačkoj ulici, sastoji se od pet tipskih kuća s po dvije stambene jedinice i osamnaest tipskih kuća s jednom stambenom jedinicom, po dvije bočno spojene. Kuće su dvoetažne s ravnim krovom, izduženog pravokutnog tlocrta, također bijele boje. Navedeni stambeni objekti projektirani su u Projektnom birou Osnova.
*Dom narodnog zdravlja, 1960.
► Tko su arhitekti koji su gradili u Ivaniću?
Vlatka Berlan Vlahek: Rast i razvoj industrije nafte i plina potaknuo je i razvoj građevinskog sektora i projektiranja. Projektanti, djelatnici Osnove – biroa za projektiranje, autori su gotovo svih projekata u navedenom razdoblju, a radove su izvodile tvrtke Građevinar i Moslavina. U modernom duhu izgrađen je niz od osam zgrada u formi „kubusa“ u Moslavačkoj ulici. Često osporavane, navedene zgrade ipak su formirale suvremeni identitet Ivanića. Arhitekti koji su djelovali unutar ureda i imaju značajnije realizacije u Ivaniću su Anđelko Bilandžić, Krešimir Rubetić i Božidar Kolonić, a objekte su projektirali i inženjeri građevine Ivan Križ, Cvjetko Kralj i Vlado Vuk.
*Kuća Ilić
► Osim spomenute stambene, kakva je bila izgradnja popratne društvene infrastrukture?
Vlatka Berlan Vlahek: Sportske aktivnosti konstantno su prisutne i važan su dio gradskog identiteta. Urbanističko rješenje dijela Ivanić-Grada izradio je Projektni ured Osnova iz Kutine, 1968. godine, a temeljem kojeg je izgrađen nogometni stadion, kuglana i rukometno igralište. Periodika iz 1978. navodi da je “oblast fizičke kulture veoma je razvijena i provodi se u 36 organizacija u kojima djeluje preko 2.000 članova. U sportskim društvima radi 300 sportskih radnika na 21 objektu pod stručnim vodstvom 32 trenera. Fizička kultura razvija se u raznim sportskim aktivnostima; nogometu, rukometu, košarci, kuglanju, šahu, sportskom ribolovu, biciklizmu, stolnom tenisu, streljaštvu i lovu.” Za sve te sportove izgrađena je infrastruktura.
► Osim naftne, koje su još industrijske grane, s pratećim objektima, bile ili još uvijek djeluju u Ivanić-Gradu i koliko je, ako je, važan njihov arhitektonski fundus?
Ana Gašparović: Arhitektonski dosezi variraju, a među najistaknutijima ostaju hale Ivanićpasta, tvornica plastičnih masa, u centru grada. Taj tvornički areal s pripadajućim parkom u kojem su nekad obitavale i srne sigurno je najreprezentativniji u gradu i svojom arhitekturom pomalo podsjeća na AEG-ove pogone Petra Behrensa u Berlinu. Tekstilna industrija, odnosno zgrada tvornica zaštitne odjeće Antilop smještena na glavom gradskom raskrižju između Savske ulice i ulice kralja Tomislava. U toj je zgradi prvo djelovala tiskara 6. maj pa je kasnije izmještena u industrijsku zonu pod imenom Ivakarton, a u prostor bivše tiskare je ušla tvrtka Antilop. U tom prostoru danas djeluje studio za dizajn i tisak Linea. Svi ostali industrijski krugovi nalaze se u industrijskoj zoni. Osim arhitekture tvrtke Ivanićplast, najupečatljiviji podsjetnik na razvoj industrije u gradu su brojne naftne njihalice koje se nalaze na brojnim parcelama u strogom i u širem centru grada.
*INA – Hotel za smješta radnika, 1971.
► Virtualni muzej industrijske baštine Ivanić-Grada radi na istraživanju i senzibilizaciji javnosti industrijske baštine. Možete li ukratko predstaviti projekt i planove?
Ana Gašparović: Virtualni muzej industrijske baštine Ivanić-Grada projekt je udruge Prijatelji baštine koja aktivno djeluje na području popularizacije kulturno-povijesne i prirodne baštine Ivanić-Grada od 2005. godine. Proučavanjem industrijske baštine započeli smo skromno 2011. s predavanjima i podizanjem svijesti o važnosti ovog povijesnog razdoblja za naš grad. Međunarodnu volontersku radionicu „Mapiranje i dokumentacija industrijske baštine Ivanić-Grada“ suorganizirali smo u suradnji s Culture Hub Croatia i European Heritage Volunteers. Nakon radionice te prikupljenih arhivnih podataka krenuli smo s izradom virtualnog muzeja koji smo predstavili javnosti u prosincu 2019. godine. U online zbirci trenutno se nalazi 200-njak predmeta, fotografija i video materijala. Godina 2020. nam je usporila planove za daljnji razvoj, tako da s ponovnim aktivnostima krećemo od ove godine, a to uključuje intenzivnu komunikaciju s građanima radi prikupljanja predmeta industrijske baštine iz njihovih obiteljskih arhiva. Planiramo digitalizirati i sve brojeve časopisa 6. svibanj koji je izlazio u Ivanić-Gradu od 1970-tih do 1990-tih godina gdje se nalaze vrijedni podaci o tvrtkama i fotografije tog vremena. Arhiva HRT-a također čuva zanimljive video materijale o razvoju industrije u Ivanić-Gradu te bismo i te materijale rado uključili u fundus. Nadamo se da ćemo uspjeti nabaviti i računalo IVEL Ultra koji je u 1980-tima proizvodila tvrtka IVEL elektronika čime se Ivanić-Grad nakratko našao na mapi Jugoslavije u razvoju osobnih računala.
► Kada bi morale sažeti povijest Ivanić-Grada u pet zgrada, koje bi to bile i zašto?
Vlatka Berlan Vlahek: Među najvažnije zgrade ubrojila bi objekte javne i društvene namjene smještene oko igrališta, a koje se vežu uz administrativne zgrade u Moslavačkoj ulici. Set zgrada počinje zgradom Dječjeg vrtića, izgrađenog 1960. godine, nastavlja se zgradama Osnovne i Srednje škole iz 1977. godine i završava zgradom Sportske dvorane koja je izgrađena 1974. Odgojno – obrazovne zgrade, izgrađene u samom centru grada, spretno su povezne sa sportskim sadržajima rukometnog, košarkaškog i dječjeg igrališta. Locirane pored gradskog parka i rijeke Lonje i ugodnim čine bitna životna razdoblja.
*Administrativna zgrada
Ana Gašparović: Među pet najdražih zgrada svakako bih ubrojila zgradu Sokolane, danas dio Pučkog otvorenog učilišta budući da je to prva zgrada u kojoj se početkom 20.stoljeća odvijao kulturni i sportski život grada. Zatim, svakako gradska vijećnica iz 19. stoljeća koja je 2010. godine kompletno obnovljena i naša je udruga povodom otvorenja postavila izložbu Obrtnici starog Ivanića. Od ostalih zgrada svakako na taj popis stavljam vatrogasni dom uz rijeku Lonju, pa pogon tvornice Ivanićplast i zgradu robne kuće s restoranom, Ivanićanka, na trgu Vladimira Nazora. Nisu sve navedene zgrade arhitektonski značajne, ali su odigrale važnu ulogu u društvenom razvoju grada. Od stambene arhitekture svakako bih izdvojila obiteljske kuće u Dubrovačkoj ulici s početka 1970-ih čija su dvorišta i vrtovi okrenuti prema rijeci Lonji i osobito dolaze do izražaja otkako je uređena gradska šetnica.
_
Obilazak moderne arhitektura Ivanić-Grada uz stručno vodstvo Vlatke Berlan Vlahek i Ane Gašparović planiran je za subotu, 19. lipnja 2021. u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir i u suradnji s Udrugom prijatelja baštine.
Sve ture planirane u 2021. godini u sklopu projekta Motel Trogir potražite ovdje.
_
Razgovarao: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku
Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir i Mediteranske mreže modernizma moteltrogir.tumblr.com
Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze iz Zagreba.
Ostale intervjue nastale u sklopu suradnje projekta Motel Trogir i Vizkulture pročitajte ovdje:
vizkultura.hr/pravo-na-stan-kao-glavni-izazov/
vizkultura.hr/moderna-arhitektura-maroka/
vizkultura.hr/africki-i-azijski-opusi-hrvatskih-arhitekata/
vizkultura.hr/intervju-ivan-prtenjak/
vizkultura.hr/intervju-emin-turki/
vizkultura.hr/hrvatski-arhitekt-u-juznoafrickoj-republici/
vizkultura.hr/stanje-je-alarmantno/
vizkultura.hr/arhitektura-u-skromnim-uvjetima/
vizkultura.hr/urbanizam-susreta-slobostina/
vizkultura.hr/intervju-borislav-doklestic/
vizkultura.hr/politika-je-omogucila-projekte/
vizkultura.hr/intervju-martina-ivanus/
vizkultura.hr/intervju-kana/
vizkultura.hr/intervju-bozo-benic/
vizkultura.hr/intervju-vlatko-caksiran/
